Legende s Korčule vol.4

ponedjeljak, 31.03.2008.

KNIĐANI

Još jedna legenda koja ima potporu u grčkoj kjiževnosti, ali za nju ne postoje materijalni dokazi na sadašnjem stupnju arheoloških istraživanja, govori da su prvi kolonisti na Korčuli bili naseljenici iz Knidosa u Maloj Aziji. Oni su bili članovi dorske Pentapole, antante pet gradova u kojoj su pored Knidosa još bili Kos, te rodski gradovi Lindos, Jalisos i Kamiros. Prema Herodotu, Kniđani su spasili 300 dječaka iz grčkog grada Korkire od korintskog tiranina Perijandara koji ih je htio ubiti. Stanovnici grčke Korkire bili su zahvalni Kniđanima i dali im značajne povlastice. Dopustili su im da žive na Korkiri i da ne plaćaju porez. Prijateljstvo tih dvaju gradova-država potvrđeno je knidskim poduhvatom na Jadranu. Uspostavili su svoju koloniju na šumovitom otoku kojemu su dali ime Crna Korkira u čast grčkoga grada Korkire koji im je pružio gostoprimstvo. Naseljenici su tako imenovali svoju koloniju po zemlji svog dobročinitelja. O toj drugoj Korkyri govori i pisac Strabon iz maloazijske Amazeje. Diodor Sicilski govori da su Kniđani imali motiv za osnivanje kolonija u prvoj četvrtini šestoga stoljeća prije Krista zbog svojih loših odnosa s Alijatima, a što ih je i navelo da spase dječake.O knidskoj koloniji Crnoj Korkiri ili Kerkiri pisali su Plutarh i Pseudo-Skimno na temelju Anterove Kretske historije i spisa "Osnivanja" Dionizija Halkiđanina, koji je vjerojatno i autor izgubljenog spisa o Korkiri Melaini. Plutarh govori i o korkirskim psefizmama, dekretima o povlasticama kojima su Korkirani omogućili Kniđanima da trguju na području istočnoga Jadrana. Pseudo-Skimno u svom spjevu "Periegeza", napisanom u jambskim trimetrima, opisuje obale Europe, Azije i Libije i spominje knidsku koloniju na Crnoj Korkiri, te govori o neobičnoj plodnosti zemlje i stoke na istočnoj jadranskoj obali. Sve se to događalo oko 580. godine prije Krista u vrijeme pedesete Olimpijade kada je na stadionu bio pobjednik Lakonac Epitelid i kada su Kniđani i Rođani napustili svoju zemlju jer nisu mogli podnositi zulum azijskih vladara. O tome je pričao Diodor kojemu je kao stariji izvor najvjerojatnije poslužio Antioh iz Sirakuze. On govori da su Kniđani i Rođani živjeli na Liparskim otocima u zajednici sa starijim domaćim stanovništvom, te da su se uspješno opirali tirenskim napadačima. Bili su podijeljeni u dvije grupe, od kojih je jedna obrađivala zemlju, a druga ratovala. Slično su Kniđani živjeli i u zajednici s ilirskim stanovništvom na otoku Korčuli. Lokalitet naseobine nije se još odredio, ali po svoj prilici leži na zapadu ili na sjeverozapadu, na uskom prolazu izmedju Korčule i Pelješca, odnosno gdje je današnji stari grad Korčula. Postoje i kovani novčići s natpisom Korkire "korkireoni", koji pripadaju toj koloniji a koja se nije uspjela održati iz nepoznatih razloga. Drugi pokušaj kolonizacije Korčule u IV. stoljeću prije Krista uspio je u potpunosti i zajednički život trajao je nekoliko stoljeća, do potpune prevlasti Rimljana nad Ilirima. Ali tu već prestaje legenda i počinje povijest, jer su nađeni čvrsti materijalni dokazi o postojanju kolonije, poimence čuvena lumbardska "psefizma".

U svojoj pripovijetki "Kipovi - 580. godina stare ere", Goran Duka detaljno opisuje dvoboj između Kniđanina Lemnosa, kipara i filozofa, ali i vještog borca i diva Naza, predstavnika plemena Atlanta koji nakon katastrofalnog vulkana i nestanka njihovog otoka Atlantide plove morima i zathijevaju od ostalih naroda i plemena da im izruče svoje najljepše djevojke kako bi mogli nastaviti svoju vrstu. Nakon što je velikim mačem nakon duge i teške borbe, pune lukavstava i trikova, konačno ubio gorostasa Naza, Lemnos se svim snagama daje na klesanje veličanstvenog kiparskog djela, iz korčulanskog bijelog kamena. Taj kip izložen je u središtu knidskoga grada Crne Korkire da mu se dive naraštaji Kniđana koji su napustili svoju ratničku prošlost da bi se prepustili radu i životu na tom otoku iz bajke.

Legende o staroj Korčuli ušle su tako u povijest i u književnost, a svojom zanimljivom naracijom pobuđuju maštu mnogih znatiželjnika, posebice književnika, koji ih koriste, a vjerojatno će ih koristiti i u budućnosti, kao okosnicu u strukturi svojih umjetničkih djela. Iz korčulanskih legendi proizlazi i važno zapažanje o povezanosti Korčule sa starom grčkom kulturom, a prema nekim suvremenim tumačenjima Korčula dobija istaknuto mjesto i u dalekoj povijesti ili legendama o staroj Grčkoj i burnom životu u njoj.

31.03.2008. u 20:14 • 0 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

	ožujak, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Hrvatske legende

ponedjeljak, 31.03.2008.

Legende s Korčule vol.4

Opis bloga

Linkovi

Kontakt