četvrtak, 18.09.2014.
Vijoleta Antolić Vicky, 3.XII.2013: "Kad mi je Grof donio kalašnjikov iz vinarije znala sam da sam došla kod pravih ljudi.."
Naša prerano preminula "hosovka", "žena s puškom", braniteljica Vukovara, junakinja i poslijeratna aktivistkinja Stožera za obranu hrvatskog Vukovara, nezaboravna Vijoleta Antolić Vicky, koju smo mnogi upoznali i putem društvene mreže jednom prigodom, u jeku skupljanja potpisa za referendum o ćirilici, iznijela mi je par zgodica iz vremena opsade Vukovara.
HOS-ova "obitelj" je pod kišom granata i u dimu baruta živjela svoju svakodnevnicu koja se iz današnje perspektive doima zaista nadrealno.
Te dvije crtice su se odnosile na našeg velikogoričkog hosovca i osnivača naše podružnice Mladena Amstronga Grofa koji je bio omiljen lik u toj herojskoj skupini i čija je pogibija iznimno potresla sve njegove suborce...
Evo što je Vicky napisala i INBOX naše podružnice na stranicama društvene mreže:
VIJOLETA ANTOLIĆ:
"Naravno ni pod razno nisam zaboravila, iako mi je teško pisati, nisam nešto vična pisanju, nadam se da će te razumjeti, imam dva susreta koja su mi baš ostala u sjećanju što se Grofa tiče : jedan od toga je kad sam prvi dan došla na položaj, on onako krupan i vidjelo se da je gospodin Čovjek, kad su dečki rekli kako nemam oružja i da želim samo oružje, ustao se, otišao do vinarije, gdje nam je bio položaj, vrača se sa kalašnjikom, preklopnim i daje mi. tu sam uvidjela da sam došla kod pravih ljudi ........
Jedna zgoda je također, kako stvarno nismo imali što za jesti, dogovorili se da što god nađemo po kućama uzmemo i pokušamo tajno skuhati, naravno na meniu je bio grah, pa me nagovorili kako sam ja žensko i nek ja skuham, oni gladni kao vukovi, kuhalo se to CIJELI dan, bez namakanja, bunarska voda, više moljaca nego samog graha, al eto kuhalo se hehe.......kad se smračilo pod moraš moralo biti gotovo, svi posjedali u dvorištu, (koje i ima negdje u slikama), nismo naravno mogli jesti jer grah se uopće nije skuhao, bilo je tu razne zezancije NITKO nije jeo sami grah osim Grofa i sjećam se njegovih riječi, : Jedite jedite, tko zna kad će mo opet jesti .
Sjećam ga se kao vrlo hrabrog borca koji stvarno nikad za ništa,nije odlazio s položaja, strogo se držao vojnih pravila koliko se moglo u takvim situacijama, sam primjer je i taj što nije skidao šljem s glave iako su ga mnogi "zezali" , al znali smo da je to naš Grof, eto na žalost, veliku žalost upravo ni taj šljem ga nije uspio spasiti "(3.12.2013.)
