Naše slike
Prije nogo počnem raditi drugi dio bloga,
pokazat ću vam neke slike mog frenda i mene.
ovo sam ja
i ovo sam ja
moj frend i ja
opet ja
ja
moj frend
opet moj frend
moj frend i ja
ja
ja
i ja
Domoljubne Posavina
U tisuću devetoj stotini,devedeset i drugoj godini,u proljeće baš na veliki petak ludog rata bio je početak.
Mislili su posavski Hrvati,Četnici nas neće napadati,al na Uskrs oko četri sata,nevolja nam pokuca na vrata.
Na Grebnice Četnik navalio,na njih svoje cijevi okrenijo,na njih šalje on svoje granate,hoće pobit Posavske Hrvate.
Grmi,tutnji moj Bože premili,naši su se ljudi uplašili,svako hoće spasit svoju glavu žene,djecu sve bave na Savu.
Tu je zbrka nactala cijela,ostadoše pusta naša sela,sve privesti nije mogla skela.
I šljepovi na Savi su bili žene,djecu da bi pribacili,a ljudi su ostali u selu,Posavinu da obrane cijelu.
Posavina lipa i blgata od bogana i djedova dana,to je gnjezdo Posavskih Hrvata.
Uz Savu su sve Hrvatska sela,Posavina Hrvatska je cijela,tak je bilo i tako će diti,to ne može niko promjeniti.
S Posavinos smo se ponosili,vijekovima tu smo sretni bili,dok ne dođe sila Karađića,Karađića i Miloševića.
Karađić je kažu mušterija,Posavina da bude Srbija,i još kaže da nam nema druge ili skripi il bit Srpske sluge.
Ali su se ljuto privarili,bez Hrvata račun napravili,dić će vrime da se račun plati,platit će ga Srbi ne Hrvati.
Tako kažu neka svako znade,hrabri borci 106-e.brigade,
Četnici će platit naše muke,samo dok nam dopadnu u ruke.
Platit će nam za sva svoja djela,za sva maša porušena sela,za sve naše i drage i mile,od Četnićke ruke poginile.
Platit će nam Srpske izdajice i za Jenjić i za Kopanice,i krvave naše Vidovice.
Oj Četniće prazne lude glave,samo mrtav ti možeš do Save,Posavino dok te Hrvat ćuva du Četnićkog neće uva.
Nema borca kao Hrvat što je,najaći je jer on brani svoje.
Marko Babić- veliki čovjek u maloj zemlji
Ovogodišnja obljetnica stradanja Vukovara bit će u znaku Marka Babića.
Ove godine oprostili smo se od Marka Babića. Mediji su o tome slabo pisali tako da mnogi ni ne znaju da je on umro, a još tužnije je to što mnogi ne znaju tko je on bio. Taj čovjek je stvarno velik i svima bi trebao biti uzor:
Pukovnik Marko Babić odbio je predsjedničku mirovinu jer je želio živjeti i raditi kao i svi ostali. Uvijek je isticao da je ponosan što je njegova generacija i on sudjelovala u ostvarenju vječitog sna, stvaranju demokratske Hrvatske države. Posljednje vrijeme radio je kao producent na snimanju dokumentarne serije Heroji Vukovara koja sada ostaje kao spomenik njemu i ljudima koji su s njime ratovali te Hrvatima kao izvor o istine o herojstvu i veličini vukovarske bitke,inaće Marko Babić je uništio 38 Srpskih tenkova.
Danas mnogi glume da su bili u ratu, traže lječničke potvrde, te na taj način iskorištavaju državu. Marko Babić jedan je od rijetkih ljudi koji je ponosan što se borio za našu slobode, te taj svoj ponos nije htjeo unovčiti na račun države. Mislim da je ovaj čovjek zaslužio da se o njemu više piše jer je on ipak dio naše povijesti. Budući da ga drugi baš ne spominju, ja sam odlučila ovaj post i ovogodišnje obilježavanje stradavanja Vukovara posvetiti njemu.
Marko Babić u zadnje vrijeme radio je na projektu Heroji Vukovara. Ne znam dokle je stigao taj projekt budući da je on umro, pa je to sigurno usporilo taj projekt, no nadam se da će ostali preživjeli vukovarski branitelji uskoro to dovršiti, te da ćemo iduće godine moći vidjeti te doumentarce na HTV-u. Prije nekoliko mjeseci bila je emisija o tome. Vukovarski branitelji su tada govorili o toj temi. Rekli su da sa dokumentarcima Heroji Vukovara želi javnosti pokazati tko su bili branitelji, kakva su njihova iskustva i sl. To će biti priika svima da više saznaju kako je Vukovar živio u to vrijeme, te da vide kako su branitelji bili obični mali ljudi, a neki profesionalni vojnici.
Ja ću vas naravno obavjestiti kada HTV bude počeo emitirati emisije Heroji Vukovara.
