Ice Storm

Iako je TeX već pisao o njima, ja ne mogu propustit tu priliku...Wasted Generation je zbilja poseban band. Odlično sviraju, imaju super pjesme...stvarno su legende...Ja sam na njih počeo obraćati pozornost još dok me Dinko (pjevač i gitarist Wasteda) učio svirati gitaru. Kasnije sam počeo učit svirat bubnjeve (što mi je uvijek bila velika želja) kod njihovog bubnjara Alena. Sada ću vam ukratko predstaviti članove banda:

Dinko: frontman, pjevač i gitarist, super svira i pjeva, a karakterizira ga pramen njegove kose zakačen za gitaru

Igor: drugi gitarist, također odlično svira

Pero: basist, ljudi neznate vi koja je on legenda, čovječe, kakve taj slappinge i vratolomije radi na bassu, mogao bi biti konkurencija najboljim svjetskim basistima

Alen: ljudi šta da vam kažem?!? šta mislite kako svira kad sam ga stavio u anketu za najboljeg bubnjara i dobio je najviše glasova?!?

I eto, tako taj još mnogima nepoznati ali legendarni osječki band postaje sve popularniji, a njihove pjesme čine izvanredni riffovi, odlične gitarske solaže, nevjerojatni basovi i moćan ritam na bubnjevima.

Ako itko tko je ovo pročitao ne vjeruje da će se Wastedi ubrzo proslaviti, neka još malo pričeka, pa će vidjeti...

i evo vam slike...



stoje: Igor i Alen, sjede: Pero i Dinko

Kao reakcija na psihodelični rock i pretenciozne radove tzv. progresivne struje javio se tzv. hard rock. Riječ je o bučnoj glazbi čije je najupadljivije obilježje bio gitarski riff, neumorno ponavljanje tonova ritam - gitarista. S tehničke strane gledano mora se istaknuti da je hard rock obilovao vrhunskim instrumentalistima i pjevačima visokih glasovnih mogućnosti. Tematski su se nadovezivali na elemente koje su u šezdesetima afirmirale grupe The Who i Rolling Stones. S pjesmama "snage i moći2 htjeli su održavati grubu stvarnost, stvarati glazbu koja će opet biti realistična i sarkastična te demonstrirati distancu od komercijalnih pop - pjesama. Nositelji ovoga glazbenog smjera u Engleskoj bili su: Cream, Deep Purple, Led Zeppelin, Bad Company, Uriah Heep, Black Sabbath i drugi, a u Americi: Vanilla Fudge, MC5, Grand Funk Railroad, Mountain...
Pojam hard rock često se poistovjećuje s izrazom heavy metal, zapravo, oba su se izraza počela upotrebljavati krajem šezdesetih, ali se poslije uobičajilo heavy metalom nazivati nasljednike ovog žanra koji su se pojavili u osamdesetima.

(ulomak iz knjige Druga strana rock'n'rolla)

Ja se svima ispričavam jer više od tjedan dana nisam stavio novi post, ali morate me razumjet, neznam o čem da pišem, stvarno nemam nikakve ideje...
Danas je u školi bio neki maskenbal, morali su se maskirat baš svi razredi :( , ali na kraju je dobro ispalo jer smo Mislav i ja svirali, a ja sam sviro na Fenderu Stratocasteru, nevjerojatno, neznate vi koja je to čast držat takvu gitaru u rukama, na njima su ipak svirali mnogi najpopularniji rock bandovi...8.a i 8.b osvojili su prvu nagradu, no to nije bilo toliko bitno kao ono zadnje; još smo svirali i u učionici...naravno svatko je imao drugačiji zahtjev što da sviramo...baš ludnica...bilo je super...ajd ljudi vidimo se, svima jedan veliki pozdrav...

ovo su vam primjerci stratocastera, naizgled obične gitare, a zapravo...

James Marshall Hendrix poznatiji kao Jimi Hendrix rodio se u Seattleu 27. studenog 1942. godine. Iako je njegova solo karijera (od izlaska prvog singla 1966. pa sve do smrti 1970. g.) trajala svega četiri godine, priča o njegovoj glazbenoj karijeri započinje puno prije. Još od malih nogu zanima se za gitaru, pa je i prve akorde naučio prije nego što je krenuo u školu.

