Ja želim da se zemlja što prije raspadne i da svi crknu. Bit će posebna poslastica gledati kako djeca pjevaju i umiru. Volim ratove, ubijanja, klanja, razbijanje zgrada, kugu, koleru...
Siniša Vuco u Nomadu, listopad 2000.
Osobno mene nikada nisu pogađale priče o tajkunima, pljačkama i sl. Kad smo krenuli u borbu za neovisnost znao sam reći: Želim da mi srpske lopove zamijene hrvatski lopovi.
Josip Pečarić u Hrvatskom slovu, studeni 2000.
Ima dana kada se ne mogu ustati iz kreveta.
Onda dugo maštam o mjestima gdje nisam bio, rijekama
(čini mi se na Novom Zelandu), mostovima (kao u Japanu),
ženama (Penelope Cruz u Almodovarovim filmovima),
ženama sa besramno velikim guzicama (ona Coco sa interneta),
maštam o ljudima koji mi kliču (Freddie Mercury na Wembleyu 1986.),
ljudima koji me cijene (kao pederi iz Stockholma Obamu).
- Zorane, jesi smislio program?- opet si odlutao, oštro ga je prekinila Vesna
sa onim narančastim šalom iz prošle kampanje.
- Napad. Naš program će biti napad. Napast ćemo ih sad kad su slabi.
Zvat će se Plan 21. Naziv obećava, ljudi će pasti na to. Podsjeća na ratno stanje, a narod
se zaželio rata.
Recimo, točka 9 - ZDRAVLJE ZA SVE- ljudi vole biti zdravi
ili točka 16 - ULOGA DRŽAVE - U PROMJENE ZAJEDNO SA GRAĐANIMA
Stavit ćemo još par, kultura, branitelji, EU, decentralizacija i stvar je gotova.
Svi su se složili sa genijalnim planom, a neki aktivniji su stalno dizali ruke nervozno podcrtavajući
ono napisano na papiru. Tako je nakon kratkog sastanka usvojeno ono što će
povijest pamtiti kao Plan 21.
- Opet jedan, iz prirode je li? Pa jebemu maloga miša kako nisi zna opisati Goranski zavičaj?
Arsen Bauk je prekasno podignuo ruku, ali je stavio podsjetnik u mobitel DJECA da se sjeti prije izlaganja
na splitskoj Rivi.
Ja se najviše bojim komunista.
Odma iza toga se bojim korupcije, ali se sjetim borbe protiv iste, pa mi bude lakše.
Kad vidim sliku Lenjina i Staljina prođe me jeza od onih njihovih
komunističkih pogleda koji mi prže oči i dušu i odmah se bojim za sutra.
Bojim se za našeg fra Antu i svaki put kad ga vidim na oltaru zahvalim Bogu
šta nije komunizam jer bi ja sad bija u kafiću, a fra Ante na Golom otoku.
Netko pametan je rekao da se sa strahom treba suočiti. Tako se je ovih dana stalno
suočavam sa komunističkom noćnom morom prepričavajući stanovnicima
Kijeva, Drniša, Požege i Sinja svoje strahove.
Pričam ja njima o crvenoj opasnosti, o izdaji naroda, antihrvatskoj opciji i općenito
o mogućem raspletu ako oni pobjede. Onda kad vidim da su se jako prepali, vratim im
nadu pa spomenem Boga, Gospu i druge pozitivne likove koje narod voli.
Na kraju uvijek spomenem Domovinu za koju smo se borili, to im isto bude drago.
Nakon što je izašao na pozornicu, mobitel u džepu mu je zavibrirao.
Sjetio se Djeca!, ali kako je već počeo rečenicu zašto treba dati glas za Plan 21
samo je dovršio:eksperimenti se mogu raditi u školi i laboratoriju, ali ne na izborima.
Ne smije se eksperimentirati sa budućnošću naše djece”
Nakon izjave Predsjednice kako jedva čeka sjesti s Angelom Merkel
i porazgovarati s njom o budućnosti Europe, na brzinu je u glavi izbrojao
koliko bi mandata mogli dobiti i okupljenom mnoštvu se pohvalio:
"Ja znam računati, Bog mi je dao pamet i genetiku!'
A što ja radim nakon svega ovoga?
Pripalim cigaretu i mislim kako je vrime da prestanem pričat pizdarije i
na kraju poželim da sam ptica ka u onoj pismi.
Post je objavljen 29.11.2011. u 00:30 sati.