... U moj kupe je ušla djevojka ! Nisam znao tko je ona ! Samo sam se počeo smijuljiti i pokušavao započeti razgovor. "A..., tko si Ti, ako smijem pitati ?", pripupitao sam malo priglupo. "Ne, nema problema ! Moje ime je Lucy, Lucy Fisher ! A..., ti si ?". "Ja sam Hugo Granger Weasley, iako koristim samo Granger, pošto imam dva prezimena, pa, samo koristim ovaj, hoću reći ovo !". Odjednom je nastao muk. Nisam znao što da ju pitam, a očito ni Lucy mene. Tek sam je sad proučio. Bila je to cura toplih smeđih očiju i kovrčavo duge plave kose. Bila je niža od mene. "I, jesi li Ti također čarobnjak, tojest vještica, ili si Ti ...?". "Ne, ne, ja sam bezjakinja, kada sam dobila pismo užasno sam se šokirala. Nisam mogla vjerovati !!!", rekla je uzbuđeno. "Da, i ja ako sam pretpostavljao da ću dobiti pismo nisam baš bio totalno siguran, ali, dobro ! Važno je da smo ušli !". "Tako je Hugo ....", rekla je to ponosno. "A, kada si ti rođen, što si u horoskopu ....??? Sva ta pitanja sa moje i sa njezine strane samo su izlazila van iz usta, kao da nisu ni priupitali mozak. Uskoro sam saznao da je Lucy rođena 20.11. u sazvjezđu škorpiona i da također kao i ja voli puno čitati. No, kako je bujica riječi s njene strane još uvijek tekla, odgovori su se samo nastavili. Rođen sam 27.01. u sazvjezđu Vodenjaka (meni najdražeg "stanovnika" Zodijaka). No, u tom trenutku ušao je jedan dječak na vrata. Bio je to dječak crne kose i akvmarinskih očiju. Pitao nas je da li može sjesti kraj nas, pošto su sva mjesta puna. Mi smo smo mu rekli : "Svakako, uđi, kao što vidiš ima puno mjesta !" Nakon upoznavanja s njim i naravno razgovora, saznali smo da je dječak koji nam se veoma svidio Adrian Burkley. Čarobnjak, kao i ja, rođen u znaku Lava. Adrian je je bio jako humorističan, ali znao je podosta i o metloboju, navijao je za Irce. Adrian, kao i Lucy i ja je bio također uzbuđen, ali i prestrašen odluke Razredbenog klobuka. Lucy, koja je čitala dosta čarobnjaškog štiva našla je dosta zanimljivosti o njemu i iznesla nam ih, ja sam tek sada primjetio da sam i ja dosta znao o njemu ! Vrijeme je prolazilo, a razgovori i bujica riječi samo su tekli i tekli i tekli. Dok se Lucyna mačka Gloria polako gnijezdila u krilu sve nas je gledala kao neke strance koji su došli na njen teritorij. Vrebala nas je ! "Joj, smiri se Gloria ! Ti ludice !", govorila je Lucy. Adrianova smeđa sova Ervin lijepo je sanjao i povremeno otvarao svoje prelijepe zeleno-smeđe oči, a dok je Arwen samo gledala van sa svojim prekrasnim jantarkim očima. "Nešto s kolica ?", upitala je gospođa koja se upravo nalazila ispred našeg kupea sa rukom na otvorenim vratima ! "Hmmm, molim 9 čokoladnih žaba i 3 paketa Graha sveokusnjaka Bertija Botta. " rekao sam ženi i dao joj 2 galeona i 5 srpa . "A, što su čokoladne žabe ?", upitala je začuđeno Lucy "i, Grah, kako već???". "Ovako", započeo sam joj " to su ti slatkiši ! Čokoladne žabe su ti začarane žabe, koje se mogu kretati, ali, naravno čokoladne su i svaki paketić sadrži po jednu sličicu jednog poznatog svjetskog čarobnjaka." "A, što se tiče Graha sveokusnjaka, to ti je grah, ali sa raznovrsnim okusima, sve od slatkih, kiselih, ponekad i odvratnih ! Jednom sam našao ušni vosak, fuj !!!" odgovorio je Adrian, pomalom zgađen sjećanjem na ušni vosak "Haha, zanimljivo, pa, onda moramo paziti na ni jedno od nas ne uzme neki krivi okus !" rekla je Lucy nasmiješeno. Svi smo se nasmiješili jedno drugome. Smijeh je ostao, ali dok smo prolazili prekrasnim engleskim krajolicima i gledali zalaz sunca, sve nas je polako već hvatala trema. Nad nebom se uskoro nadvila tama, u razgovoru s Lucy i Adrianom nisam ni shvatio koliko je sati. Uskoro smo se preoubukli u pelerine ! Uskoro sam vidio da usporavamo, vidim sam da u tamnoj pozadini noći obasjanoj mnoštvo zvijezdama jarko napisanim slovima pisalo Hogsmeade ...
Post je objavljen 30.08.2007. u 00:49 sati.