utorak, 29.11.2011.
"Bog mi je dao pamet i genetiku" Ž.K.(51)
Ja želim da se zemlja što prije raspadne i da svi crknu. Bit će posebna poslastica gledati kako djeca pjevaju i umiru. Volim ratove, ubijanja, klanja, razbijanje zgrada, kugu, koleru...
Siniša Vuco u Nomadu, listopad 2000.
Osobno mene nikada nisu pogađale priče o tajkunima, pljačkama i sl. Kad smo krenuli u borbu za neovisnost znao sam reći: Želim da mi srpske lopove zamijene hrvatski lopovi.
Josip Pečarić u Hrvatskom slovu, studeni 2000.
Ima dana kada se ne mogu ustati iz kreveta.
Onda dugo maštam o mjestima gdje nisam bio, rijekama
(čini mi se na Novom Zelandu), mostovima (kao u Japanu),
ženama (Penelope Cruz u Almodovarovim filmovima),
ženama sa besramno velikim guzicama (ona Coco sa interneta),
maštam o ljudima koji mi kliču (Freddie Mercury na Wembleyu 1986.),
ljudima koji me cijene (kao pederi iz Stockholma Obamu).
- Zorane, jesi smislio program?- opet si odlutao, oštro ga je prekinila Vesna
sa onim narančastim šalom iz prošle kampanje.
- Napad. Naš program će biti napad. Napast ćemo ih sad kad su slabi.
Zvat će se Plan 21. Naziv obećava, ljudi će pasti na to. Podsjeća na ratno stanje, a narod
se zaželio rata.
Recimo, točka 9 - ZDRAVLJE ZA SVE- ljudi vole biti zdravi
ili točka 16 - ULOGA DRŽAVE - U PROMJENE ZAJEDNO SA GRAĐANIMA
Stavit ćemo još par, kultura, branitelji, EU, decentralizacija i stvar je gotova.
Svi su se složili sa genijalnim planom, a neki aktivniji su stalno dizali ruke nervozno podcrtavajući
ono napisano na papiru. Tako je nakon kratkog sastanka usvojeno ono što će
povijest pamtiti kao Plan 21.
- Opet jedan, iz prirode je li? Pa jebemu maloga miša kako nisi zna opisati Goranski zavičaj?
Arsen Bauk je prekasno podignuo ruku, ali je stavio podsjetnik u mobitel DJECA da se sjeti prije izlaganja
na splitskoj Rivi.
Ja se najviše bojim komunista.
Odma iza toga se bojim korupcije, ali se sjetim borbe protiv iste, pa mi bude lakše.
Kad vidim sliku Lenjina i Staljina prođe me jeza od onih njihovih
komunističkih pogleda koji mi prže oči i dušu i odmah se bojim za sutra.
Bojim se za našeg fra Antu i svaki put kad ga vidim na oltaru zahvalim Bogu
šta nije komunizam jer bi ja sad bija u kafiću, a fra Ante na Golom otoku.
Netko pametan je rekao da se sa strahom treba suočiti. Tako se je ovih dana stalno
suočavam sa komunističkom noćnom morom prepričavajući stanovnicima
Kijeva, Drniša, Požege i Sinja svoje strahove.
Pričam ja njima o crvenoj opasnosti, o izdaji naroda, antihrvatskoj opciji i općenito
o mogućem raspletu ako oni pobjede. Onda kad vidim da su se jako prepali, vratim im
nadu pa spomenem Boga, Gospu i druge pozitivne likove koje narod voli.
Na kraju uvijek spomenem Domovinu za koju smo se borili, to im isto bude drago.
Nakon što je izašao na pozornicu, mobitel u džepu mu je zavibrirao.
Sjetio se Djeca!, ali kako je već počeo rečenicu zašto treba dati glas za Plan 21
samo je dovršio:eksperimenti se mogu raditi u školi i laboratoriju, ali ne na izborima.
Ne smije se eksperimentirati sa budućnošću naše djece”
Nakon izjave Predsjednice kako jedva čeka sjesti s Angelom Merkel
i porazgovarati s njom o budućnosti Europe, na brzinu je u glavi izbrojao
koliko bi mandata mogli dobiti i okupljenom mnoštvu se pohvalio:
"Ja znam računati, Bog mi je dao pamet i genetiku!'
A što ja radim nakon svega ovoga?
Pripalim cigaretu i mislim kako je vrime da prestanem pričat pizdarije i
na kraju poželim da sam ptica ka u onoj pismi.