Utjecaj na malog Jimija je imao Al Hendrix, njegov otac koji mu je svojim blues i jazz kolekcijama ploča stvorio prve uzore kao što su legende Howlin' Wolf, Muddy Waters, B.B. King, Robert Johnson... Primjetivši veliko zanimanje za glazbu Al radi i drugi veliki korak u Jimijevom putu prema legendi, s petnaest godina kupuje mu električnu gitaru. Gitara je bila za dešnjaka, a kako je Jimi bio ljevak prilagodio ju je sebi tj. okrenuo je žice. Sa 16. g. u srednjoj školi osniva svoj prvi bend. Hendrix bez gitare nije Hendrix, čak i na wc nije išao bez nje. Toliko je vremena provodio s njom da su se stopili jedno s drugim.

Zbog obaveze 1961. godine prijavljuje se u vojsku, a već slijedeće godine otpušten je iz vojske radi teške ozljede, koja je uslijedila nakon skoka s padobranom. Nakon povratka iz vojske započinje glazbenu karijeru. Najviše je svirao kao pratnja poznatim muzičarima toga vremena (Sam Cooke, Ike & Tina Turner, B.B. King, Wilson Picketta,...). Nakon napornih turneja zaustavlja se u New Yorku i svira u Cafe Wha gdje se upoznaje s Ches Chandlerom, bas gitaristom grupe The Animals i tu počinje njegov pravi glazbeni početak.

Ches mu postaje menadžer, i nagovara ga da dođe u London, te je na njegovu inicijativu osnovan trio The Jimi Hendrix Expirience. Uz Jimija još nastupaju Mitch Mitchell kao bubnjar i Noel Redding na bas gitari. Premijerni nastup su imali u pariškoj dvorani Olympia, a u jesen 1966. snimaju singl "Hey Joe" koji je završio na 6. mjestu britanske top liste. Poslije toga izlazi drugi singl, možda i najpoznatija Hendrixova stvar "Purple Haze" koji dolazi na 3. mjesto.



I evo vam spot...

Po mnogima jedan od najznačajnijih i najutjecajnijih bendova svih vremena formirao se 1969. godine nakon raspada legendarnog britanskog sastava Yardbirds. Raspadom gitarist grupe, Jimmy Pageu (punim imenom James Patrick Page r. 09.01.1946. u Hestonu), ostao je niz neodsviranih koncerata koje je prema ugovoru trebao odraditi. Pošto su Yardbirdsi bili rasformirani Page je trebao okupiti nove članove i ispuniti obveze iz ugovora.

Pageov prvi izbor bio je multiinstrumentalist i studijski glazbenik John Paul Jones (r. 03.01.1946. u Sidcupu pod imenom John Baldwin) poznat od ranije Pageu po brojnim suradnjama s tada već afirmiranim glazbenicima i bendovima kao što su The Rolling Stones, Dusty Springfield, Herman's Hermits. Sam Page bio je poznat u širim glazbenim krugovima i prije nego se pridružio Yardbirdsima. Zbog svojih problema s mučninama na putovanjima odlučio je odustati od napornih turneja i posvetiti se studijskom radu. To je rezultiralo time da je postao jedan od najtraženijih glazbenika tog vremena i epitetom vodećeg mladog session glazbenika. Svirao je sa grupom The Who na njihovom hitu "I Can't Explain" i albumu "My Generation", nastupao je s The Kinks, grupom Them, Jeff Beckom, Tom Jonesom i mnogim drugima.

U daljnjoj potrazi za preostalim članovima Yardbidsa Pageov izbor nisu isprva bili niti Plant niti Bohnam. Nakon neuspješnog pokušaja da pridobije pjevača Terry Reida i bubnjara B. J. Wilsona (poslije član grupe Procol Harum) Page je pozvao Robert Planta da se pridruži grupi. Kasnije je na Plantovu preporuku za bubnjara angažiran John Bohnam. Tako oformljeni pod nazivom The New Yardbirds ispunili su sve ugovorom postavljene obveze. Po povratku u London počeli su razmišljati o novom imenu grupe pa je tako za jedan od mogućih naziva predložen i The Mad Dogs. Naposljetku su uzeli ime Led Zeppelin prema primjedbi bubnjara grupe The Who Keith Moona da će se raspasti poput olovnog balona. Pravilno napisano ime bilo bi Lead Zeppelin, no da bi se izbjegle pogreške pri izgovoru (Lid Cepelin) napisano je kako je i ostalo Led Zeppelin.

