niskozemac

nedjelja , 28.09.2008.

KOLIKO NAM JE BITNO DA SMO ZDRAVI?

Citajuci danasnji post na blogu male Anje zapitam se koliko sam zapravo sretan covjek. Iako sam vec u poznim godinama relativno sam zdrav, imam isto tako zdravu zenu, imam dvoje zdrave djece, imam zdravu unucad i pitam se da li covjek treba povrh toga traziti jos vise???? Koliko nam je u zivotu zapravo bitno zdravlje?
Godinama sam u humanitarnim "vodama". Vidio i cuo sam sve i svasta. No uvijek sam se pitao od kuda tolika snaga roditeljima poput roditelja male Anje. Cjeli zivot im se vrti oko borbe za zdravlje svog djeteta. Svaki svoj slobodan trenutak posvecujem svojoj unucadi i gledajuci ih kako se razigrano igraju zapitam se da li su oni svjesni koliko su zapravo sretni. Sretni sto su zdravi.
Naravno nitko nije kriv sto se rodi ovakav ili onakav.Svi bi mi htjeli da smo zdravi i da nemamo nikakvih briga, no majka priroda je ipak cudna biljka.
Kao sto rekoh u tim vodama sam jako dugo i vidjeh sve i svasta i uvijek nastojim prenjeti svojoj djeci i svojoj unucadi da je zdravlje na prvom mjestu. Badava ti svo bogatsvo ovog svijeta kad nemas zdravlje. Opce poznata stvar je da se danas sve vrti oko novaca, no da li je to ipak primarna stvar? Da li nam je stvarno toliko novac bitan a zdravlje stavljamo po strani?
Naravno da covjek ne moze bolest sprijecit. No zasto uvijek o zdravlju brinemo kad je mozda vec prekasno? Da li nam je tempo zivota takav da nam je zdravlje zadnja stvar u nasem zivotu?
Koliko nam je zapravo bitno da smo ZDRAVI?

U iscekivanju Vasih odgovora, srdacno Vas pozdravlja wave

humanitarac niskozemac iz daleka Amsterdama.

23:55* Komentara (20) * print * link posta

petak , 19.09.2008.

Vise ne vjerujem......

…da, vise ne vjerujem da cu u ovom mjesecu otici u lijepu nasu domovinu Hrvatsku a kako je krenulo vise nisam siguran da ce se to dogoditi i sljedeci mjesec. Naime, ovdje u dalekom Amsterdamu imam toliko poslovnih i privatnih obaveza da jednostavno ne znam kad cu doci. Iskreno, toliko sam se zazelio domace atmosfere ali jednostavno ne ide pa ne ide.
Iako me toliko srce vuce, jednostavno ne mogu ostaviti nedovrseni posao.
No sto je tu je i iz te koze se nemoze. Nazalost ispostavilo se da ne valja pretjerano planirati u naprijed jer eto nikad neznas sto moze iskrsnuti. No dobro, idemo dalje.
Kako sam dosta zuzet tako se i moje javljanje na blog malo prorjedilo ali to ne znaci da Vas ne pratim i ne citam, samo ponekad sam toliko umoran da jednostavno nemam volje pisati postove i jedva cekam vece da legnem u krevet. Sto se tice mene i moje obitelji mi smo relativno dobro, osim eto sto imamo posla preko glave. Nadam se da cu uspjeti u skorasnje vrjeme sve srediti kako bi mirno mogao doci u Hrvatsku i opustiti se nekih dvadesetak dana. Uvjek se neizmjerno veselim dolasku a pogotovo kad dolazim u Zagreb gdje me ceka jedna mala plavoka princeza po imenu Anja.
Eto, toliko danas od mene iz hladnog Amsterdama.
Uf skoro zaboravih nesto napomenuti. Prije neki dan jedna meni jako draga udruga u Hrvatskoj proslavila je prvi rodjendan. Naime radi se o Humanitarnoj udrugi "Mala Anja" koja je osnovana 16 rujna 2007 godine. Ja im od srca zelim da nastave sa tako dobrim radom kao i do sada a ja cu im i dalje potpomagati koliko cu moci.
A Vi dragi moji blogeri-prijatelji, slobodno im na mom blogu pruzite podrsku i cestitajte im na njihovom radu i uspjehu jer i lijepu rjec podrske uvjek je ljepo cuti.

Do novog posta sve Vas voli i grli Vas humanitarac niskozemac

16:30* Komentara (17) * print * link posta

subota , 13.09.2008.

Jubilarni 20 humanitarni memorijal Sergio Blazic- Đoser

Jucer je u Puli odrzan jubilarni 20. humanitarni memorijal Sergio Blazic Đoser, u spomen na pjevaca pulske rock grupe "Atomsko skloniste" koji je 1987. preminuo od teske bolesti, raku limfnog sustava, kojoj je snagom duha i upornošću dugo prkosio, toliko da su ga liječnici smatrali svojevrsnim fenomenom. Mozda niste znali (a kako bi i znali) ja sam bio veliki prijatelj sa Đoserom. Kad god stignem veliko mi je zadovoljstvo sudjelovati na memorijalu. Ove godine na zalost nisam bio, no drago mi je da je bas ovaj 20 jubilarni memorijal bio humanitarnog karaktera. Cilj ovog humanitarnog memorijala je bio da se skupe novcana sredstva za udrugu „Hrabro srce“, odnosno nacionalnom projektu pod nazivom „Dom daleko od doma“. Veliki humanitaran centar bi se trebao izgraditi u Zagrebu a sluzio bi u svrhu za roditelje koji zive daleko od Zagreba da budu svakodnevno sa svojom djecom dok im djeca leze po zagrebackim bolnicama. Ovaj projekt je hvale vrijedan, znajuci sto sve roditelji i obitelji prolaze dok su im djeca smjestena u bolnici a oni su daleko od njih.

Obiljezavanje memorijala krenuo je u ranim prijepodnevnim satima kad su organizatori, prijatelji i rodbina polozili vijenac na grob legendarnog Đosera. Nastavljeno je u 16h kad je zapoceo humanitarni malonogometni turnir (i sam Đoser je bio veliki zaljubljenik u nogomet) na kojem su izmedju ostalog sudjelovali i legendarni „Vatreni“ iz 98 predvodjeni legendarnim Cirom Blazevicem. Finale memorijala je bio veliki humanitarni koncert koji je zapoceo 21h u pulskoj Areni. Oni koji nisu bili u mogucnosti doci na ovaj humanitarni memorijal a zeljeli su se ukljuciti u humanitarnu akciju „Hrabrog srca“, mogli su to uciniti i telefonskim pozivom gdje su izmedju ostalog mogli porazgovarati s nekom od poznatih osoba i ujedno donirati 6,10 kuna.

Sve u svemu jos jedan hvale vrijedan humanitarni projekt koji ce se nadam se uspjeti do kraja izrealizirati. Ili kako bi to moj pokojni veliki prijatelj „Đoser“ rekao u jednoj od svojih pjesama: „UMJESTO ATOMSKE BOMBE, MOGLI STE PRONACI LIJEK DA PROZIVIM SVOJ VIJEK“!

Dragi moj prijatelju „Đoseru“, na zalost nisi prozivio svoj vijek ali tvoja borba s opakom bolescu nije zaboravljena.

Do novog posta sve Vas pozdravlja wave

danas pomalo sjetan i tuzan tuzan