Dolazak u Hogwarts i Razredbeni klobuk
31.08.2007., petak [23:51]
|
... Izašli smo !!! Svjetiljkom obasjana prilika dozivala nas je !!! Rekla je :"Učenici prvog razreda, za mnom!". Bio je to muškarac. Iako ga baš i nisam uspio vidjeti primjetio sam da je imao izrazito neobično piskutav glas. Lucy i Adrian su se skupili oko mene. Svatko držeći svojeg kućnog ljubimca krenuli smo za čovjekom koji nas je vodio. Iza Lucy, Adriana i mene stvorila se dugačka kolona ! Noć je bila zvjezdana, prekrasno očaravajuća. Odjednom smo stali. Zbog brzog zastanka skoro sam se udario u čovjeka na povorci kolone. Došli smo do vode. "Jezero, Crno jezero ..." uzviknuo sam ! Primjetio sam čamce. "Cool, ovo je puno bolje nego putovanuje vlakom", izjavila je Lucy. "Učenici, uđite u čamce, imajte na umu da Vas stane samo četvero ... Vas troje", čovjek je pokazao na nas,"vi ćete ići samnom!". Nakon pomalo nespretnnog i dužeg ulaska svi smo se našli u čamcima. Krenuli smo. Očaravajuće nebo sad se još bolje vidilo i stvorilo je romatičan ugođaj. Uskoro smo vidjeli gromadu od građevine. Bio je to čarobno osvijetljeni dvorac. Bio je veličanstven. Svi smo se pogledavali. "Pa zar nije ovo očaravajuće ?", upitao sam Lucy i Adrianu. Obadvoje su potvrdno odgovorili. "Wow, iako sam puno putovala i posjetila stvarno puno dvoraca još nikada nisam vidjela ovako prekrasan!". Putovali smo još negdje 10 minuta, a zatim smo pristali. Gloria, kojoj vožnja baš i nije pasala odmah je zamijaukala vjerojatno kao potvrdu za sigurno ! Prilika piskutavog glasa koju sam sada puno bolje bila je muškarac kose boje meda, odjeven u svijetloljubičasto odijelo sa klobukom slične boje i uvezenom zlatnom zvijezdom. "Djeco", pripiskutao je,"kada, uđete unutra, samo se počnite penjati do kraja stubišta gdje će vas dočekati profesorica McGonagall s vašim stvarima, a tamo ćete ostaviti svoje kućne ljubimce !" "McGonnagallica, ona je živa!", reko sam začuđeno ! "Ne mogu vjerovati, ona je predavala mojoj mami, tati i mom stricu ! Oni su vam znate ujedno bili isti dom i godina. Većinu su vremena provodili zajedno ..." ! "Hmmm, moraš nam ispričati nešto o svojim roditeljima i stricu!" rekao je Adrian. Popeli smo se, a kad tamo ... Profesorica Minerva McGonagall ! Čekala nas je ispred ogromnih vrata ! Puno sam čuo o njoj od roditelja, ali nikada je nisam imao priliku vidjeti ! Bila je to vještica odjevena u crnu pelerinu i istobojni visoki klobuk, neobično oštrog pogleda i neobično zastarijelima naočalama, baš kako su je roditelji opisali. Koliko se opet činila oštra, zračila je nekako jednom toplinom ! "Djeco, dobra večer ! Kada prođete kroz ova vrata ući ćete u Veliku dvorani gdje će vas razvrstati Razredbeni klobuk, ali, prije nego počnemo", naglasila je ona,"morate znati da postoje četiri doma.Griffindor, Hufflepuff, Ravenclaw i", naglasila je ona nekako neobično, čemu sam se i nadao," Slytherin...."rekla je pomalo bezbojno. Neka djeca su se osmijehnula kao potvrdu. "Moja je sestra Rose u Griffindoru !" objasnio sam Lily i Adrianu. "Da, kao i