17.04.2012., utorak

Miševi i mačke naglavačke Apsolutna istina? Kakav apsurd. Živimo u svijetu u kojem postoje riječi za nešto što ne postoji, a ne postoje riječi kojima bi mogli objasniti neke stvari, duboke u nama...Koliko ima tih dubina u ljudima, osobno vjerujem da nije samo jedna. Kad tek zagrebeš u život pomalo otkriješ koliko toga se nalazi u tebi, neka mjesta za koja nisi ni znao da postoje otkrivaš. I tako otkrivanjem, otkriješ još i još, i onda samog sebe zatečeš u onom osjećaju kada se pitaš tko si? Kao da si sam sebi stranac. Otkriješ svoje strahove, snage, snove, vjeru, nadu, ma i samo postojanje koje je bitno drugačije od onog postojanja koje je bilo do sada. Koje si do sad bio ti. Te dubine u nama se ne mogu opisati riječima- naravno za to još nisu izmislili riječ. Možda jer je to veće od nas samih, a možda jer kada bi "to" dobilo riječ automatski bi dobilo snagu i značenje, pa smo to srezali u startu. Tko će ga znati.

- 15:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.