- 00:30 -
Komentari (13) - Isprintaj - #
utorak, 08.11.2011.
Misterij crnog kombija ili kako su djeca blagoslov Hrvatske
Grmljavina, par brzih bljeskalica i onda iz svih raspoloživih
oblaka potop. Potop po ulicama, kanalima, potop do podruma usamljenih
umirovljenika koji su pogledali dvoje vijesti, ali čekaju one na hateveju jer su one ipak "prave",
potop po ljubavnicima iz automobila na gradskim plažama,
potop po medicinskoj sestri koja je išla po tople za kolegice iz smjene (klompe
na rupice prkose lokvama), tako otprilike izgleda opći potop grada.
Kroz vjetrobransko staklo je gledao more. Nije upalio
brisače, htio je biti dio ovog prizora i pritajen promatrati igru opakih kapi iz zraka.
Nekoliko mjeseci ranije, nije padala kiša. Taman je počela školska godina.
- Jel baš moramo malu dicu?
- Oni su nam najpouzdaniji. Za deset - petanest godina biti će najodaniji članovi.
- A šta fali onima iz sedmog, osmog razreda, oni bi nam mogli itekako pomoći.
- Ništa njima ne "fali"- naglasila je posebno tu riječ- nego su jednostavno preveliki.
Kako ti zamišljaš da sedmaša namamimo u kombi bombonima?
- Pa ponudit ćemo mu cigarete ili pivu?
- Da, i onda? Kako će se to odraziti na naše programe? Na visoke moralne standarde koje
smo im obećali? Novinari bi to jedva dočekali.
Fascinirana pričom o pripadnicima Hitlerjugenda koji bi za pristup organizaciji morali najmanje šest
mjeseci prije imati psa za kojeg se brinu, a onda ga ubiti kako bi pokazali svoju okrutnost i
odanost, počela je razmišljati o djeci.
Ovi izbori su izgubljeni, znala je to, ali nije dopuštala intuiciji da je vodi, nego je i dalje
jutarnje rituale šminkanja i ispijanja kave započinala pjesmom On me voli na svoj način, a
završavala u ritmu Svijeta koji voli pobjednike.
Mislila je na budućnost, koja nije sjajna, ali neumoljivo dolazi u susret i svakim danom je sve bliže.
Dok je ona u mislima lutala bespućima budućnosti, on je u glavi odmotavao scenu sa auto bombom
iz onog fillma u kojem Obama i Julia Roberts razotkrivaju zavjere iz slučaja Pelikan.
Iako mu se novinari nikad nisu sviđali, ovoga je volio jer je poput njega beskompromisni borac za pravdu.
Nije ni čudo da su ga Amerikanci izabrali za predsjednika!
Priča o crnom kombiju koji vreba djecu poslije škole proširila se Hrvatskom poput ušiju u dječjem vrtiću.
Zabrinuti roditelji su počeli osnivati grupe potpore i grupe upozorenja na drušvenim mrežama, histerične
majke su pred kamerama tražile od institucija da reagiraju, bake su dolazile po djecu i općenito, društvom je
zavladala jedna napetost izazvana pojavom sumnjivog kombija u mnogim mjestima.
Svjedočanstva su manje više bila slična.
Muškarac i žena srednjih godina, nude djeci prijevoz i slatkiše, a mališani bez iznimke
bježe glavom bez obzira i alarmiraju roditelje.
- A da krenemo s većim gradovima, dica u selima su ti dosta nepovjerljiva.
- Imaš pravo, ovako nećemo ništa postići.
Ispred osnovne škole u užem središtu grada, jedan dječak je čitao knjigu na klupi.
Zbog dosta neobičnog prizora, prvo se osvrnuo da se uvjeri kako se ne snima neki film.
- Ma mali mi izgleda zdravo i sve to, ali mi je čudan. Lipi dan, 5 popodne, a on čita knjigu.
Možda ima neki poremećaj, a takvi nam ne trebaju.
Uvečer istog dana, premijer Milanović se obratio naciji. Njegov osmogodišnji sin ga je danas
čekao ispred škole kada mu je po izjavama očevidaca
pristupila sjedokosa gospođa i gospodin ricaste kose, dalmatinskog
naglaska. Moli sve građane koji imaju ikakva saznanja da se jave u policiju.
- I onda mali, šta ti se čini?
- Počinju mi se sviđati ove kršćanske vrijednosti i domoljublje.
Baš mi je lijepo s vama.
- 21:40 -
Komentari (29) - Isprintaj - #
utorak, 01.11.2011.
