Odustani

29.07.2025.

Osetih tvoju sram u godinama požude
Što mi niz ramena klize grehovi i izdaje,
Utopljen u tvoje zenice
Ostao zgažen pred istinom večitom.

Da bila si moje buđenje,pogled u zore
Zrak što se preliva i lomi u svakom danu
Moj uzvik sreće negde u duši
I ona tišina koja u meni spokojno spava...


Osetih bol istinsku kao istinu
Što sam verovao da postoji nepostojano
Čekao svoje vreme da me podseti
Da sebi na glas mogu reci samo jedno
...odustani i kreni,
U smeru daleko ...
Kao gubitnik svog verovanja i nadanja
Da sve je moglo drugačije....Milica. V

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.