moji brat i sestra ! Anne i Russell, oni su vam blizanci !" odgovorio mi je Adrian. "Imajte na umu dok ste ovdje da Vam je vaš dom poput obitelji ! Učenjem i rađenjem dobra i poštivanjem pravila zaradit ćete bodove, a, dok kršenjem pravila gubite bodove ! Na kraju godine Dom s najviše bodova osvaja Međudomski pokal !" uslijedila je tišina ! "Dobro, ostavljam vas tu nekoliko minuta, ali se brzo vraćam !" rekla je profesorica i zbrisala kroz Vrata. Stavili smo svoje ljubimce u kaveze koju su stajali na vrhu naših kovčega. "Baš me zanima u koji ćemo dom ući?!" rekao je nekako čudno Adrian. "Da, i mene ... " odgovorila je Lucy. "Malo me je strah, Vas ?", upitala je. "Paaaaa ...", rekao je Adrian "normalno da nas je strah!" ! "Da, nema ništa loše u strahu!" rekao sam ležerno. "Griješiš" rekao je jedan dječak iza mene! Okrenuo sam se ! Vidio sam dječaka bijele, skoro prozirne i puti i kose crne kao ugljen, uči su mu bile sukladne uz kosu. Pogled mu je bio zao, vidio sam, odmah sam se naježio ! Bio je mršav i malo viši od mene "A, da, a zašto ne ...." odgovorila je Lucy žustro i bijesno. "Strah", zastao je on kako bi si popravio i razmrsio kosu, "je...", zamahnuo je njome kao da pokušava oponošati pauna, "za KUKAVICE !!!!!" rekao je on zlobno. "Da, što ti i jesi" rekao sam žustro i bez razmišljanja ! "Da, a, tko si ti ?", upitao je u čuđenju. "Hugo, Hugo Granger Weasley !". "Granger i Weasley, haha" pakleno se nacerio, "nije ni čudo što si tako samouvjeren, roditelji su ti budale, a to si i ti ! Znam jer tvoja majka radi s mojim ocem u Ministarstvu" . Osječaj bjesa je nadolazio i bujica riječi samo što nije nadošla ! Dark, Dark, činilo mi se poznato! "Ti podli mali crve !!!!" odbrusio sam mu ! "Hu, hu, hu, mali ima petlje!", odgovorila je djevojka pokraj dječaka s kojim sam se svađa na koju nisam obraćao pozornost !"Tko si uopće ?" odbrusio sam mu. "Moje ime je Dark, Justin Dark !". "Ime ti paše !!!! " odgovorio je Adrian. "Ma, ti mali ..." ! Profesorica McGonagall se vratila prije nego što je Justin dovršio rečenicu. "Spremni smo, djeco, slijedite me !". Vrata su se otvorila, a mi smo se upravo nalazili u najljepšoj prostoriji u Engleskoj. Velikoj dvorani. Bila je veličanstvena. Na svakom koraku mnoštvo levitirajućih sviječa, a tek strop. Strop je bio proziran, bar se nekima tako činilo ! Prikazivao je nebo ! "Strop zapravo nije proziran, samo je začaran da izgleda kao stvarno nebo" objašanjavao sam Lucy kojoj je promaknula ta pojedninost. "Čitao sam o njoj u Povijesti Hogwartsa. Ove večeri strop je bio izrazito "zvjezdan" ! Prošli smo između četiri dugačka vodoravno okomito okrenuta stola pred kojem su očito sjedili učenici i došli pred stol koji je bio okrenut ravno nasuprot Velikih vrata. Pretpostavili smo da pred tim stolom sjede profesori. Bile su tu svakojake prikaze, a na najveličansvenijem stolcu u sredini ispred profesorskog stola sjedila je žena prelijepe zlatne pelerine i crveno-zlatne kapice. Imala je smeđu kosu skupljenu u punđu, neobično lijepe dekorirane naočale i smeđe