.kako biti zahvalan kada ti veš mašina počne curit..?

Here I go again. Malo sam pronjuškala po blogovima i vidjela sam jedan blog gdje jedna žena svaki dan napiše zašto je taj dan zahvalna za nešto. I to me je nekako oraspoložilo i dalo mi neku nadu. Probat ću i ja. Iako, nisam ni ja baš na "Vi" sa biti zahvalan. Svaki dan kada se vozim na posao se zahvalim za nešto, zamolim svevišnjeg da mi taj dan podari da sve bude u redu i zahvalim mu na dobrom početku dana. Zamolim ga da moja polovica počne mene vidjeti na onaj način na koji me prije gledao. Pa se tu onda malo zamislim. Uz zvukove radia koji stalno radi jer bez radia ne mogu. Volim muziku i sve što ide uz nju.

Dakle, Hvala ti za današnji dan.
Hvala ti što sam danas radila 5 sati i to od podne, i što sam jučer bila slobodna tako da sam imala slobodno skoro dan i pol :)
Hvala ti što postojim uopće. čak i sa ovom depresijom sa kojom se borim, svejedno volim vidjeti i čuti dijete koje se smije, ili ga nasmijati, volim popričati sa penzionerima i raspravljat o životu i tlaku i kako je svijet otišao u kurac.
Hvala ti što mogu uopće pričati, što imam tu sposobnost da mogu govoriti. Hvala ti za taj dar govora.
Hvala ti za posao koji na neki način i volim. Bude mi zanimljivo. Evo danas sam dobila pivo od kolege. Pokazali su mi neki video gdje riba oralno zadovoljala čovjeka u vodi. hahaha. Bilo je smiješno. Hvala ti i na tome. Na silnim osmjesima.
Hvala ti i na nekim grubim riječima koje dobim jer onda razumijem kako reagiram na takve stvari i kako bih mogla reagirat i onda znam što u tome mogu promijeniti.
Hvala ti što si me podsjetio da je pisanje dobro.
Hvala ti što sam danas imala priliku i privilegiju kupiti lignje koje su bile na akciji i hvala ti na struji jer ću ih sada probati ispeći sa krumpirom. :D

Hvala ti za vodu koja teče iz pipe koja curi.
Nekako mi ne rezonira sa mnom da ti zahvalim što mi curi veš mašina iako vjerujem da je to za neko moje dobro iako još neznam zašto ali sigurna sam da će se nešto dobro iz toga dogoditi. Teško mi je trenutno. Imam robe za oprat. Taman sam išla prati njegovu debelu jaknu koja je bila dugo vremena u vlagi i trebalo ju je oprat. Ali ajde, pozitivna stvar u tome je što je napola oprana, čak i malo ocijeđena, tako da ju samo treba osušit. Ne prljam se puno pa ću neko vrijeme, dok ne dođe majstor popraviti, prati na ruke. I to je za ljude. Što kroz ruke prođe, bolje je oprano nego u najboljoj mašini. Mislim da su to riječi moje bake. Loše se osjećam jer joj se nisam javila na telefon. Nisam joj se javila jer bi me pitala pitanja koja me pita svaki put a ja bih joj trebala odgovoriti da on nije još počeo raditi, da nismo baš dobro, da ne pričamo previše, da nam je auto crko, da nisam bila doma skoro pa pola godine. Od ljeta nisam bila kod svojih doma. To je strašno. A imala sam priliku. Neznam zašto nisam išla sama. Da li je moguće da se sramim svog života? Ako je tako, onda bih ga trebla početi mijenjati jelda? nekako mi to tako logično zvuči. Ali neću se ponavljat. Onda to nebi bio zanimljiv blog jedne gospođice koja obožava mašnice u kosi,
Hvala Anđelu što mi je posalo dvd svog filma kojeg još uvijek nisam pogledala jer ni ja ni polovica nemamo utor za cd haha. what an irony right? ..ima na starom kompu al on se mora upalit na nekakav poseban način.
Hvala ti što nam je toplo u kući
Hvala ti što imamo predivnog mačka kojem je ime Petar Krešimir.
Hvala ti na mojoj sposobnosti da mogu hodati, raditi, smijati se i sve te stvari koje tako često uzimamo zdravo za gotovo da tek kada nešto od toga izgubimo, skužimo koliko nam je to stvarno bilo potrebno i koliko nam je to bitno u životu,

Hvala ti na majci i ocu, i posebna ti hvala na predivnoj teti koja me uvijek vodi kroz život sa njezinim predivnim savjetima.
Hvala ti i na mojoj seki i braci. nije da sam nešto odlična u odnosu sa sestrom, ali moram priznat da ju volim i da mi je još uvijek neugodno reći joj to, iako ona meni kaže oprosti i takve neke intimne stvari. Hvala na bratu koji kaže za mene da sam mu ja najbolja sestra,
Hvala ti i na dečku kojeg sam upoznala na najčudnijem mjestu na svijetu, na mjestu u kojem nisam ni sanjala da ću se uopće pojavit.
Pjesma: Down To The River

Ali evo ga, tu je, u drugoj sobi, leži na kauču i sigurna sam da mu je teško i žao mi je što mi ne želi reći nešto. Neka plače, neka se dere, neka bilo što napravi, samo da bude neka reakcija na nešto. Ajde, molim te, znaš da te volim, više od sebe te volim, ne vjerujem da bih ostala s tobom samo zato jer smo oboje ovisnici, jer svaki ovisnik se snađe u vezi svoje ovisnosti, pa bih tako i ja, tako da, molim te, nemoj misliti da sam zato ostala. Ostajem jer imam nadu. Zaista imam nadu. A ako nam je suđeno da nam nije suđeno, sigurna sam da ćemo biti najbolji prijatelji. Volim te. I Hvala ti
eee

02.03.2018. u 19:27 · Ostavi komentar (5) · Isprintaj · #