Na samom početku bi trebalo reći kako su dobili ime. Nazvali su se po jednoj pjesmi Muddyja Watersa - "Rollin' Stone". Prva postava Stonesa se upoznala ranih 60-tih po londonskim klubovima gdje su nastupali sa svojim grupama. Točnije, Mick Jagger i Keith Richards su prijatelji od djetinjstva.

"Imao sam 18 godina kada sam u brzom vlaku, koji je jurio iz Londona za Dartford sreo svog starog školskog prijatelja Keith Richardsa s električnom gitarom u ruci, a ja sam imao par rock'n' blues ploča u ruci. Bio je to početak revolucije..." (Jagger)

Tada su se dogovorili kako bi mogli osnovati svoju grupu u kojoj će Mick pjevati, a Keith svirati gitaru. Tako je i bilo. Trećeg člana svog banda su našli u strašno nadarenom Brianu Jonesu, u Earling Blues Clubu. U to vrijeme su se zvali "Brian Jones and Mick Jagger The Rollin' Stones" da bi tek nešto kasnije, nakon što su se kompletirali ostalo 'samo' Rolling Stones. U grupi su još bili privremeni bubnjar Tony Chapman, basista Dick Taylor i vječita 'rezerva' Ian Stewart.

Brian, Mick i Keith su se dali u potragu za bubnjarem i basistom. Pronalaze sjajnog jazz bubnjara Charliea Wattsa koji je već do tada svirao s poznatim grupama. No, Charlie nije odmah prihvatio poziv nego je rekao kako će još razmisliti o napuštanju grupe. Pored toga, problem prijelaza u Stonese mu je bio i taj što je bio zaposlen i nije mu se napuštao posao. Ali su ga ipak nagovorili. Tada su kupili kuću u Londonu u kojoj su živjeli Mick, Keith i Brian od listopada 1962. do rujna 1963. Kako nisu mogli pronaći 'pravog' basistu dali su oglas na koji im je se javilo malo muzičara među kojima je bio i onaj pravi: Bill Wyman.

"Mislim da su me Stonesi primili u grupu jer sam tada imao najbolju opremu." (Wyman)

I tako je svaki kamen došao na svoje mjesto.

Diabolik je zapravo odličan strip. Radi se o ljubavnom paru: Diabolik i Eva Kant. Diabolik je najpoznatiji zločinac kojeg policija nikad ne uspijeva uhvatiti jer uvijek brine o svemu i nikad ništa ne prepušta slučaju. Zna se odlično organizirati pa mu svaka pljačka na kraju uspije. Eva mu pomaže i ponekad pljačka s njim. Njih dvoje su najopasniji zločinci i imaju svu moguću tehničku opremu koju znaju dobro iskoristiti. Najpoznatiji su po tome što uvijek u nekoj situaciji na licu imaju masku neke osobe dok ta prava osoba leži negdje vani ili u njihovom skloništu pod snažnim narkoticima. Oni uz pomoć pretvaranja da su netko drugi saznaju sve podatke koji su im potrebni za uspješnu pljačku. Njihov najopasniji protivnik je policijski inspektor Ginko, iz Clervillea. Njega se najviše boje jer je bilo mnogo slučajeva kad ih je za dlaku uhvatio. Ako ih proganja policija, Diabolik i Eva uvijek imaju neki plan kako ih se riješiti jer imaju mnogo rekvizita koji policiju mogu usporiti ili potpuno onemogućiti da ih uhvate.

Strip je zbilja odličan i svima bih vam preporučio da ga čitate!

