Zdravo ludak!
Zdravo zdravo....oooo zdravo!
Šta radiš?
(a šta mazalo može da radi, kad se dokopa slobode i boje)
Šta ti radiš?
Evo ljuljam jednog drugog ludaka.
I onda se ja zamislim. O ljuljanju.
I onda se ja leeeepo zamislim kako mene neko ljulja.
Napravim i onaj tele-pogled.
I oblije me rumenilo zamišljaja.
Zamislim da postoje veeeeelike
kako-god-da-se-zovu-torbe za ljuljanje dece.
Moj broj.
Fit to me.
I to sve u onim bebećim bojama.
Recimo
žuta mi je ok. Upadljivo skroz. Da brate svi znaju da te neko ljulja!
Deskriptivnom metodom imenovanja ću to
čudo-torbu nazvati recimo
nosajuće-ljuljajući ruksak.
Onda ću zamisliti da ima neki
M ( My size) broj onog improvizovanog ruksaka koji se nosi na grudima. Mislim da nisam videla primerke u civilizaciji koji to stave na leđa.
Taj
nosajuće-ljuljajući ruksak je garant izmišljen tako što je neko isto 'vako kao ja, hteo da se ljulja, a pri tome gledao Discovery (ko ne ja), i sve one istočne nacije kako tako lepo vežu svoju decu za sebe i direkt u pirinačna polja. Ovo o poreklu
nosajuće-ljuljajućeg-ruksaka je krajnja pretpostavka. Ali nekako mi logično.
E sad. Šta tu meni nije jasno.
Taj neki Veliki čika, što je tako zavaljen blejao u tu kutijetinu, i video te crne i mulat tete kako nosaju decu i dobio
Ljuljanje i Nosanje ideju, nije rešio svoj problem. Da se on ljulja. Da njega ljuljaju. A hteo. Ma sto posto. Sve ideje nastaju zato što se negde upregneš za svojom željom. I da je taj čika možda bio manje zavaljen, ili možda manje blejao u tu kutijetinu, ja sve mislim, da aj što bi on rešio svoj problem...nego i moj.
Da me ljuljaju.
Ma da me bre njišu ko zastavu.
Levo, desno, leeeeeeevo, deeeeeeeesno.
A u pozadini, otkucaji srca.
I recimo ovaj ambijent ako može :)
I aj ti onda ne budi dobro u toj
M nosajuće-ljuljajućoj odeždi.
Ko smisli patent, prva sam na listi.
M zapamtite!
My size.
M kao Medium ne postoji.