Noć vještica u Baraci pet be
Kada je saznala da je imovina blokirana, odmah je istresla
sve iz torbice i skrivenih džepova na pod.
Kad je saznao da je imovina blokirana, otvorio je pivo i upalio Larin izbor.
Protekli tjedan je bio potišten zbog presude iz Cape Towna, i stalno je
razmišljao postoje li šanse da prava ljubav na kraju ipak pobjedi. Nekako se nadao u
pozitivan rasplet, ali svakim danom situacija je postajala sve zamršenija.
Hrvati mogu biti sretni kad imaju umove koji znaju smisliti ovakvu radnju, mislio je taman u
trenutku kada ga je pitala hoće li u program staviti išta o odljevu mozgova.
Obavezno stavi da želimo zadržati znanstvenike u Domovini.
Sklon sanjarenju, u mislima je brzo odlutao do stola zanstvenice koja po cijelu noć
smišlja radnju sapunica. Stvarno bi bila šteta da otiđe u neku Švicarsku ili nedajbože Ameriku.
Kada je saznala da je ispred središnjice čeka magla i zapuhani Andrija Jarak, nitko joj nije
trebao reći da situacija nije dobra.
- Skoro 140 kuna, nije loše! - već nekoliko minuta je spokojno brojao novac, trudeći se da ga ne primjeti.
- Morat ćemo se nekako financirati. Mislila sam da je najbolje krenuti od torbice.
Kad je saznao da svi znaju, srce mu je počelo ubrzano raditi i osjetio je nešto jako slično
napadajima panike koji su mu se povremeno znali javljati. Pokušao je zamoliti čistačicu za jedan sms, ali ga je
ona samo prezirno pogledala i otišla.
- Treba poslati neku obavijest, za sve članove, barem za ove najbliže. Najbolje
preko fejsbuka, to nam je najjeftinije. Meni ovaj Tele 2 uzima kunu za svaku poruku.
"Zbog nedavnih događaja koji su poljuljali moral naše stranke, uže vodstvo na čelu sa
Premijerkom vas poziva na gala zabavu.
Odjenite se po želji, i zapamtite, u Noći vještica možete biti tko god poželite!"
- A menza na Savi? Ta gotovo svi imaju nekog studenta u kući.
- Da jedemo na iksicu, to je doista ispod svakog nivoa - bio je bijesan što po petstoti
put mora objašnjavat što točno znači riječ "gala", a kad ga kolegica ni sada nije shvatila,
poželio se napiti i probuditi poslije izbora.
Nakon natpisa u nekim novinama, shvatila je da piskarala i nisu najgluplja bića u svemiru
i da bi zaista trebalo promijeniti taktiku, jer ovako neće dobiti ni 3 zastupnička mjesta.
Živo se počela zanimati za političku prošlost stranke, a neke od starijih članova je
podrobno ispitivala o samim počecima.
- I ta baraka, to stvarno postoji?
- Naravno da postoji, na Jarunu je, mislim da nije još srušena.
- Pa koliko ljudi otprilike može primiti?
- Oko 150 do 200 maksimalno.
Andrija Jarak se probudio u bolnici i nije bio siguran što radi ondje. Nije
imao vremena razmišljati o tome, nego je sestri koja ga je došla provjeriti
odlučio ispričati svoj san.
- Bila je tamo ona disko kugla (kao s matineje) i puno čipsa. Sjećam se da je netko
prosuo čips po podu i svi su ga gazili i glasno se smijali. U početku smo bili samo mi
novinari, a onda su pustili onu maglu.
Kamermani su se pripremili, aparati su počeli škljocati, a onda su odjednom iz magle počeli izlaziti
esdepeovci, Dragutini Lesari, Mate Granići, čak su se pojavila i dvojica Budiša.
Nakon toga se ne sjećam ničega, osim da mi žena odjevena u Savku daje plastičnu vrećicu i
ponavlja:
- Ovdje ti je točno 145 kuna. To je jedna reklama ujutro u 8. Molim te!
Kad je saznao kako je noć Vještica proslavljena u baraci na Jarunu, bio je sretan što ima aritmiju,
što ga čeka još jedna koronarografija, što ga Mirjana ne dolazi vidjeti već 56 dan, što mu sudac Turudić
nijednom nije uzvratio mig, bio je sretan što su ga izbacili iz stranke ljudi koji se jedan dan u godini mogu maskirati
u koga god žele i oni odaberu Matu Granića.
Bio je sretan što je daleko od tih ljudi bez imalo mašte.
- 00:10 -
Komentari (26) - Isprintaj - #