oči pune povjerenja, bila je starije dobi otprilike oko šezdesetak, sedamdesetak godina ! "Dobra večer učenici i novopridošli i dobro došli neki u Hogwarts", izjavila je ona glasom punom topline ! "Za one koje me ne znaju ja sam Catherine Jane Thomas, ravnateljica Škole Hogwarts za vještičarenje i čarobnjaštvo. Želim Vam ugodan boravak u Vašem novom domu. I neke obavijesti za učenike prve godine, Mračna iliti Zabranjena šuma je, kao što joj je i naziv zabranjena za ulazak. No, dobro, a sada, krenimo na razvrstavanje, ali prije toga pjesma Razredbenog klobuka!". Razredbeni klobuk koji je stavljen na čeveronožni stolac ispred nas započeo je pjesmu : "Klobuk stari sam ja, U koji da te dom stavim znat ću sad, Griffindor, Hufflepuff tek tako, Ili Ravenclaw, Slytherin, baš ovako. Znat ću tvoje osobine ja, Pogledat dat ću u tvoju glavu, I naslutiti kojem domu da stavim, Nemojte se iznenaditi, jer to ste Vi ! Kroz godine i stoljeća ja vas pratim U dom sada koji da vas stavim ? Griffindor, Huflepuff, Ravenclaw il' Slytherin Znat ću jer to sam ja ! Odluka Razredbenog klobuka se zna !" Uslijedio je pljesak, koji se nakon nekoliko desetaka sekundi smanjio. "Kada kažem vaše ime sjest ćete na stolac i Razredbeni klobuk će odlučiti u koji da vas dom smjesti." rekla je profesorica ! Uslijedila je stanka, a onda opet zvuk ! "Adrian Burkley !" rekla je ona ! Adrian, koji je bio jako prestrašen istupio je iz gomile i sjeo prestrašen na stolac, profesorica je nježno položila Klobuk na njegovu glavu ! "Burkley, još jedan ... Hmm, veoma zanimljivo, da, znam ! Griffindor !!!!". Uslijedio je veliki plijesak... Nakon petero djece na red je došao Justin Dark. Profesorica koja još nije ni položila Klobuk na njegovu opaku kosu izustio je "Slytherin !!!" ... Nakon već poduže stanke mene i Lucy hvatala nas je panika , ali, profesorica McGonagall kao da je znala što osjećamo i sa popisa je pročitala :"Lucy Fisher!". "Hajde ti to možeš" bodrila se je Lucy koja kao da i nije čula moje bodrenje. Profesorica je položila klobuk na njenu glavu ... "Hmmm, veoma zanimljivo, izvrsna pamet, o, da ... Ali, ipak, pamet, pamet, Ravenclaw, ne, ne, bolje neka bude .... GRIFFINDOR !!!!". Uslijedio je još jedan ogroman plijesak. Lucy se pridružila Adrianu. Baš sam bio sretan, ali ... Profesorica McGonagall je izgovorila :"Hugo Granger Weasley "... |
Lucy & Adrian
30.08.2007., četvrtak [00:49]
|
... U moj kupe je ušla djevojka ! Nisam znao tko je ona ! Samo sam se počeo smijuljiti i pokušavao započeti razgovor. "A..., tko si Ti, ako smijem pitati ?", pripupitao sam malo priglupo. "Ne, nema problema ! Moje ime je Lucy, Lucy Fisher ! A..., ti si ?". "Ja sam Hugo Granger Weasley, iako koristim samo Granger, pošto imam dva prezimena, pa, samo koristim ovaj, hoću reći ovo !". Odjednom je nastao muk. Nisam znao što da ju pitam, a očito ni Lucy mene. Tek sam je sad proučio. Bila je to cura toplih smeđih očiju i kovrčavo duge plave kose. Bila je niža od mene. "I, jesi li Ti također čarobnjak, tojest vještica, ili si Ti ...?". "Ne, ne, ja