…da, vise ne vjerujem da cu u ovom mjesecu otici u lijepu nasu domovinu Hrvatsku a kako je krenulo vise nisam siguran da ce se to dogoditi i sljedeci mjesec. Naime, ovdje u dalekom Amsterdamu imam toliko poslovnih i privatnih obaveza da jednostavno ne znam kad cu doci. Iskreno, toliko sam se zazelio domace atmosfere ali jednostavno ne ide pa ne ide.
Iako me toliko srce vuce, jednostavno ne mogu ostaviti nedovrseni posao.
No sto je tu je i iz te koze se nemoze. Nazalost ispostavilo se da ne valja pretjerano planirati u naprijed jer eto nikad neznas sto moze iskrsnuti. No dobro, idemo dalje.
Kako sam dosta zuzet tako se i moje javljanje na blog malo prorjedilo ali to ne znaci da Vas ne pratim i ne citam, samo ponekad sam toliko umoran da jednostavno nemam volje pisati postove i jedva cekam vece da legnem u krevet. Sto se tice mene i moje obitelji mi smo relativno dobro, osim eto sto imamo posla preko glave. Nadam se da cu uspjeti u skorasnje vrjeme sve srediti kako bi mirno mogao doci u Hrvatsku i opustiti se nekih dvadesetak dana. Uvjek se neizmjerno veselim dolasku a pogotovo kad dolazim u Zagreb gdje me ceka jedna mala plavoka princeza po imenu Anja.
Eto, toliko danas od mene iz hladnog Amsterdama.
Uf skoro zaboravih nesto napomenuti. Prije neki dan jedna meni jako draga udruga u Hrvatskoj proslavila je prvi rodjendan. Naime radi se o Humanitarnoj udrugi "Mala Anja" koja je osnovana 16 rujna 2007 godine. Ja im od srca zelim da nastave sa tako dobrim radom kao i do sada a ja cu im i dalje potpomagati koliko cu moci.
A Vi dragi moji blogeri-prijatelji, slobodno im na mom blogu pruzite podrsku i cestitajte im na njihovom radu i uspjehu jer i lijepu rjec podrske uvjek je ljepo cuti.
Do novog posta sve Vas voli i grli Vas humanitarac niskozemac
Post je objavljen 19.09.2008. u 16:30 sati.