Optimizacija vs. maksimizacija profita

Kao i u svakodnevnom privatnom životu, tako i an fakultetu susrećemo se sa mnogim raspravama i detabama. Ovaj put se debatiralo u sklopu kolegija Društvena odgovornost poduzeća te su dva tima predstavljala tezu optimizacija ili maksimizacija. Prema našem mišljenju, tim koji je predstavljao tezu optimizacije profita je pobijedio na debati jer je jasnije objasnio tezu i dao konkretnije argumente od tima koji je zastupao maksimizaciju profita.

Neki od argumenata koje su istaknuli bili su održivi razvoj i poslovanje na dugi rok, stabilnost, te odnos s dobavljačima i klijentima. Naglasili su da je optimizacija profita najlakše održiva kroz konstantno ulaganje u zaposlenike. Zbog ograničenosti resursa i konstantnih promjena na tržištu zaposlenici predstavljaju najveće bogatstvo poduzeća. Njihovim konstantnim obrazovanjem povećava se i njihova vrijednost za poduzeće jer mogu obavljati više poslova, stječu veća znanja, dobijaju osjećaj veće važnosti za poduzeće, a poduzeće ne mora stalno tražiti nove zaposlenike. Tako se stvara i kohezija među zaposlenicima, smanjuje se njihova odsutnost s posla, povećava produktivnost što je još jedan način na koji poduzeće optimizira profit. Na dugi rok to znači zaposlenike koji su navikli na stalne promjene, iako promjene koje su skoro svakodnevne i relativno male što omogućuje poduzeću da lakše provodi promjene, izbjegavajući velike i nagle izmjene što bi dovelo do velikog šoka, vrlo lako moguće i pada profita samog poduzeća. Ono štu su kolege točno istaknuli jest da zaposlenici u koje se ulaže i u koje se vjeruje uvijek daju više jer znaju da se njihov rad i trud cijeni, te da su važan dio organizacije. Osim toga spomenuto je kako statistike pokazuju da 78% europskih potrošača smatra da je priklonjenost DOP-u važan kriterij pri odabiru proizvoda u poduzeću Također, 50% europskih i 61% američkih investitora odlučilo je da neće uložiti kapital ili će smanjiti svoje ulaganje u društveno neodgovorne kompanije. Da bi se investitorima olakšala procjena prihvaćenosti koncepcije DOP-a u nekom poduzeću razvijeni su DowJones Sustainability Group index i Domini 400 Social Indexs”.
Drugi argument se odnosio na dostavljače i ostale poslovne partnere. Postavlja se pitanje bi li optimizacija profita značila najbolji omjer uloženog i dobivenog, npr. da organizacija potpiše ugovor s dobavljačima koji će joj pružiti najbolju kvalitetu usluge za isplaćena sredstva ili je optimizacija profita ugovor s dobavljačem koji je prvenstveno društveno odgovorno poduzeće. Tu su jako dobro istaknuli da treba biti kombinacija i jednog i drugog. Idealan poslovni partner treba i sam imati jako dobar image na tržištu, treba dijeliti ideje i stavove organizacije, a uz to, naravno, treba kvalitetno obavljati svoju primarnu funkciju kao partner.
I na kraju okolina u kojoj poduzeće djeluje. Od profita koji ostvaruje organizacija svi trebaju imati koristi. Prvi argumenti su im bili zaposlenici i poslovni partneri. Također su dobro istaknuli vrijednost resursa. Prirodni resursi su neobnovljivi i kao takvi posebno važni. Optimizacijom profita sprječava se njihovo prekomjerno korištenje i njihov štetni utjecaj na okolinu te omogućuje se njihovo korištenje za nove generacije, a samim time i kvaliteta životnog i poslovnog okruženja.

Bravo i za jedan i za drugi tim, ali mi smatramo da je optimizacija profita pobijedila! J

Nije sve tako sivo

Nelson Mandela jednom je izjavio kako je obrazovanje najjače oružje kojim ljudi mogu promijeniti svijet. Vjerujem kako svi možemo zamisliti naše političare kako potvrdno klimaju glavom u znak odobravanja ove tvrdnje i dodatno ukazuju na ono što su upravo Oni učinili za hrvatski obrazovni sustav, za našu hrvatsku mladež, za Hrvatsku kao Zemlju znanja koja je provodeći reforme na svim obrazovnim razinama svakim danom korak bliže standardima EU.

I dok su mediji prepuni priloga i tekstova za i protiv zdravstvenog odgoja u školama, sasvim nezapaženo prošla je objava Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja o ispodprosječnim rezultatima naših osnovnoškolaca na međunarodnom ispitivanju znanja iz matematike. Istraživanjem TIMSS 2011. ispitivane su matematičke kompetencije učenika četvrtih i osmih razreda u 63 zemlje svijeta i u 14 referentnih zemalja sudionica, a rezultati u znanju matematike svrstavaju nas na ispodprosječno 30. mjesto.

