KAMEN STRAHA

17.11.2020.



slika: digital art


Mnogo je reči opisivalo vreme
kružeći kroz jutra i noći
trežeći u zraku i tami svaki smisao
kuda je moglo naopako krenuti
svako svitanje i smrknuće dana
što si iz očiju svojih cedila,
a negde tiho želela,
da je sve nekako drugačije, sjajnije,
bez bola u svakom nestajanju
onoga zbog čega se
mnogo u sebi zapitasmo.

Tako su ostali
neizbrisivi tragovi svakog mirisa
koji je u meni budio želju
večno drhtavih drhtaja
i treperavih noći
koje su obavile
svo vreme našeg vremena
u kome niče žalost
i osamljena razbacana
senka prošlosti
pa kao kamen temeljac
u srcu se zapeče bol,
a ni samoća je ne istera
ni suza je ne ublaži
dok dišem onako
kao nikada do sada
uz prigušeni jecaj,
jer bojim se straha.


Milica.V

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.