Barbarizirani otkovi argenteusa I. tetrarhije
Barbarized Strikes of Argenteus of 1st Tetrarchy
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
U doba trajanja Rimskog carstva od Augusta odnosno propasti Republike, do početka Bizanta odnosno propasti Zapadnog rimskog carstva kao državne tvorevine, uz razne i mnogobrojne kovanice iz tog razdoblja povremeno susrećemo i takozvane “barbare”. O barbariziranim otkovima ili barbarskim imitacijama rimskog carskog novca pišu: Alföldi, Pink, Kent, naš Bartol Zmajić i drugi, dok velike stručne numizmatičke edicije Cohen i R.I.C. ne obrađuju posebno tu temu; ne registriraju tipove ili primjerke imitacije rimskog carskog novca tog razdoblja.
Barbarske imitacije su česta pojava u svakodnevnom životu Rimskog carstva od Augusta do Julijana II, iako ih ima i kasnije sve do početka Bizantskog carstva, kada čak barbarski otkovi Gota - saveznika, uz novac bizantskih vladara postaju legalno sredstvo plaćanja. Na primjer: Odoakar kuje za Zena, Teodorik Veliki za Justina I, Atalarik za Justinijana. Novac barbara-saveznika u tom razdoblju gotovo je identičan carskom novcu; ponekad se razlikuje samo u nekom graverskom znaku ili inicijalima. Zbog nedostatka stručne literature s tog područja potreban je veliki oprez i iskustvo kod determiniranja tog novca (najčešće se radi o zlatnom novcu - Solidusima i Tremisisima).
U vremenskom rasponu od I st. pr.n.e. do VI st. n.e., uz uobičajeni način kovanja nastaju otkovi različiti po stupnju likovne degradacije u odnosu na original po čijem uzoru su nastali. Ponekad su to vrlo grubi, “barbarski” likovno-graverski zahvati, a ponekad profinjeni otkovi gotovo istovjetni originalu. Interesantno je spomenuti, da se na temelju izgleda velikog broja otkova može zaključiti, da su graveri kalupa (matrica) za barbarske imitacije carskih kovanica, iako dobri majstori, gotovo u pravilu nepismeni. Nepoznavanje latinskog pisma uočava se čak i u slučajevima kada je graver uspio relativno “vjerno” precrtati slova koja su u pravilu izvještačena i nepravilna, dok su često obične šare, improvizacije i proizvoljno nabacane crtice bez ikakvog značenja.
Većina autora, koji se bave tom problematikom, smatraju da su to otkovi barbarskih plemena uz limes Rimskog carstva, a to je i danas opće prihvaćeno mišljenje. To mišljenje možemo proširiti pretpostavkom, da takve imitacije vjerojatno nastaju s obje strane limesa - i izvan kao i unutar granice Carstva. Najkasnije sredinom III stoljeća i cijelu prvu polovicu IV stoljeća, koristeći određene oblike autonomije, jake grupacije plemena, saveznika Carstva, u velikim količinama kuju određene emisije novca. Vjerojatno su se na taj način pokušali braniti od rastuće inflacije, no sigurno je da su je na taj način i povećavali. Tako su nastale i imitacije Gallienusovih antoniniana, argenteusa I tetrarhije i sigurno kao najpoznatija - imitacija male bronce suvladara Konstantina Velikog i Licinija I s reversom: VICTORIAE LAETAE. PRINC. PERP., koja preplavljuju Carstvo. Toliku količinu “nevaljalog” novca morali su primijetiti carski upravni organi, a vjerovati je da nisu energično djelovali, jer ili nisu mogli ili nisu htjeli sukob sa saveznicima. Već poljuljano u svojoj moći Carstvo se nije moglo braniti od takvih u biti sitnih problema (u vezi s tim neozbiljno je mišljenje nekih numizmatičara da su takve otkove kovali neprijatelji Carstva isključivo da bi destabilizirali njegovu privredu i trgovinu).
Kovanica, imitacija male bronce Konstantina Velikog i Licinija I, raširila se po gotovo cijelom Carstvu. Naročito u Podunavlju i na Balkanu, pa ju danas posjeduje gotovo svaki ozbiljniji sakupljač rimskog novca u nas. Kovanje imitacija rimskog novca u tom periodu (druga polovica III stoljeća i prva polovica IV stoljeća) najvjerojatnije je djelo Vizigota.
No, kako je došlo do toga da barbari, najčešće nomadi (u to doba), usvoje relativno visoku metaluršku tehnologiju kovanja novca?
Najvjerojatnije je određeni broj pripadnika nekih plemena radio pri pomoćnim poslovima kod carskih rudnika ili u nekoj od kovnica, te na taj način savladao vještinu rezanja kalupa i kovanja novca. Kasnije, povratkom na periferiju Carstva, stvorili su uvjete za kovanje novca, i uz pomoć suplemenika producirali su “svoj” novac, trudeći se da što više nalikuje originalu. Druga je mogućnost, da je metalurgija onog vremena bila znatno razvijenija i rasprostranjeni ja privredna grana nego što se to danas smatra (ravnopravna ratarstvu, trgovini i stočarstvu).
