15.04.2012., nedjelja

Nedostaješ mi... Sve je nekako stalo. I svijet i ja. Koliko je godina prošlo u toj magiji, kao da je netko naglo otkrio veo koji je lebdio i lepršao svo vrijeme oko nas, dajući nam dovoljnu dozu uzdaha i čežnje. A sad bez njega kao da ne znam disati, istina nikada me nitko nije to niti naučio. To kao dođe prirodno, to se podrazumijeva. Ali...i disanje je vještina. Učim ju polako, dan po dan. Nije taj čarobni veo otkrio samo tu kompleksnost udisaja, radi se tu o još nekim sitnicama ili ako ćemo iskreno o sitnicama koje su veće od svih krupnih stvari zajedno. Neke tajne su otkrivene, neke su zauvijek dobile status tajni. Onako s crveni pečatom na omotnici koja ostaje zatvorena, ne oprosti, zabranjena za sve. Za nas? Bojim se da i za nas...

- 12:06 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.