
Naša prerano preminula "hosovka", "žena s puškom", braniteljica Vukovara, junakinja i poslijeratna aktivistkinja Stožera za obranu hrvatskog Vukovara, nezaboravna Vijoleta Antolić Vicky, koju smo mnogi upoznali i putem društvene mreže jednom prigodom, u jeku skupljanja potpisa za referendum o ćirilici, iznijela mi je par zgodica iz vremena opsade Vukovara.
HOS-ova "obitelj" je pod kišom granata i u dimu baruta živjela svoju svakodnevnicu koja se iz današnje perspektive doima zaista nadrealno.
Te dvije crtice su se odnosile na našeg velikogoričkog hosovca i osnivača naše podružnice Mladena Amstronga Grofa koji je bio omiljen lik u toj herojskoj skupini i čija je pogibija iznimno potresla sve njegove suborce...

Evo što je Vicky napisala i INBOX naše podružnice na stranicama društvene mreže:
VIJOLETA ANTOLIĆ:
"Naravno ni pod razno nisam zaboravila, iako mi je teško pisati, nisam nešto vična pisanju, nadam se da će te razumjeti, imam dva susreta koja su mi baš ostala u sjećanju što se Grofa tiče : jedan od toga je kad sam prvi dan došla na položaj, on onako krupan i vidjelo se da je gospodin Čovjek, kad su dečki rekli kako nemam oružja i da želim samo oružje, ustao se, otišao do vinarije, gdje nam je bio položaj, vrača se sa kalašnjikom, preklopnim i daje mi. tu sam uvidjela da sam došla kod pravih ljudi ........
Jedna zgoda je također, kako stvarno nismo imali što za jesti, dogovorili se da što god nađemo po kućama uzmemo i pokušamo tajno skuhati, naravno na meniu je bio grah, pa me nagovorili kako sam ja žensko i nek ja skuham, oni gladni kao vukovi, kuhalo se to CIJELI dan, bez namakanja, bunarska voda, više moljaca nego samog graha, al eto kuhalo se hehe.......kad se smračilo pod moraš moralo biti gotovo, svi posjedali u dvorištu, (koje i ima negdje u slikama), nismo naravno mogli jesti jer grah se uopće nije skuhao, bilo je tu razne zezancije NITKO nije jeo sami grah osim Grofa i sjećam se njegovih riječi, : Jedite jedite, tko zna kad će mo opet jesti .
Sjećam ga se kao vrlo hrabrog borca koji stvarno nikad za ništa,nije odlazio s položaja, strogo se držao vojnih pravila koliko se moglo u takvim situacijama, sam primjer je i taj što nije skidao šljem s glave iako su ga mnogi "zezali" , al znali smo da je to naš Grof, eto na žalost, veliku žalost upravo ni taj šljem ga nije uspio spasiti "(3.12.2013.)
| < | rujan, 2014 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||

Želite nam pristupiti?
Javite nam se na e-mail:
e-adresa: hsp.gorica@gmail.com
IZVRŠNI ODBOR PODRUŽNICE:
Lucijan Maslać (predsjednik)
Ivica Gašpar (tajnik)
Danijel Grbač (dopredsjednik)
Stjepan Palčić (dopredsjednik)
Šime Bačić (rizničar)
Marija Jeleković
Danko Ištvanek
Robert Bodružić
Mario Vuković
NADZORNI ODBOR:
Ivan Palčić (predsjednik N.O.)
Karlo Blagaj
Ivan Lerotić

