| travanj, 2012 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Rujan 2012 (1)
Srpanj 2012 (1)
Lipanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (4)
Travanj 2012 (11)
prolazi još jedan dan...
Prošlost me ne ostavlja na miru. A ni ja ju ne mogu ostaviti. I zato te čuvam tu negdje u svojoj glavi,uzimajući s vremena na vrijeme dovoljnu količinu uspomena na tebe. Dovoljno da me drži živom.I tako uzimam snagu za još jedan dan,bez tebe.
Ti znaš.
Samo oni koji se rastanu poljupcem mogu se ponovo sastati, jednom i negdje...
Izmicalo je od početka. Uvijek za korak. - I šta sad? Čitav život ćemo ostati na tom koraku?
20.04.2012., petak
Miris pokošene trave i nebitna vrlo bitna stvar
Volim one trenutke kada uspijem uhvatiti ljepotu življenja. Šteta što su samo trenuci, rijetki trenuci. Obično dođu onako na prepad, ko grom iz vedra neba, neobično ali to obično bude nešto svakodnevno. Svakodnevno, obično, neobično...kakva kombinacija! Savršena.
Moglo bi se reći da imam neku svoju algebru po kojoj računam emotivne minuse, pozitivne dane, noći na n-tu, funkcije preživljavanja, skupove dobrih i loših tema, moralne jednadžbe, ljubavne logoritme,vadim rezervne formule, matrice pravokutnih odluka i tako tome slično. Kombinacija brojeva i sustav zaključivanja u toj mojoj osobnoj složenoj matematici, koju ni nobelovci ne bi razumijeli dva minusa nikad ne daju plus. Ako ne ide, ne ide, minus je minus i šta da ja sad radim.
Da, šta da ja sad radim? Po mojoj logici, to nekako ne ide...pa šta god vi rekli....
Želim savršenu kombinaciju.
I miris pokošene trave...