Slično, dvije godine ranije rezultati OECD-ova istraživanja PISA pokazali su da hrvatski petnaestogodišnjaci zauzimaju tek 38. mjesto od 65 zemalja te su po znanju ispod prosjeka u snalaženju u matematičkoj, čitalačkoj i prirodoslovnoj pismenosti. Slika prosječnog učenika, koju je Hrvatska predočila svijetu i dostupna je u 65 zemalja, izgleda ovako: pohađa strukovnu školu, prolazi s mršavom četvorkom, čita kad baš mora, živi s mamom, tatom, često i bakom ili djedom, a u usporedbi u znanju s vršnjacima iz svijeta, na skali od jedan do šest ima trojku. Za usporedbu, najbolji učenici iz Hrvatske, gimnazijalci, zaostaju debelih 70 bodova od prosječnih učenika iz Šangaja. Upravo je ta kineska pokrajina zauzela prvo mjesto po znanju svojih učenika, potukavši tako tradicionalno najbolji obrazovni svjetski sustav - finski.

Učenici nam se puno bolje snalaze kad treba pronaći određeni podatak i pristupiti mu, naučiti ga napamet i izrecitirati, nego kada je riječ o primjeni tog rezultata, odnosno o tumačenju i objedinjavanju. Imamo obrazovni sustav koji ne potiče razmišljanje, kreativnost i poduzetništvo odnosno obrazovni program temeljen uglavnom na stjecanju teorijskog znanja pa iz srednjih škola, ali i fakulteta izlaze učenici i studenti koji se ne znaju snalaziti u poslovnom okruženju. Osim toga, sustav vrijednosti u cijelom društvu potpuno je iskrivljen, izobličen, a definicija škole kao ODGOJNO-obrazovne institucije potpuno zanemarena…

Tko zna, možda bi i naša Hrvatska bila zemlja blagostanja kao Finska koja ponosno nosi titulu najboljeg obrazovnog sustava u svijetu kada bi se temeljila na obrazovanju, kulturi i znanju te kada bi za ključne ciljeve politike umjesto profita izabrala kvalitetu, pravednost i učinkovitost.

Ipak, nije sve tako sivo s čim bi se svakako složilo Hladno pivo, ali i kompanija Gentis - regionalni lider u edukaciji, savjetovanju i razvoju potencijala ljudi. Gentis je jedinstveni primjer društveno odgovornog poduzeća u Hrvatskoj koje je u listopadu 2012. pokrenulo program „Brilliant akademija za mlade“. Vizija projekta je prenijeti znanja i vještine za stvaranje karaktera jer samo karakterni ljudi mogu donijeti pravi napredak i voditi društvo. Ciljevi „Brilliant akademije za mlade“ su razvijanje osobnosti, samopouzdanja i kreativnog potencijala srednjoškolaca.



Program je koncipiran u 2 dvomjesečna ciklusa koji se održavaju jedanput u tjednu u trajanju od 3 puna sata. Elementi svakog treninga su teorijski i praktični dio koji se oslanjaju na Kolbov ciklus učenja - činiti, promišljati, povezivati, eksperimentirati. Teorijski dio tako uključuje: teorijsku razradu treninga i usvajanje novih spoznaja, priče (2-3 kratke priče ili anegdote iz života velikih ljudi), studije slučaja (Case study – životna iskustva mladih i/ili biografska priča neke znamenite osobe), mudre i poticajne misli te glazbu kao podlogu pri rješavanju vježbi i zadataka. Praktični dio čine: individualne i grupne vježbe i zadatci, nadahnjujući filmski isječci te popularne pop, rock ili rap pjesme, igra, kratko sjedenje u tišini, aktivno slušanje, pričanje viceva, evaluacija i domaće zadaće (dnevna i tjedna), a dodatni dijelovi treninga su testovi osobnosti, upitnici, vođene fantazije i kreativne vizualizacije, debate i dijalozi, igranje uloga i simulacije, držanje najvažnijih govora koji su promijenili svijet, fotografiranje (u sklopu domaćih zadaća)te rad na projektu - razrada društveno korisnog projekta. Više informacija na: http://gentis.hr/brilliant-akademija-za-mlade-6.html

Nažalost, kao i obično, i ovdje (barem za sada) vrijedi ona stara – koliko para toliko muzike. Vrlo je malo roditelja koji svojoj djeci s obzirom na naš životni standard mogu priuštiti ovaj hvalevrijedan program.

http://www.youtube.com/watch?v=iG89-7U4XXk&feature=youtu.be