Lucijan Maslać, mag. oec.
Predsjednik podružnice

Mladen Amstrong je bio jedan od osnivača HOS-a i HSP-a u Velikoj Gorici, te i prvi predsjednik podružnice koja danas nosi njegovo ime.
Mladen je, iako obiteljski čovjek i otac dvoje malodobne djece, na samom početku velikosrpske agresije uzeo pušku u ruke i u odori Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) otišao braniti Vukovar koji je od samog početka bio u nezavidnom položaju i predstavljao istinski branik domovine pred velikosrpskom najezdom.
Na tom braniku, Mladen je braneći vukovarsko Sajmište, položio život, 28. listopada 1991. godine
Pravaš
Kroz stoljeća pravaš jaše
Branio je što je naše
Desnica mu sablju mije
Nikom svoje dao nije!
Domovina navijek treba
Koji mole pravdu s Neba
Koji časno služe rodu
I umiru za slobodu!
Držimo se svi ko jedan
I kliknimo: za Dom spreman!
Zbog istine zlu prkosi
Vukovar u srcu nosi
I sve sile što mu mogu
Na koljena samo Bogu!
Takve, braćo, povijest pamti
Prisegnimo i mi Anti,
Držimo se svi ko jedan
I kliknimo: za Dom spreman!
Ivica Gašpar
POVIJEST HSP-a
Hrvatska stranka prava (HSP) je nedvojbeno najstarija politička stranka u modernom smislu na prostoru današnje Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Utemeljena je 26. lipnja 1861., kada su u Hrvatskom saboru dr. Ante Starčević i dr. Eugen Kvaternik izložili načela i temelje pravaštva. U prva dva desetljeća stranka raste, razvija se, biva zabranjivana, prolazi Rakovički ustanak 1871. u kojemu pogiba Kvaternik, vodeći članovi bivaju potom proganjani i zatvarani.
Iz tog razdoblja treba spomenuti “Naputak članovima Stranke prava”, objavljen 1871. u pravaškom časopisu “Hrvatska”, u kojem Starčević izlaže kroz 30 točaka temeljne smjernice za političko djelovanje. No, i na području književnosti se ističu tijekom nekoliko desetljeća mnogi pisci i pjesnici pravaške orijentacije kao npr. dr. Safvet-beg Bašagić, Fran Galović, dr. August Harambašić, dr. Ante Kovačić, Silvije Strahimir Kranjčević, Eugen Kumičić i Antun Gustav Matoš. Do kraja 19. stoljeća, a napose nakon Starčevićeve smrti, stranku zahvaćaju frakcijski sukobi i raskoli. Nasljeđuje ga vrhunski stručnjak za financije, dr. Josip Frank, a ovog pak dr. Aleksandar Horvat, koji se potkraj Prvog svjetskog rata uzalud suprotstavlja jugoslavenskom ujedinjenju. Nakon tragičnog ulaska Hrvatske te Bosne i Hercegovine u državnu zajednicu sa Srbijom i Crnom Gorom 1. prosinca 1918. u sklopu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, sve frakcije odumiru, a ostaje samo HSP.
U Zagrebu je 1. ožujka 1919. objavljen “Republikanski program” HSP-a, kojeg potpisuju predsjednik HSP-a dr. Vladimir Prebeg te glavni tajnik i budući poglavnik Nezavisne Države Hrvatske, dr. Ante Pavelić. S time započinje novo razdoblje djelovanja HSP-a i parlamentarne borbe za hrvatsku državnu neovisnost. Jedan od vodećih ideologa stranke postaje ugledni povjesničar europskog glasa, dr. Milan Šufflay, koji kao prvi dovodi pravaštvo u kontekst s tad suvremenim konzervatizmom. Proglašenjem diktature kralja Aleksandra Karađorđevića 6. siječnja 1929. zabranjuje se rad HSP-a radi čega jedan manji dio pravaša odlazi u inozemstvo, tražeći nove puteve za ostvarenje konačnog cilja. Nakon propasti Nezavisne Države Hrvatske u svibnju 1945. te tijekom idućih tragičnih 45 godina komunističke diktature u sklopu Jugoslavije, pravaška misao nastavlja živjeti u emigraciji, ali i ilegalno u domovini.
Uoči prvih višestranačkih i demokratskih izbora u Hrvatskoj, grupa državotvornih domoljuba 25. veljače 1990. obnavlja u Zagrebu HSP i donosi “Temeljna načela” – među njima i bivši studentski vođa iz Hrvatskog proljeća 1971., Ante Paradžik, koji tom prigodom bude izabran za dopredsjednika stranke. HSP u samom početku velikosrpske agresije organizira postrojbe Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) za obranu Hrvatske, ali i Bosne i Hercegovine, gdje vrhovno zapovjedništvo preuzima Blaž Kraljević. Danas HSP djeluje kao moderna stranka desnog centra, čija se politika zasniva na konzervativnom, odnosno demokršćanskom svjetonazoru, koračajući kao i prije ponosno i dosljedno putem hrvatskog državnog prava.
Od obnove 1990. do danas na čelu stranke su bili Dobroslav Paraga (1990.-1993.), dr. Boris Kandare (1993.-1996.) i Anto Đapić (1996.-2009.), a sadašnju dužnost predsjednika HSP-a obnaša Daniel Srb (od 2009.).