četvrtak, 02.12.2010.
Sayonara gospođice Fani
Okrutnost. Pristajanje. Grad dobrih ljudi. Mesari. Južna pošta. Pijavice nad Santa Cruzom.
Slavlje na pučini.
Koračao je pored ovih naslova kao i bezbroj puta do ove srijede.
Nikad se nije zamarao onim što na policama piše. Uostalom, pokušao se sjetiti je li ikad
u ruci imao knjigu poezije. I to ne od onog Tadijanovića. Nego knjigu novije Hrvatske poezije.
Nije dugo mislio.
Znao je da se nema smisla vraćati u skrivene predjele podsvijesti.
Poeziju u rukama nije imao. U biti, sad mu je postalo jasno zašto se sjetio Tadijanovića.
Ljetos mu je u posjet došla Japanska ministrica kulture. Rekla je kako želi saznati više o
njegovom gradu i Hrvatskoj.
U uredu je našao Tadijanovićeve Dane djetinjstva. Još su bili u onoj foliji.
Po naslovu je zaključio da je o Domovini. A po nagonu (koji je uvijek slijedio) je znao da
je Domovina sigurno bila puno ljepša, pitomija i primjerenija kulturnoj Japanki prije sto godina
kada je starina Tadijanović proživljavao djetinjstvo.
Ono što nije znao je da ministrica već sasvim dobro čita hrvatski.
Sin joj je oženio Magdalenu iz Opuzena. Kad je saznao već je rekla
- Dobar dan, ja se zovem Sadako. Lijepa Hrvatska.
Nakon svečanosti otvorenja novog krila knjižnice spustio se do kafića.
Konobar je rješavao križaljku, a iznad nje je bio naslov: "Jelena Rozga:
Meni i Mariju nije išlo"
Upoznao je mladića i ova ga je vijest zatekla. Na trenutak je mislio na Jelu i
njezin novi album.
Sponzorirao ga je dijelom i na to je bio ponosan. Ipak je bitno ostaviti nešto iza sebe.
- Jele, ti samo pivaj, a ja ću se pobrinit za "bižuteriju".
ovo je rekao aludirajući na 80 000 kuna i namignuo Joli koji je u neizvjesnosti grickao usnu.
Razmišljao je koliko će trebati gradskim njuškalima da saznaju kako je Fani otišla.
Njih plaćaju da iskopaju neki detalj iz njegovog života. Gadili su mu se ti bijednici koji se ulizuju
uredniku pljujući po njegovoj obitelji.
Prvi put je osjetio iskonsku samoću.
Sam u kafiću. Konobar rješava križaljku. Lik u trlišu nešto piše.
Njegov grad odbrojava sekunde. Misli mu postaju teret.
Osjeća da ga guši ova tmurna kiša.
Pijavice nad bračkim kanalom pustoše njegovu dušu.
Crni kišobrani i nervozni vozači.
Mobitel miruje na stolu.
Jutros je sam kako nitko prije ni poslije njega nije bio.
Edo Čule je ispijao drugu jutarnju kavu i čitao članak o Gradonačelniku. Konobar je zamišljeno lupkao
olovkom po novini pokušavajući se dosjetiti druge riječi za eskima.
Fani je otišla. Uzela je maloga. Pitao je kemijsku i počeo pisati na rubu Slobodne:
- Nije ona za te. Ona voli drugoga.
On slučajno je peder zaljubljen u trećega.
Taj je neki filatelist, to je nešto sado-mazo...
Zaboravi je spašavaj se, nađi nešto normalno.
Ju tjub hit:
http://www.youtube.com/watch?v=20XJvDW0NJs
Gospođa Sadako je već u avionu listala svoju knjigu. Na svom ipodu je odlučila učitati fotografije.
Google joj je ponudio da označi u svojim mapama geo oznaku.
Katedrala je prkosila ljetnoj žegi. Kraj nje je bila oznaka: "Rastušje, Slavonski Brod"
- 00:30 -
Komentari (26) - Isprintaj - #