sam bezjakinja, kada sam dobila pismo užasno sam se šokirala. Nisam mogla vjerovati !!!", rekla je uzbuđeno. "Da, i ja ako sam pretpostavljao da ću dobiti pismo nisam baš bio totalno siguran, ali, dobro ! Važno je da smo ušli !". "Tako je Hugo ....", rekla je to ponosno. "A, kada si ti rođen, što si u horoskopu ....??? Sva ta pitanja sa moje i sa njezine strane samo su izlazila van iz usta, kao da nisu ni priupitali mozak. Uskoro sam saznao da je Lucy rođena 20.11. u sazvjezđu škorpiona i da također kao i ja voli puno čitati. No, kako je bujica riječi s njene strane još uvijek tekla, odgovori su se samo nastavili. Rođen sam 27.01. u sazvjezđu Vodenjaka (meni najdražeg "stanovnika" Zodijaka). No, u tom trenutku ušao je jedan dječak na vrata. Bio je to dječak crne kose i akvmarinskih očiju. Pitao nas je da li može sjesti kraj nas, pošto su sva mjesta puna. Mi smo smo mu rekli : "Svakako, uđi, kao što vidiš ima puno mjesta !" Nakon upoznavanja s njim i naravno razgovora, saznali smo da je dječak koji nam se veoma svidio Adrian Burkley. Čarobnjak, kao i ja, rođen u znaku Lava. Adrian je je bio jako humorističan, ali znao je podosta i o metloboju, navijao je za Irce. Adrian, kao i Lucy i ja je bio također uzbuđen, ali i prestrašen odluke Razredbenog klobuka. Lucy, koja je čitala dosta čarobnjaškog štiva našla je dosta zanimljivosti o njemu i iznesla nam ih, ja sam tek sada primjetio da sam i ja dosta znao o njemu ! Vrijeme je prolazilo, a razgovori i bujica riječi samo su tekli i tekli i tekli. Dok se Lucyna mačka Gloria polako gnijezdila u krilu sve nas je gledala kao neke strance koji su došli na njen teritorij. Vrebala nas je ! "Joj, smiri se Gloria ! Ti ludice !", govorila je Lucy. Adrianova smeđa sova Ervin lijepo je sanjao i povremeno otvarao svoje prelijepe zeleno-smeđe oči, a dok je Arwen samo gledala van sa svojim prekrasnim jantarkim očima. "Nešto s kolica ?", upitala je gospođa koja se upravo nalazila ispred našeg kupea sa rukom na otvorenim vratima ! "Hmmm, molim 9 čokoladnih žaba i 3 paketa Graha sveokusnjaka Bertija Botta. " rekao sam ženi i dao joj 2 galeona i 5 srpa . "A, što su čokoladne žabe ?", upitala je začuđeno Lucy "i, Grah, kako već???". "Ovako", započeo sam joj " to su ti slatkiši ! Čokoladne žabe su ti začarane žabe, koje se mogu kretati, ali, naravno čokoladne su i svaki paketić sadrži po jednu sličicu jednog poznatog svjetskog čarobnjaka." "A, što se tiče Graha sveokusnjaka, to ti je grah, ali sa raznovrsnim okusima, sve od slatkih, kiselih, ponekad i odvratnih ! Jednom sam našao ušni vosak, fuj !!!" odgovorio je Adrian, pomalom zgađen sjećanjem na ušni vosak "Haha, zanimljivo, pa, onda moramo paziti na ni jedno od nas ne uzme neki krivi okus !" rekla je Lucy nasmiješeno. Svi smo se nasmiješili jedno drugome. Smijeh je ostao, ali dok smo prolazili prekrasnim engleskim krajolicima i gledali zalaz sunca, sve nas je polako već hvatala trema. Nad nebom se uskoro nadvila tama, u razgovoru s Lucy i Adrianom nisam ni shvatio koliko je sati. Uskoro smo se preoubukli u pelerine ! Uskoro sam vidio da usporavamo, vidim sam da u tamnoj pozadini noći obasjanoj mnoštvo zvijezdama jarko napisanim slovima pisalo Hogsmeade ... |
