ANTENOR
Druga jedna legenda, također povezana s grčkom mitologijom, govori da je grad Korčulu osnovao Antenor, trojanski ratnik u XI. stoljeću prije Krista. Za vrijeme Trojanskog rata, kada su Grci pomoću lukavstva s drvenim konjem ušli u sam grad Troju, Menelaj je objesio leopardovu kožu na vrata Antenorove kuće kao znak da je treba poštedjeti. Antenor, njegova žena Teana i njegova četiri sina mogli su slobodno otići i ponijeti sa sobom sva svoja dobra. Otplovili su Menelajevim brodom i prvo se nastanili u Kireni, zatim u Trakiji i onda uputili prema Jadranu. Jedna od prvih postaja bio im je otok Korčula, gdje je Antenor s ostalim bjeguncima iz Troje osnovao grad. Lartinski tekst na kamenoj ploči iz XVI. stoljeća na ulazu u stari grad Korčulu sa zapadne obale spominje Antenora kao osnivača Korčule.
"Nakon spaljenja Troje ove zidine nekoć utemelji Antenor. Doista da se staro ne sruši brigom Antuna Leona obnovljeno je i vraćeno u prijašnji oblik i ukras staro mjesto."
O Jadranskom moru i Antenoru govori se na samom početku Vergilijeve "Eneide":
-"Antenor je mogao, pošto je izmakao iz sredine Ahejaca, prodrijeti duboko u ilirske zaljeve i u unutrašnja kraljevstva Liburna, siguran, te preći vrelo Timava, gdje kroz devet usta uz silan mrmor planine prolazi more što je navrlo i pritište polja vodama koje tutnje. Ovdje je pak on smjestio grad Patavij i sjedišta Teukrana, te je narodu dao ime i pričvrstio trojansko oružje, sada počiva opušten u blagom miru."
Diktis Krečanin u svom trojanskom romanu konkretizira Vergilijevo pjevanje o Antenoru i njegovu plovidbu Jadranom gdje osniva gradove:
-"Tako je bio prisiljen da sa svim imutkom otplovi iz Troje. I došao je na Jadransko more pošto je proplovio pored mnogih barbarskih naroda. Tamo je osnovao grad koji je nazvao Crna Korkira."
U starofrancuskom epu "Le roman de Troie", koji je spjevao u dvanaestom stoljeću Benoit de Sainte Maure, legenda o trojanskoj koloniji na Crnoj Korkiri dobila je svoju književnu transpoziciju i tako obogatila svoje helenske korijene srednjovjekovnom književnom maštom. Taj ep govori da dvije grupe Trojanaca dolaze na Crnu Korkiru. Drugu grupu dočekuje Antenor u lijepom i bogatom gradu "Corcire Menelan":
Nadahnut Vergilijevom "Eneidom", Korčulanin Goran Duka napisao je kraću pripovijetku "Korijenje" u kojoj opisuje dolazak Antenorovih mornara na djevičanski otok Korkiru na kojemu su ugledali ljepoticu Melainu koja se bacila s visoke hridi ne želeći pasti u njihovo ropstvo. Jedna grupa trojanskih mornara otišla je dalje u potragu za svojim drugom Enejom, a druga pod zapovjedištvom Lustora Polia uspostavila je idiličan život na šumovitom otoku. Pripovijetka završava prizorom u kojemu Lustor Polo, iščekujući povratak nekog od brodova Trojanaca i vijesti o Eneji, "s osobitom ugodom šeta debelim šumskim pokrivčem od borovih iglica i lišća bjelogoričnog drveća i zamišljeno, ali spokojno, promatra korijenje stoljetnih stabala".
O vezi Antenora s Korčulom govori i suvremeni meksički pisac Salinas Price koji je iznio tezu o Gabeli na Neretvi kao lokalitetu legendarne Troje. Po njemu je trojanski konj, kojim su Grci lukavstvom osvojili Troju nakon što su je opsjedali punih deset godina, u stvari brod koji na svom pravcu ima konjsku glavu, a izgrađen je na drevnim brodogradilištima helenske Korčule. Legenda o Antenoru javlja se u Kireni koja je bila kolonija Tere i Rođana, pentapolskih Grka. Postojala je već u Pindarevo doba, krajem šestog i početkom petog stoljeća prije Krista u doba procvata pentapolskih kolonija a kada nastaje i knidska kolonija i legenda o Antenoru na Crnoj Korkiri, današnjoj Korčuli. Najviše su je popularizirali maloazijski trgovci, kolonisti i Korkirani.
| ožujak, 2008 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Prikupljanje legendi iz svih krajeva Hrvatske
krapinausrcu@gmail.com