..i još jednom...

Pa eto prošlo je Valentinovo. Nisam ljubiteljica tog hmm blagdana? No ok, ne volim ga, mrzim više manje..Tjera me u depresiju, svi oko tebe sretni, veseli, zaljubljeni, a ja sam, al ajd ok dosta o Valentinovu! Neki dan sam gledala koncert na TV-u od Severine i sjetila sam se svih onih dana kad sam bila hmm ne mogu reći mala al ajd no znate šta hoću reći. Ja stvarno imam toliko pustolovina i stvari o kojim mogu pisat a bitan dio je Vanja jer skoro sve ideje su njena zamisao. One najzanimljivije ne smijem ni na pisat, jer se ne želim sramotit. Inače ja se sa Vanjom družim od svoje 2 godine tako da od tamo to sve počinje, mućenje i ispaštanje bizarnim Vanjinim idejama. Zezam se. Bilo je nama zaaakon. Dok ja još nisam išla u školu, a Vanja i Monika jesu, ja dosađivala i sijela na svoju ljuljačku i svaki dan održavala svoj koncert. Uvijek sam pjevala isto: Trava zelena, Ja sam djevojka sa sela i Neka mi ne svane. Mi smo uvijek imale neke svoje kućice tako zvane kolibe. Najviše smo se igrale iza cigla. Tamo smo kuhale, radile kolače. Polijevale se vodom iz lavora i onda se popele na cigle i sunčale se, a za 5 min smo mislile sa smo crne. Onda često smo visile na njenom orahu i tamo se ubijale, više ja nego ona. Jer ona se bez problema popne dok smo se za mene malo više mučile, a o silaženju dole ne želim pričat moram spomenut da smo čak probavale i kišobran u nadi da ćemo poletjet, i da jednom me skoro zadavila sa špagom pokušavajući me dignut gore. Vanja je uvijek u igri bila Lara Croft hahaha…A mjesečeve ratnice?? Ajoj ja sam bila ona Merkur, a Vanja naravno ona glavna Mjesečeva. Imale smo svoju koreografiju, skakale sa zidova, bacale se sa bicikla, hoću reći ja se bacala s bicikla i tako. Jednom smo jako dugo u njenom dvorištu radile svoju kućicu, sve kamenje zbacale, okopale i posadile cvijeće, a onda je došla njena baka i maznula nam kolce od kućice jer su joj trebali za paradajz, e kako smo bile ljute..hahah…Što se tiče suza, bilo je i njih. Ja sam imala perzijskog mačka Miceka, ali nakon nekog vremena se razbolio i kobno je to sve završilo, a imale smo jednog zajedničkog mačka Garfielda. Došla sam sva uplakana kod Vanje zbog uginuća Miceka, ali našla sam i Vanju u plaću jer je njena baka gađala Garfilda noževima..e to je bilo dobro=) Ona je imala Tinicu, a ja Tinu , to su bile one lutke velike njih smo obožavale. I stalno smo se igrale sa barbikama , sve je bilo tako lijepo sve dok ne bi došla Monika i sve nam uništila. Par puta smo pobjegle na bazena, a ja još tad nisam ni znala plivat! Uvijek smo se prošvercale, došle na biciklu(ona je uvijek mene vozila!) i ostavile bi ga u šumi i onda se molile da nas nitko ne uhvati..hahaa..ali jednom, čak jednom smo i platile=) Igrale smo se mi i sa magijom! Htjele smo postati vještice pisale smo pisma koja smo zapalila, pepeo stavile u kutiju i kutiju zakopale. Tamo smo posadile i šafran koji bi nam trebao reći dali smo vještice ili ne..hahahaha…Sjećam se da smo i glumatale, vani kad bi netko prošao Vanja bi uzela šibu i mene kao počela tući i derat se, a ja sam krepavala od smijeh što je zvučalo kao da plačem, ili kad bi ljudi išli iz crkve mi bi ih kao plašile iz jedne stare kuće, micale zavjesu i pjevale Casper the friendly ghoust!!!! Monika je u to vrijeme bila mirna djevojčica koja je plakala zbog jedinice, štrebale po cijele dane i cinkala mene i Vanju za svaku našu glupariju! E da…bila su to vremena..Znam da to vama ne zvuči zanimljivo, ali mi smo svakakve gluposti radile, i baš ih se lijepo sjetit!! Mislim da bi bilo dosta iako nisam ni pola rekla..to bi bilo to…Pa-pa

Ovo smo Vanja i ja=)