HSP Velika Gorica - Mladen Amstrong Grof

subota, 14.01.2017.

Sljedeća HOS-ova ploča diže se za našeg Grofa, Tihicu i Džeru!

Sljedeća HOS-ova ploča diže se za našeg Grofa i dečke iz Velike Gorice… Znate li priču o Grofu?

Autor: Snježana Vučković (Dnevno Hr)

"Kao član HSP-a, u svojem je ratovanju bio uvjerljiv. Sada, godinama nakon njegove smrti, polako shvaćam da je on bio jedan od rijetkih koji je u rat otišao kao čvrsti pravaš i za razliku od mlađih branitelja duboko vjerovao u ono što radi. Njegovom veličinom smatram i to što je, s obzirom na to da je od ostalih bio stariji, bio i svjesniji mogućnosti da lako može izgubiti život", riječi su pukovnika Damira Radnića.

Unatoč negativnim reakcijama zbog podizanja HOS ploče u Jasenovcu, a odnedavno i u Kutini, Damir Markuš i njegovi suborci iz HOS postojbe neumorni su. Ploče njihovim poginulim ratnim herojima nicat će i dalje, a sljedeća je, kažu, u Velikoj Gorici.

Nikako ne žele da u Zaborav padnu Tihomir Tomašić, Željko Herceg i Mladen Amstrong – Grof koji uistinu ima posebnu priču. Prije samo koji mjesec, obilježena je 25 godišnjica njegove pogibije.

mladen_portret


No, Grofa žale i pripadnici mnogih drugih postrojbi do kojih je njegovo ime došlo kroz različite priče. One herojske, nepoznate, ali i one duhovite. Jer Grof je, kazuju tako njegovi HOS-ovci, bio upravo takav. Odvažan i duhovit. Ipak, godinama nakon Grofove pogibije, u redovima bivših pripadnika HOS-a provlači se pitanje zašto je Mladen Amstrong kao najstariji pripadnik ove postrojbe u Vukovaru tamo uopće bio? Bio je fakultetski obrazovan, bio je predsjednik velikogoričkog HSP-a, imao je obitelj i zrele godine… Mogao je, dakle, birati… Zašto je izabrao oružje, HOS i prvu crtu u Vukovaru? Do odgovora smo došli u spontanom razgovoru s ljudima koji su Grofa poznavali – Damirom Radnićem i Viktorinom Jutićem – Pašom:

– Da, Grof je ostavio obitelj i sve političke aktivnosti te preuzeo stvar u svoje ruke. Kao član HSP-a, u svojem je ratovanju bio uvjerljiv. Sada, godinama nakon njegove smrti, polako shvaćam da je on bio jedan od rijetkih koji je u rat otišao kao čvrsti pravaš i za razliku od mlađih branitelja duboko vjerovao u ono što radi. Njegovom veličinom smatram i to što je, s obzirom na to da je od ostalih bio stariji, bio i svjesniji mogućnosti da lako može izgubiti život. Ipak, to ga nije pokolebalo… – doznajemo od umirovljenog pukovnika HV-a, pripadnika HOS-a, vukovarske 204. brigade i 5. gardijske brigade sokolovi, Damira Radnića, koji je dodao i ovo:

– Grof je, nakon kampa u Sloveniji, ‘odradio’ teren u Mejaškom selu (Barilović) kod Duge Rese. Nakon toga, Borongaj, okruženje, pa – Vukovar. Ja ga nekako najviše pamtim kao osobu koja se gotovo očinski brinula o mlađim suborcima, ali i neizmjerno zabavnu osobu. Uz Šniclu i Švicu, Grof je i rat u Vukovaru uspijevao učiniti zabavnim. Neizostavno moram napomenuti i da je Grof bio izrazito poštena osoba – prisjeća se Grofa pukovnik Radnić.

marku


Doznajemo i kako je Mladen Amstrong prije rata sa sustavom vodio mnoge privatne bitke. Grof je, kao dijete hrvatskog vojnika u 2. svjetskom ratu, imao popriličnih problema zbog svog prezimena Leko. Teško “breme oca” sa sebe je skinuo tek kada je promijenio prezime u Amstrong, ali samo kako bi mogao upisati fakultet, ostati i opstati te pravovremeno djelovati. I upravo to, Grof je i učinio. Obrazovao se, politički djelovao, a u konačnici, za Hrvatsku i poginuo. O samom stradavanju Grofa, svjedoči Viktorin Jurić – Paša:

– Znam da je imao fakultet i da je mogao biti u nekom stožeru, ali jednostavno bio je tu sa nama… U Vukovaru, na prvoj crti, Sajmište… Bio je u paklu i toga dana. Granate, granate i po tko zna koji put proklete granate, snajperi, tenkovi, metci. Sve mi je teže prisjećati se ovakvih stvari. Grofa pogađa geler u donji dio vrata… Velika rana ispod šljema i ramena, brza smrt i na kraju… Odlazi tijelo pokojnog Grofa, a s njim odlazi dio našega tijela – emotivno je kazao Viktorin Jurić – Paša.

14.01.2017. u 11:17 • 0 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< siječanj, 2017 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          



Želite nam pristupiti?

