08.06.2012., petak

Loptica hopsica i bajka Postoji nekoliko "stanja" u kojima se čovjek osjeća poletno. Jedno od njih je ono stanje zaljubljenosti (u nekog, u sebe, u život) i u biti ta poletnost, zaigranost te pokreće. Kao da lebdiš, s lakoćom prolaziš kroz sve što ti život donese. Nose te emocije, prepun/a si neke energije, čini ti se kako je cijeli svijet tvoj, ako to samo poželiš. A i je. Cijeli je svijet tvoj kad si u tom "stanju". Kao bubamara svima donosiš sreću tim svojim zaraznim entuzijazmom. A opet, kao što svaki novčić ima dvije strane i svako bijelo ima crno, te svako dobro i nešto loše (mislim); tako možemo biti i u "lošem stanju poleta" ili bi ja to čak nazvala stanje loptice hopsice. Nisi ni na nebu ni na zemlji. Kao ja. Onaj trenutak kad udariš u pod, da bi se uopće mogao odbaciti uvis te baš razdrma. Pošto se to sve toliko brzo događa, te udarce nakon nekog vremena prestaneš primjećivati. Navikneš se. I živiš za onu sekundu kad si u zraku. I zaustavimo se malo na ovoj prethodnoj rečenici: I ŽIVIŠ ZA ONU SEKUNDU KAD SI U ZRAKU....vidiš, za svakog od nas to "u zraku" ima različito značenje, ali smisao je u principu isti. Ne vrijedi to baš toliko da bi živjeli od toga. To je kao da nam ne treba hrana jer udišemo zrak. Na kraju nas to košta života. U doslovnom ili prenesenom značenju. Kako da održim to bestežinsko stanje misli i osjećaja??? Možda je to nadljudski. Možda težim nečem što nije dohvatljivo, jednostavno nemoguće. I sad se opet ovime vraćam na te bajke (proklete bajke!) u kojima likovi žive u pozitivnom poletnom smislu bez problema. Ma i bez da uopće razmišljaju o tome, tako im to dobro ide. S tom idejom, krenula sam u neku svoju mini analizu tih bajkovitih priča i zaključila sam da te princeze, kraljice, prinčevi i patuljci u biti sve do kraja čekaju. Čekaju nekog, nešto...Miruju i mire se s tim. Ja sam s Vremenom uvijek bila više na -vi- nego na -ti-, tako da mi se baš i ne sviđa taj koncept čekanja. Šta da čekam, koga da čekam?? Možda sebe. To mi je jedino logično. Zaključujem da je to jedini mogući ključ koji otvara vrata za to "stanje" koje spominjem. Pa hajde, da i to probamo...Čekam sebe, pravu sebe.

- 21:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.