Nakon smrti generala-bojnika Blage Zadre, Marko Babić koji je poznat i po tome što je Trpinjskoj cesti uništio najviše neprijateljskih tenkova - 14, preuzeo je zapovijedanje obrane Borova naselja.
Babić je inače rođen u Vukovaru 1965. godine. Nakon nekoliko godina provedenih na privremenom radu u Švicarskoj u travnju 1991. godine vraća se u Vukovar i priključuje vukovarskim braniteljima. Njegovi suradnici tvrde da je Marko bio neustrašivi ratnik i jedan od najvećih ratnika i domoljuba u stoljetnoj hrvatskoj povijesti te da hrabrijeg i ponosnijeg čovjeka nisu vidjeli.
ZDRAVO, DJEVO
Zdravo, Djevo, svih milosti puna,
vječnog sunca ogrnu te sjaj.
Oko čela zvjezdana ti kruna,
ispod nogu stenje pakla zmaj.
Rajska Djevo, kraljice Hrvata,
naša Majko, naša zoro zlata,
odanih ti srca primi dar,
primi čiste ljubavi nam žar.
Blažena si, jerbo sva si čista,
zmijin dah ne okuži ti grud!
Zvijezda sreće i nama da blista,
noći grijeha mrak rasprši hud!
Rajska Djevo, kraljice Hrvata,
naša Majko, naša zoro zlata,
odanih ti srca primi dar,
primi čiste ljubavi nam žar.
Fotke
Ante Gotovina
Blago Zadro
Mile Dedaković (JASTREB)
Ivan Leutar
Marko Babić
Gordan Čaćić
Petar Janjić-"TROMBLON"
Marko Babić i Andrija Marić
Neke fotke tenkova
M-84
HGVH
M-84
M-84D
T-55
T-72
T-72
T-72
T-72
T-72
UN80209
Evo dečki uživajte
Ovo sam ja
slr106fr
rpk74
M72
AK47
AK47
M70,M70A,M70B1
M70AB2,M70A1,M70B1N-PN
GG-EGK-047-WST-2T
moj kalaš
vuk
U Hrvatskoj vojsci ima 7 brigada,a to su:
1.Gardiska brigada "TIGROVI",a sad se ta brigada zove 1.mehanizirana bojna "TIGROVI"
2.Gardiska brigada "GROMOVI",a sad se ta brigada zove 2.mehanizirana bojna "GROMOVI"
3.Gardiska brigada "KUNE",a sad se ta brigada zove Tenkovska brigada "KUNE"
4.Gardiska brigada "PAUCI",a sad se ta brigada zove 2.motorizirana bojna "PAUCI"
5.Gardiska brigada "SOKOLOVI",a sad se ta brigada zove 1.mehanizirana bojna "SOKOLOVI"
7.Gardiska brigada "PUME",a sad se ta brigada zove 2.mehanizirana bojna "PUME"
9.Gardijska brigada "VUKOVI",a sad se ta brigada zove 1.motorizirana brigada "VUKOVI"
No one se dijele na GARDISKO MOTORIZIRANE BRIGADE,a to su "TIGROVI","GROMOVI","VUKOVI" i "PAUCI"
I dije le se još na GARDISKO OKLOPNO MEHANIZIRANE BRIGADE,a to su "SOKOLOVI","PUME" i "KUNE".
Neke slike
Nasinje u domovinskom ratu
Zabijeni mać u zemlji znaći prestanak rata
MALO NAS JE AL NAS IMA
Vinko Pulić, Luka Rajić
Ilko Ćulić, Đuka Čaić
Nightmare Stage i Hladno Pivo
Šokota, Sanader Ivo.
Fosili i Goran Milić
Pasalić, Penkala, Pilić
Zumbul, Andrić, Bare, Žera
Gobac, Ivo Pattiera.
Ivanišević i Štulić
Thompson, Boban, Mate Bulić
Divas, Kazalište, Valjak
Šuker i general Praljak.
Ćiro, Janica i Tutić
pravi oblak, Boris Mutić
Danijela, Grašo, Nina
Šola, Radić, Gotovina.
Malo nas je al' nas ima,
nije važno srušit ćemo snove svima.
Malo nas je al' nas ima,
nije važno srušit ćemo snove svima.
Mudić, Runjić, Malnar, Račan
Ševa, Jajan, Kožulj, Gračan
Štimac, Huljić, Kukoč, Mandić
Prosinečki, Tudor, Bandić.
Drazen Petrović, Tironi
Rafo, Saša i Gibonni
Cico Kranjčar, Šeks i Let 3
Mladen Delić, Asa 4.
Mišo Kovač i Cetinski
Dedić, Tesla i Ortinski
Tin Ujević, Tito, Končar
Branka Bebić, Pervan, Lončar.
Alka, Magazin i Granić
Gregurević, Jimmy Stanić
Pletikosa, Pejaković
Budiša, Šovagović.
Malo nas je al' nas ima.
nije važno srušit ćemo snove svima..