Grupu su osnovali Jim Morrison (pjevač) i Ray Manzarek (klavijature) jednog dana dok su sjedili na plaži. Ray je htio čuti neke pjesme koje je Jim napisao, ali se Jim stidio, no naposlijetku mu je ipak pročitao. Ray je ostao zadivljen samo tupo gledajući u Jima. Rekao mu je: "Hej, osnujmo band, zaradit ćemo milijune...".Tako su nastali Doorsi. Ubrzo su im se pridružili Robbie Krieger (gitara) i John Densmore (bubnjevi). Dok su jednog dana smišljali pjesme i improvizirali u svom prostoru, Robbie se sjetio da ima jednu dobru pjesmu na papiru koji mu je srećom bio u džepu. Svima ju je odsvirao, ostalima se svidjela, a Jim ju je izvrsno otpjevao i band odsvirao. Pjesma se zvala "Light My Fire". Jednom su ga odsvirali u jednoj dvorani i ljudima se jako svidjela. Nakon toga snimili su ploču i postigli nevjerojatnu popularnost. Napravili su još mnogo pjesama između kojih je legendarna i najpoznatija "Riders On The Storm". Ljudi su ih obožavali zbog njihove lijepe i melodične rock glazbe. Nažalost 1971. dogodila se tragedija zbog koje Doorsi više nikad nisu mogli biti oni pravi. Jim se ubio. Mnogi su govorili da je to, navodno, zbog zatajenja srca. Ali i to je moguće jer je Jim oduvijek bio strastveni alkoholičar. Ostali članovi banda bili su jako pogođeni. Doorsi su prestali postojati. Nikad više ništa nije bilo isto. Ali uspomena na Jima Morrisona, boga rocka, živjet će u srcima svih onih koji su Doorse istinski voljeli...



[

Sam naziv banda može vam zvučeti čudnovato. To je pojam koji u budističkoj vjeri predstavlja stanje potpunoga blaženstva. Grupa je nastala u Seattleu, gradu u američkoj državi Washington. U bandu su bili Kurt Cobain (vocal, gitara), Krist Novoselić (bass) i Dave Grohl (bubnjevi), a kasnije im se pridružio Pat Smear u ulozi ritamskog gitarista i backvocala. Band je počeo postajati sve popularniji tek malo prije izdavanja njihovog prvog albuma BLEACH. Onda su ih ljudi počeli sve više slušati i voljeti. Kurt je bio osobito sretan kad je na ulicama viđao kako mladi stoje u redu da bi kupili njihov prvi album. Najviše su se iskazali objavljivanjem drugog albuma NEVERMIND koji se jako dugo zadržao na prvom mjestu Billboardove top liste najboljih albuma, a album je rekordno prodan u više od 100 milijuna primjeraka. Na albumu je apsolutni hit bio Smells Like Teen Spirit koji je ubrzo postao najpoznatija Nirvanina pjesma. No Kurt je tada imao sve veće probleme s drogom. Ponekad bi govorio: "Ma, ne, to ja samo ovako ponekad uzimam, ja nisam ovisnik." No vrlo skoro postao je teški ovisnik o heroinu i često se prijavljivao u bolnice i posebne centre za odvikavanje od ovisnosti, no to ga je učinilo samo još više depresivnim nego što je prije bio. No takav razvoj događaja nije pogodio razvoj grupe, pa su ubrzo izdali njihov novi, treći album IN UTERO koji je bio manje popularan od NEVERMINDA, ali je i on prodan u mnogo primjeraka. Ubrzo se Kurtu rodila kćerka Frances Bean koju je volio više nego išta na svijetu, a majka je bila Courtney Love, njegova žena i pjevačica u pop grupi Hole. No međutim, Kurt je imao sve više problema s drogom i nekoliko puta je pokušao samoubojstvo, ali se za dlaku izvukao.To je sve više živciralo njegovu ženu, pa su između njih počele izbijati svađe, a Courtney je imala poteškoća sa skrbništvom nad malom Frances jer su joj ponekad to oduzimali, tvrdeći da je loša i neuzorita mama. Grupa je održavala koncerte diljem svijeta, ali Kurtovo stanje je bilo sve lošije. Stalno se svađao sa Kristom i Daveom i oni su shvatili da će ga droga potpuno uništiti ili već je. Došao je i onaj sudbonosni dan: 5.4.1994..Nitko nije ni slutio kakva bi se promjena mogla dogoditi na taj dan. Kurt je kada je ujutro ustao napisao oproštajno pismo. Bio je potpuno depresivan i žalostan. Otišao je do staklenika pored svoje kuće. Ušao je unutra, sjeo na pod i pripremio crni meksički heroin koji je bio vrlo skup. Kraj sebe je lijepo odložio sačmaricu. Uzeo je taj heroin i sve mu se više počelo magliti pred očima. Uzeo je sačmaricu, namjestio ju ispod nepca i pomislio: "Bit će glasno...", a zatim je nestao...

