lutka iz izloga

zašto su ti svi pjevači i pjevačice tolke plačkalice? i zašto se patnja uvijek više cijeni od dobrog, zdravog i pozitivnog duha. pa dovoljno je što su ljudi nesretni onda još upale radio i ovaj tamo pjevač laže da je umro zbog neke ljubavi a nije umro jer upravo pjeva.sad sam ja ka nemaštovita. i uvijek pate, jesu li ti pjevači ikad sretni? zašto nikad ne pjeva kak si je našo baš najveću frajericu i tak se zaljubio da jedva pjeva i onda počne kukurikat u mikrofon i pokaže šta će joj otplesat kad dođe doma i otpjeva pjesmu koju joj je smislio, ono pjesmu u pjesmi.
ja razumijem da oni žele podijelit svoju bol sa cijelim svijetom al ja mislim da oni lažu. dobro ne uvijek al osamdeset posto da. oni onda misle da sam ja kobila. a možda i jesam. a ak jesam onda imam i ja pjesmu



i vratit ću se sad na onog zdravog, pozitivnog. taj će uvijek smetat, uvijek će imat nešto protiv njega. il će bit djetinjast, il će ga kuhinjskom krpom mlatnut i reć, ma lako njemu. neće ga shvaćat ni ozbiljno. bit će i nevidljiv. da, takvi ljudi su često neutralni, ko da i ne vrijede, jer nisu obilježeni, za njih se ne pušta suza i ne koriste riječi brige.