Imitacije argenteusa I tetrarhije se rijetko susreću, kao uostalom i originali tog tipa. Autoru ovog članka nije poznato da je netko do sada posebno objavljivao takve kovanice. Tek Aleksander Jeločnik u svom djelu “Najdba argenteusov zgodnje tetrarhije v Sisku”, objavljeno u Situli - glasniku Narodnega muzeja v Ljubljani br. 3 od 1961. godine na stranici 24 uz podnaslov Posnetek, obrađuje jedan komad barbarske imitacije argenteusa cara Dioklecijana. Uz opis slijedi i slika na tabli br. XII pod brojem 12. Taj primjerak je manje težine od većine ostalih primjeraka iz nalaza (samo 2,30 grama), a stražnja strana je puno vjernija originalu od prednje. Portret na prednjoj strani je grub kao i legenda. Pozivajući se na Alföldija, Jeločnik smatra da je taj komad nastao s unutrašnje strane granice Carstva. U brošuri Đure Kolara: Skupni nalaz rimskog novca I tetrarhije - Sisak 1953. izdanje Narodne štamparije Sarajevo 1954. na str. 20 autor govori o očuvanosti novca iz ostave i kaže da je odlična, osim 6 primjeraka koji “izgledaju kao da su lijevani, a ne kovani”. Na osnovi uvida u dio spašenog materijala iz tog nalaza kao i izjava očevidaca samog nalaza ili dijelova nalaza mišljenja sam, da je riječ o uspješnijim varijantama barbarskih imitacija. U prilog tome mišljenju ide i Jeločnikovo opisivanje “posneteka”. Smatrajući da su u pitanju numizmatičke rijetkosti, donosim opis dvaju primjeraka, na koja sam naišao, i to po jedan od dvojice augusta iz I tetrarhije: Dioklecijana i Maximiana.
1. slika - Barbarizirani Dioklecijanov argenteus
1. Barbarski otkov - imitacija argenteusa, srebrnog novca cara Dioklecijana (Slika 1):
Avers: Glava Dioklecijana okrenuta u desno s lovor vijencem i dijademom. Novac omeđen rubnim točkicama - stiliziranim biserima. Natpis DIOCLETI - ANUS AVG prilično uspješno precrtan s originala. Portret grub s napadno uvučenim okom.
Revers: Četiri stražara (ili tetrarha), između njih je žrtvenik, stoje ispred građevine sa 6 tornjeva, ispod građevine slovo C. Kružni natpis VIRTUS - MILITUM slabije izveden nego natpis na prednjoj strani novčića. Rv. bez kružnog bisernog oboda.
Promjer mu iznosi 17 mm, a težina 2,52 grama. Finoća srebra primjetno slabija nego kod originalnih argenteusa.
2. slika - Barbarizirani Maksimijanov argenteus
2. Barbarski otkov-imitacija argenteusa, srebrnog novca cara Maximiana (Slika 2).
Avers: Glava Maximiana okrenuta u desno s lovor vijencem i dijademom. Novac omeđen rubnim točkicama - stiliziranim biserima. Natpis MAXIMIA - NUS AVG u nekim slovima uspješnije nego u drugima precrtan s originala. Portret sitan, stiliziran i izuzetno plitak.
Revers: četiri stražara (ili tetrarha), između njih žrtvenik, stoje ispred građevine sa 6 tornjeva, ispod građevine slovo S. Kružni natpis VIRTUS MILITUM prilično vjerno precrtan, ali kod prvih nekoliko slova nečitak. Stilizirane točkice na obodu.
Promjer mu iznosi 18-19 mm, a težina 3,47 grama, dobre finoće srebra.
Oba primjerka su pojedinačni nalazi. Dioklecijan je nađen u Istočnoj Slavoniji, a Maximian na području Siska. Prvi je u vlasništvu autora ovog članka, a drugi u vlasništvu Muzeja u Sisku, kojemu se ovim putem zahvaljujem na susretljivosti. Smatram da su oba primjerka postigla za to vrijeme relativno visok stupanj likovnog izraza i veliku sličnost s originalom, što se za otkove iz perioda koji slijedi ne bi moglo reći.
Literatura
1. Cohen, H., Description des Monnaiess frappees sous Tempire romain, reprint Akademische Druck- und Verlaganstalt, Graz, 1955.
2. Jeločnik, A, Najdba argenteusov zgodnje tetrarhije v Sisku, Situla. 3,1961.
3. Jeločnik, A., Prvi Follesi iz kovnice Siscia, Numizmatički vestnik, št. 1,1958.
4. Pink, K., Die Silberprägung der Diocletianischen Tetrarhie, NZ 63,1930.
5. Zmajić Bartol, Nešto o barbarskim imitacijama rimskih carskih novaca od Konstantkia Velikog do Julijana, Numizmatičke vijesti, br. 30, 1972.
6. Münzen der Völkerwanderungen, Monetarium, br. 5, 1984.
7. Rimsko carstvo, narodi i civilizacija. Vuk Karadžić, Beograd 1980.
8. Kolar Đuro, Skupni nalaz rimskog novca I tetrarhije Sisak 1953., Narodna štampa, Sarajevo 1954.
9. Broz Petar, Nalaz rimskog novca (argenteusa) I tetrarhije u Sisku, 6. maja 1953., Numizmatičke vijesti II 1955.
Autor: Mario Bursik
Izvor: Obol, br. 38, HND, Zagreb, 1986.
Ključne riječi: kovani novac, kovanice, antički novac, Rim, barbari
Keywords: coins, ancient coins, Rome, barbarians
... Izrada kovanica i medalja po naružbi. Više informacija na www.monetalis.hr.
|
