utorak, 08.11.2011.
Misterij crnog kombija ili kako su djeca blagoslov Hrvatske
Grmljavina, par brzih bljeskalica i onda iz svih raspoloživih
oblaka potop. Potop po ulicama, kanalima, potop do podruma usamljenih
umirovljenika koji su pogledali dvoje vijesti, ali čekaju one na hateveju jer su one ipak "prave",
potop po ljubavnicima iz automobila na gradskim plažama,
potop po medicinskoj sestri koja je išla po tople za kolegice iz smjene (klompe
na rupice prkose lokvama), tako otprilike izgleda opći potop grada.
Kroz vjetrobransko staklo je gledao more. Nije upalio
brisače, htio je biti dio ovog prizora i pritajen promatrati igru opakih kapi iz zraka.
Nekoliko mjeseci ranije, nije padala kiša. Taman je počela školska godina.
- Jel baš moramo malu dicu?
- Oni su nam najpouzdaniji. Za deset - petanest godina biti će najodaniji članovi.
- A šta fali onima iz sedmog, osmog razreda, oni bi nam mogli itekako pomoći.
- Ništa njima ne "fali"- naglasila je posebno tu riječ- nego su jednostavno preveliki.
Kako ti zamišljaš da sedmaša namamimo u kombi bombonima?
- Pa ponudit ćemo mu cigarete ili pivu?
- Da, i onda? Kako će se to odraziti na naše programe? Na visoke moralne standarde koje
smo im obećali? Novinari bi to jedva dočekali.
Fascinirana pričom o pripadnicima Hitlerjugenda koji bi za pristup organizaciji morali najmanje šest
mjeseci prije imati psa za kojeg se brinu, a onda ga ubiti kako bi pokazali svoju okrutnost i
odanost, počela je razmišljati o djeci.
Ovi izbori su izgubljeni, znala je to, ali nije dopuštala intuiciji da je vodi, nego je i dalje
jutarnje rituale šminkanja i ispijanja kave započinala pjesmom On me voli na svoj način, a
završavala u ritmu Svijeta koji voli pobjednike.
Mislila je na budućnost, koja nije sjajna, ali neumoljivo dolazi u susret i svakim danom je sve bliže.
Dok je ona u mislima lutala bespućima budućnosti, on je u glavi odmotavao scenu sa auto bombom
iz onog fillma u kojem Obama i Julia Roberts razotkrivaju zavjere iz slučaja Pelikan.
Iako mu se novinari nikad nisu sviđali, ovoga je volio jer je poput njega beskompromisni borac za pravdu.
Nije ni čudo da su ga Amerikanci izabrali za predsjednika!
Priča o crnom kombiju koji vreba djecu poslije škole proširila se Hrvatskom poput ušiju u dječjem vrtiću.
Zabrinuti roditelji su počeli osnivati grupe potpore i grupe upozorenja na drušvenim mrežama, histerične
majke su pred kamerama tražile od institucija da reagiraju, bake su dolazile po djecu i općenito, društvom je
zavladala jedna napetost izazvana pojavom sumnjivog kombija u mnogim mjestima.
Svjedočanstva su manje više bila slična.
Muškarac i žena srednjih godina, nude djeci prijevoz i slatkiše, a mališani bez iznimke
bježe glavom bez obzira i alarmiraju roditelje.
- A da krenemo s većim gradovima, dica u selima su ti dosta nepovjerljiva.
- Imaš pravo, ovako nećemo ništa postići.
Ispred osnovne škole u užem središtu grada, jedan dječak je čitao knjigu na klupi.
Zbog dosta neobičnog prizora, prvo se osvrnuo da se uvjeri kako se ne snima neki film.
- Ma mali mi izgleda zdravo i sve to, ali mi je čudan. Lipi dan, 5 popodne, a on čita knjigu.
Možda ima neki poremećaj, a takvi nam ne trebaju.
Uvečer istog dana, premijer Milanović se obratio naciji. Njegov osmogodišnji sin ga je danas
čekao ispred škole kada mu je po izjavama očevidaca
pristupila sjedokosa gospođa i gospodin ricaste kose, dalmatinskog
naglaska. Moli sve građane koji imaju ikakva saznanja da se jave u policiju.
- I onda mali, šta ti se čini?
- Počinju mi se sviđati ove kršćanske vrijednosti i domoljublje.
Baš mi je lijepo s vama.
- 21:40 -
Komentari (29) - Isprintaj - #