Ovaj događaj pogodio je sve obožavatelje tog banda, posebno ostale članove i rodbinu. Nitko nije mogao vjerovati da se to dogodilo, a jako mnogo njih uopće nije imalo pojma kakve je probleme Kurt proživljavao...Tako je završila ova svjetski poznata grunge grupa koja će uvijek ostati u mislima, sjećanjima i srcu onih koji su ih istinski voljeli. Međutim sve više ljudi počinje sumnjati da je Kurta zapravo netko ubio...
Ako želite saznati nešto više o tome, posjetite stranicu www.justiceforkurt.com
Eto...sada barem znate nešto više nego prije...
[

Vama koji ga ne čitate mogu ga ukratko predstaviti: Radi se o Newyorškoj grupi T.N.T. koja se bavi raznim zadacima, uglavnom za dobrobit naroda. Grupa ima 8 članova, a njihov glavni stožer je cvjećarnica u kojoj nema cvijeća koja se nalazi na Manhattanu. Žive u vrlo oskudnom okružju, no bez obzira na to mnogi ljudi koji imaju teško rješiv problem rado se oslanjaju na njih. Sada ću vam ukratko predstaviti članove:

1. BROJ JEDAN: Neprijeporni šef, u biti paralitičar nepoznate dobi, koji zna sve o svime i susretao je gotovo sve povijesno značajne likove.
Živi u najtajnijem skloništu grupe, koje je smješteno negdje u tunelima newyorške podzemne željeznice.

2. KLODOVIK: Klo je papiga koja govori osamnaest jezika i sedamdeset i sedam dijalekata, nasljedstvo od djeda Broja Jedan. Živi s
Njegovom Visosti (Brojem Jedan) i povremeno radi kao kućna pomoćnica. U akciji, služi kao avijacija grupe T.N.T..

3. ALAN FORD: Naivni plavokosi mladić, koji je greškom ušao u grupu. Uvijek je optimističnog životnog nazora, iako je sve što ga okružuje
samo jad i bijeda.

4. BOB ROCK: Definitivno najzanimljiviji član grupe. Pati zbog niskog rasta i velikog nosa, što ga čini posebno zapaljivim, no u akciji je jedan
od najpouzdanijih članova.

5. SIR OLIVER: Engleski plemić koji je morao napustiti rodnu grudu zbog tzv. neslaganja s policijom. Krasi ga osobina da ukrade što god
stigne, a to mu često i uspijeva, zahvaljujući snalažljivosti i izuzetnim govorničkim sposobnostima.

6. ŠEF: Zamjenik Broja Jedan koji s vremenom postaje sve ljeniji i ljeniji, a dane provodi u spavanju ili prepirci s pomoćnikom, koji se
odaziva na ime Jeremija.

7. JEREMIJA: To je starčić talijanskog porijekla, kojeg progone sve poznate bolesti, a i neke koje sam izmišlja. Zajedno sa Šefom radi u
cvjećarnici, a kad se ne tuži na svoje boljke, spava blaženim snom.

8. GRUNF: Njemački avio - mehaničar iz Prvog svjetskog rata, koji je emigrirao u SAD i radikalno promijenio bivše ima Grunt. Inače je
izumitelj u grupi, koji od oskudnih sredstava može učiniti doista sve, ali s upitnom djelotvornošću.


Eto, sada kada sam vam ih sve predstavio, želio bih vam samo još reći da su svi brojevi tog stripa vrlo zanimljivi, strip je vrlo humorističan, po čemu se najviše ističu Broj Jedan i Bob Rock, a istovremeno i zanimljiv za čitanje. Toj grupi su najčešće povjereni vrlo važni zadaci, a grupa se osobito ističe po hvatanju i strpavanju u zatvor opakih zločinaca i rješavanju misterija. Isto tako, u stripu ćete susresti neke osobe koje se pojavljuju u više brojeva, a da nisu članovi grupe. S vremenom ćete ih upoznati jer bi predugo trajalo da ja sada za svakoga od njih kažem par rečenica.

Stoga odšetajte do najbližeg kioska i kupite Alan Forda, vjerujte mi - svidjet će vam se!