lijenima su uvijek praznici (ignavusi)

četvrtak, 18.11.2004.

posthumne tužbe i ostale zanimljivosti

Jučer sam bila na sastanku stanara na tavanu. Ne znam otkud bi počela. Ti sastanci su skup svih pacijenata iz kuće i pošto sam to i očekivala odlično sam se zabavila. Skupili smo se na vrijeme ali je onda falio kvorum pa je jedan mlađi susjed (mlađi u ovoj kući znači ispod 60) otišao regrutirati lijene ukućane. Vratio se nakon pet minuta tvrdeći da je od dva stana dobio usmeno punomoć da glasa u njegovo ime. Kad su već svi počeli graktati na njega pojavili su se još jedni susjedi pa smo sada zaključili da imamo kvorum i da možemo početi. Prva točka dnevnog reda - financijsko izvješće - je trajala sat vremena. Stali smo se u krug a jedini stolac u prostoriji je stavljen u sredinu i na njega je postavljen diktafon; postavljen od strane onog koji skuplja usmene punomoći po zgradi. Predstavnik stanara je rekao što je imao za reći i otvorio raspravu. Pošto su svi počeli graktati u isto vrijeme netko pametan se dosjetio da idemo po redu, u smjeru kazaljke na sat. Na to su se svi penzići uzmuvali i mijenjali svoja mjesta u krugu ne bi li što prije dobili riječ. Glavna svađa je bila oko toga da već preko godinu dana dva stana ne plaćaju pričuvu, i njihov dug je oko 20 000kn. Jedan od tih stanara je umirovljeni profesor prava koji tvrdi da je zadnje povišenje pričuve izglasano ilegalno i da je protupravno i da on čeka da ga stambeni servis tuži. Ima izraz za to: dokoni pop i jariće krsti. Štoviše to ilegalno glasovanje se navodno održalo u mom stanu. Tu sam se već suzdržavala da se ne smijem na glas. Ali onda je profesor rekao da on zna da ta tužba nema smisla jer će se otezati godinama, na što je gospodin-skupljač-punomoći uzviknuo "da!posthumno!". Na to sam okrenula glavu od kruga prema zidu, grizla se za usnu i pokušavala se pribrati jer je to očito bilo samo meni smiješno.
Onda su počele svakojake druge optužbe, da se od zajedničkih novaca popravljalo po nekim stanovima, npr. u mojem, što su naravno gluposti jer se u mom stanu već godinama nije ništa popravljalo, od kućnih ili mojih novaca. Gospođa koja živi na zadnjem katu, i koja je jedina od te gerijatrije još pri zdravom razumu, rekla da se popravljao krov iznad njenog stana. Ali ljudi moji, to je KROV, krov od NAŠE zgrade. Naravno, tu su krenule optužbe "AHA!a tko je POKVARIO krov?". No predstavnik stanara je popizdio i sasjekao te gluposti u korijenu. Krenule su osobne svađe pa se par ljudi demonstrativno pokupilo a ja sam ustvrdila da više nemamo kvorum pa "hajmo ljudi doma".
Ali skočili smo na četvrtu, i posljednju, točku dnevnog reda - ostavka predstavnika stanara. Treba se pronaći novoga. Počelo je upiranje prstima ali nitko nije htio volontirati pa su odlučili postaviti v.d. predstavnika. I kao ja bi bila odlična za obnašanje dužnosti jer -pazi- imam vremena! Ma fak ju, zaposleni sam student, a sve oko mene penzići! Kategorički sam to odbila i ostavila ih da upiru prstima jedan u drugoga.
Pošto ništa nije dogovoreno novi sastanak je za dva tjedna pa idem i na to majmunovo. Ako se održi, jer je stanarima hladno na tavanu.
Pusa od dee dee

- 10:02 - Komentari (2) - Isprintaj - #