Probudio sam se vrlo rano. Dok sam gledao prašinu kako prelijeta baldahine moga kreveta, otkrio sam da je sunce već visoko na obzoru, a ja sam samo razmišljao kako će to biti. Hogwarts, mislim, wow, to je veliki korak za mene. Ipak krećem maminim i tatinim koracima. Ubrzo nakon toga, ušla je mama. Hermiona Granger, najpametnija vještica svoje generacije. Pitala me je : " Hugo, što je bilo ? Nekako si zamišljen.", a sve što sam joj mogao odgovoriti je, " ma, sve je ok !", što je zapravo laž. Bio sam veoma uplašen. Kako će sve ispasti, u koji će me dom Razredbeni klobuk smjestiti. Sva ta mješavina osjećaja obuzimala me je, dok se odjednom nisam trgnuo i rekao : " Mama, a kako je tebi bilo prvi put kada si išla u Hogwarts ?". "Meni ? Pa, bilo je to neobično iskustvo, zapravo, veoma sam se bojala. Iako sam dosta čitala o njemu, još uvijek me obuzimao strah, alil Hugo, to je normalno. Iako se u početku nisam osjećala baš dobro", uzdahnula je. "Zašto mama?", priupitao sam je. " Svi su mislim da sam štreberica, dok me tvoj otac i tvoj stric Harry nisu prihvatili kao prijateljicu. Bila sam veoma sretna!", rekla je s jednom ponosnošću u sebi. "Ali, kao što znaš, nemamo cijeli dan za bacanje, moramo se požuriti na Hogwarts Express!", rekla je to veoma žustro. A, samo što sam ja mogao izustiti bilo je :"Ok !". I, tako sam se požurio obući i otići u kuhinju. gdje sam zatekao oca Ronalda (kako ga je zvala Mama, inače Ron) i sestru Rose kako doručkuju kobasice i kajganu, pridruživši im se, nisam baš tako pričao. Hvatala me je trema. "Sve će biti u redu", rekla je Rose, koja je s lakoćom već pričala, pošto će ona sada na treću godinu, naravno u Griffindoru. "No, hajde Hugo, pojedi nešto", podrio me tata čitajući Dnevni Prorok mičuću šiške riđe kose sa čela. To što je Rose imala riđu, a ja kovrčavo smeđu bilo mi je jako neobično, pomislio sam, No, kako ništa ne traje zauvijek, ne traje ni ovo. Već slijedeće minute našao sam se sjedeći u autu, (tata je položio vozački ispit) čitajući knjigu (mamini geni) i slušajući zvuk spremanja kovčega u prtljažnik. Čitao sam Povijest Hogwartsa. Uskoro sam se našao na King Crossu, smirujući Arwen (moji snježnobijelu sovu) i gurajući kolica raznovrsnog sadržaja. Na peronu sam
susreo strica Harryja i strinu Ginny i svoje bratiće Jamesa, Albusa Severusa i svoju sestričnu Lily. Nakon veselog pozdravljanja i zagrljaja svi smo polako zagrabili za zid između perona 9 i 10. Uskoro smo se našli na peronu 9 i 3/4 i ispred nas je bila neočekivani lijep Hogwars Express. Dok sam se pozdravljao i izljubljivo sa mamom i tatom, samo sam mislio na jedno. Sve će biti ok. I dok sam ulazio i mahao mami i tatu uhvatila me je neopisiva sreća. Ušao sam u svoj poseban kupe, prazan kupe. Čekao sam i dosađivao sam se, dok se nešto neočekivano nije dogodilo ...
Post je objavljen 29.08.2007. u 01:02 sati.