Javite nam se na e-mail:
e-adresa: hsp.gorica@gmail.com


IZVRŠNI ODBOR PODRUŽNICE:

Lucijan Maslać (predsjednik)
Ivica Gašpar (tajnik)
Danijel Grbač (dopredsjednik)
Stjepan Palčić (dopredsjednik)
Šime Bačić (rizničar)
Marija Jeleković
Danko Ištvanek
Robert Bodružić
Mario Vuković

NADZORNI ODBOR:

Ivan Palčić (predsjednik N.O.)
Karlo Blagaj
Ivan Lerotić

IMG_20201027_223357.jpg

Lucijan Maslać, mag. oec.
Predsjednik podružnice







IMG-20201027-191517-resize-24

Mladen Amstrong je bio jedan od osnivača HOS-a i HSP-a u Velikoj Gorici, te i prvi predsjednik podružnice koja danas nosi njegovo ime.

Mladen je, iako obiteljski čovjek i otac dvoje malodobne djece, na samom početku velikosrpske agresije uzeo pušku u ruke i u odori Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) otišao braniti Vukovar koji je od samog početka bio u nezavidnom položaju i predstavljao istinski branik domovine pred velikosrpskom najezdom.

Na tom braniku, Mladen je braneći vukovarsko Sajmište, položio život, 28. listopada 1991. godine






Pravaš


Kroz stoljeća pravaš jaše
Branio je što je naše
Desnica mu sablju mije
Nikom svoje dao nije!

Domovina navijek treba
Koji mole pravdu s Neba
Koji časno služe rodu
I umiru za slobodu!

Prisegnimo i mi Anti,
Držimo se svi ko jedan
I kliknimo: za Dom spreman!

Zbog istine zlu prkosi
Vukovar u srcu nosi
I sve sile što mu mogu
Na koljena samo Bogu!

Takve, braćo, povijest pamti
Prisegnimo i mi Anti,
Držimo se svi ko jedan
I kliknimo: za Dom spreman!

Ivica Gašpar




POVIJEST HSP-a

Hrvatska stranka prava (HSP) je nedvojbeno najstarija politička stranka u modernom smislu na prostoru današnje Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Utemeljena je 26. lipnja 1861., kada su u Hrvatskom saboru dr. Ante Starčević i dr. Eugen Kvaternik izložili načela i temelje pravaštva. U prva dva desetljeća stranka raste, razvija se, biva zabranjivana, prolazi Rakovički ustanak 1871. u kojemu pogiba Kvaternik, vodeći članovi bivaju potom proganjani i zatvarani.

Iz tog razdoblja treba spomenuti “Naputak članovima Stranke prava”, objavljen 1871. u pravaškom časopisu “Hrvatska”, u kojem Starčević izlaže kroz 30 točaka temeljne smjernice za političko djelovanje. No, i na području književnosti se ističu tijekom nekoliko desetljeća mnogi pisci i pjesnici pravaške orijentacije kao npr. dr. Safvet-beg Bašagić, Fran Galović, dr. August Harambašić, dr. Ante Kovačić, Silvije Strahimir Kranjčević, Eugen Kumičić i Antun Gustav Matoš. Do kraja 19. stoljeća, a napose nakon Starčevićeve smrti, stranku zahvaćaju frakcijski sukobi i raskoli. Nasljeđuje ga vrhunski stručnjak za financije, dr. Josip Frank, a ovog pak dr. Aleksandar Horvat, koji se potkraj Prvog svjetskog rata uzalud suprotstavlja jugoslavenskom ujedinjenju. Nakon tragičnog ulaska Hrvatske te Bosne i Hercegovine u državnu zajednicu sa Srbijom i Crnom Gorom 1. prosinca 1918. u sklopu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, sve frakcije odumiru, a ostaje samo HSP.

U Zagrebu je 1. ožujka 1919. objavljen “Republikanski program” HSP-a, kojeg potpisuju predsjednik HSP-a dr. Vladimir Prebeg te glavni tajnik i budući poglavnik Nezavisne Države Hrvatske, dr. Ante Pavelić. S time započinje novo razdoblje djelovanja HSP-a i parlamentarne borbe za hrvatsku državnu neovisnost. Jedan od vodećih ideologa stranke postaje ugledni povjesničar europskog glasa, dr. Milan Šufflay, koji kao prvi dovodi pravaštvo u kontekst s tad suvremenim konzervatizmom. Proglašenjem diktature kralja Aleksandra Karađorđevića 6. siječnja 1929. zabranjuje se rad HSP-a radi čega jedan manji dio pravaša odlazi u inozemstvo, tražeći nove puteve za ostvarenje konačnog cilja. Nakon propasti Nezavisne Države Hrvatske u svibnju 1945. te tijekom idućih tragičnih 45 godina komunističke diktature u sklopu Jugoslavije, pravaška misao nastavlja živjeti u emigraciji, ali i ilegalno u domovini.

Uoči prvih višestranačkih i demokratskih izbora u Hrvatskoj, grupa državotvornih domoljuba 25. veljače 1990. obnavlja u Zagrebu HSP i donosi “Temeljna načela” – među njima i bivši studentski vođa iz Hrvatskog proljeća 1971., Ante Paradžik, koji tom prigodom bude izabran za dopredsjednika stranke. HSP u samom početku velikosrpske agresije organizira postrojbe Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) za obranu Hrvatske, ali i Bosne i Hercegovine, gdje vrhovno zapovjedništvo preuzima Blaž Kraljević. Danas HSP djeluje kao moderna stranka desnog centra, čija se politika zasniva na konzervativnom, odnosno demokršćanskom svjetonazoru, koračajući kao i prije ponosno i dosljedno putem hrvatskog državnog prava.

Od obnove 1990. do danas na čelu stranke su bili Dobroslav Paraga (1990.-1993.), dr. Boris Kandare (1993.-1996.) i Anto Đapić (1996.-2009.), a sadašnju dužnost predsjednika HSP-a obnaša Daniel Srb (od 2009.).