Peron 9 i 3/4 i Hogwarts Express
29.08.2007., srijeda [01:02]
|
Probudio sam se vrlo rano. Dok sam gledao prašinu kako prelijeta baldahine moga kreveta, otkrio sam da je sunce već visoko na obzoru, a ja sam samo razmišljao kako će to biti. Hogwarts, mislim, wow, to je veliki korak za mene. Ipak krećem maminim i tatinim koracima. Ubrzo nakon toga, ušla je mama. Hermiona Granger, najpametnija vještica svoje generacije. Pitala me je : " Hugo, što je bilo ? Nekako si zamišljen.", a sve što sam joj mogao odgovoriti je, " ma, sve je ok !", što je zapravo laž. Bio sam veoma uplašen. Kako će sve ispasti, u koji će me dom Razredbeni klobuk smjestiti. Sva ta mješavina osjećaja obuzimala me je, dok se odjednom nisam trgnuo i rekao : " Mama, a kako je tebi bilo prvi put kada si išla u Hogwarts ?". "Meni ? Pa, bilo je to neobično iskustvo, zapravo, veoma sam se bojala. Iako sam dosta čitala o njemu, još uvijek me obuzimao strah, alil Hugo, to je normalno. Iako se u početku nisam osjećala baš dobro", uzdahnula je. "Zašto mama?", priupitao sam je. " Svi su mislim da sam štreberica, dok me tvoj otac i tvoj stric Harry nisu prihvatili kao prijateljicu. Bila sam veoma sretna!", rekla je s jednom ponosnošću u sebi. "Ali, kao što znaš, nemamo cijeli dan za bacanje, moramo se požuriti na Hogwarts Express!", rekla je to veoma žustro. A, samo što sam ja mogao izustiti bilo je :"Ok !". I, tako sam se požurio obući i otići u kuhinju. gdje sam zatekao oca Ronalda (kako ga je zvala Mama, inače Ron) i sestru Rose kako doručkuju kobasice i kajganu, pridruživši im se, nisam baš tako pričao. Hvatala me je trema. "Sve će biti u redu", rekla je Rose, koja je s lakoćom već pričala, pošto će ona sada na treću godinu, naravno u Griffindoru. "No, hajde Hugo, pojedi nešto", podrio me tata čitajući Dnevni Prorok mičuću šiške riđe kose sa čela. To što je Rose imala riđu, a ja kovrčavo smeđu bilo mi je jako neobično, pomislio sam, No, kako ništa ne traje zauvijek, ne traje ni ovo. Već slijedeće minute našao sam se sjedeći u autu, (tata je položio vozački ispit) čitajući knjigu (mamini geni) i slušajući zvuk spremanja kovčega u prtljažnik. Čitao sam Povijest Hogwartsa. Uskoro sam se našao na King Crossu, smirujući Arwen (moji snježnobijelu sovu) i gurajući kolica raznovrsnog sadržaja. Na peronu sam susreo strica Harryja i strinu Ginny i svoje bratiće Jamesa, Albusa Severusa i svoju sestričnu Lily. Nakon veselog pozdravljanja i zagrljaja svi smo polako zagrabili za zid između perona 9 i 10. Uskoro smo se našli na peronu 9 i 3/4 i ispred nas je bila neočekivani lijep Hogwars Express. Dok sam se pozdravljao i izljubljivo sa mamom i tatom, samo sam mislio na jedno. Sve će biti ok. I dok sam ulazio i mahao mami i tatu uhvatila me je neopisiva sreća. Ušao sam u svoj poseban kupe, prazan kupe. Čekao sam i dosađivao sam se, dok se nešto neočekivano nije dogodilo ... |