Malo nas je al' nas ima,
nije važno srušit ćemo snove svima.
Oluja i Stublić Jura
Este, Hamed Bangoura
Vukovar i Maslenica
Mlakar, Ico Voljevica.
Za slobodu gardijada
kaže spuk i norijada
Tuđman, križni put, Stepinac
i Cesarić i Slabinac.
Ala puka' sam nabrajajući,
ova imena sva.
Hrvatsko Proljeće
Todorić i Mestrović
Škoro, Đorđe, Mihanović
Šerbedžija, Preradović
Devedesetprva, Mesić
Olić, Lilić, Ljubo Ćesić
Vrdoljak i Severina
Pršo, Špiro Guberina.
Malo nas je al' nas ima,
nije važno srušit ćemo snove svima.
Malo nas je al' nas ima,
nije važno srušit ćemo snove svima.
Nina Morić, Zajec, Doris
Edo Maajka, Dvornik Boris
Svilan, Gotovac i Đapic
Lokas, Knjaz i segrt Hlapić.
Mate Parlov, Pršo, Barić
Đurđa Bjedov i Kuharić
Filipović, Stjepan Spajić
Nives Celzijus, Rapajić.
Ban Jelačić, Grgur Ninski
Globus, Oliver i Zrinski
Hajduk, Colonia, Smoje
Dinamo, a i nas dvoje.
Malo nas je al' nas ima,
nije važno srušit ćemo snove svima.
Malo nas je al' nas ima,
nije važno srušit ćemo snove svima.
Malo nas je al' nas ima,
nije važno srušit ćemo snove svima.
Malo nas je al' nas ima,
nije važno srušit ćemo snove svima.
nije važno srušit ćemo snove svima.
Malo nas je al' nas ima,
nije važno srušit ćemo snove svima.
Malo nas je al' nas ima,
nije važno srušit ćemo snove svima.
Malo nas je al' nas ima.
Malo nas je al' nas ima,
nije važno srušit ćemo snove svima.
Malo nas je al' nas ima,
nije važno srušit ćemo snove svima.
MIG-21
Srce za Vukovar
Sjećate se Vukovara
morate se sjećati
ako ste u to vrijeme živjeli.
Naglas je plakao grad
i jeka plača čula se u daljini
morali ste to čuti
ako ste 1991. živjeli.
Sjećate se Vukovara
srušili su ga barbari
u grad su unijeli zastavu
mrtvačku glavu na crnoj tkanini.
Sjetite se Vukovara
Srbi su ga napali
na Ovcari su ranjenike pobili
djecu od majki razdvojili.
Došli su divlji
sa sjajnih beogradskih ulica
iz tvornice laži, iz kabineta mržnje
svjetovani da ih svetac Sava šalje
za veliku Srbiju da kolju dalje.
GAVRAN
Na pogled se malo digla,zasjeda
je postavljena, stoji junak na braniku,
strijelac ga je uhodio,
grunu tane, on još gazi,grunu opet,
tad zapjeva, sav Velebit ječi,
snajper ga je pogodio.
Crn gavrane stvoren si, poleti, dođi
jednom, ti se njega sjeti, otrgni
od svakog zaborava,
na Tulove grede svrti, vidjeti ćeš
pod klisurom sivom, jablan raste
i zelena trava.
Rodio se na pogledu sunca,nad
obroncim, gdje caruje bura i samuju
kule senjskih kapetana,
kao cvijet je procvao i cvao, poput
hrasta rastao i pao, zlatni toranj on je,
povijest naša, krvlju ispijana.
Domovina u oku
Ne dam zemlju svoju
Ona hrani djecu moju
Ne dam more plavo
Što u dubinama skriva blago
Ne dam šumovite planine.
O kojima su spjevane pjesme od davnine
Ne dam svoje rijeke i jezera
Prepune slapova i bisera
Na branik svoje domovine život polažem.
Zločinačku neman da zaustavim
Ne plači majko nad grobom mojim
U srcu tvome ja vječno živim
Očima tvoji slobodnoj se domovini divim.
Neke fotke
Mojoj majci (Ružo ružice)
U njenu sobu uđem tiho...
Tiho baš, na prstima...
Bojim se, da ne zalupim glasno vratima,
Zaspala je zadnja ruža hrvatska.
I tek sad, kad te nema...
Tko će jutrom da me budi?
I tek sad, kad te nema, dobro znam:
Ti si bila zadnja ruža hrvatska.
Ružo, moja ružice...
Sve sam suze isplako,
Noću zbog tebe.
Ružo, moja ružice...
Sve sam suze isplako...
I kako sad... polako sam,
Protiv tuge i oluje...?
Kad smo bili... kao prsta dva,
Prsta dva jedne ruke.
Ružo, moja ružice...
Sve sam suze isplako,
Noću zbog tebe.
Ružo, moja ružice...
Sve sam suze isplako.
