Hrvatska numizmatika

Rječnik numizmatičkih pojmova – slovo „M“ (m – murajola)

Glossary of Numismatic Terms
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.


M
Oznaka za kovnice Milano 1780.-1859., Toulouse, Madrid.

MA
Oznaka za kovnicu Marseilles. Oznaka je u obliku monograma. Novčana jedinica u Kineskom Turkestanu, izdana od autonomnih gospodara tokom 1904. -1916. g. U jedan tael išlo je 10 M. Kovane su vrijednosti od 1,2 i 5 M.

MACUQUINA
(od arapskog makuk - nepravilan). Naziv za meksički novac od osam reala, čije je kovanje počelo u godinama vladanja španjolskog kralja Filipa II (1556.-1598.). Iskovan grubo, ručno, on je imao nepravilan oblik, otuda mu i naziv. Evropske države su ga koristile kao sirovinu za svoj novac. U upotrebi je bio do 70-tih godina XVIII stoljeća.

MACUTA
Portugalski novac za afričke kolonije, kovan od kralja Joao I (1750.-1777.) od 1762. g. 1 M = 50 reala. Novac u vrijednosti 12, 10, 8, 6, 4 i 2 M kovan je od srebra, a od bakra je kovana vrijednost od 1 M. Od kraja XVIII stoljeća se kuju od bakra nominale od 2, 1/2 i 1/4 M. Na novcu se nalaze grb i oznaka nominale. Sredinom XIX stoljeća kovanje je prekinuto. Sitan novac Republike Zair. 100 M = 1 zair.

MADONNENTALER
(Madonin talir). Kovani novac, talir, na kojem je prikazana Madona s djetetom u naručju. Kovan je u raznim varijantama i u mnogim zemljama, a naročito mnogo kovan je u Austriji, Mađarskoj i Bavarskoj.

MADONNINA
Naziv za različiti talijanski novac s predstavom Bogorodice. Najraniji tip ovog novca je kovan u XVII stoljeću u Genovi. Kasnije je u 1797. g. kovan u papinskoj državi u Rimu s vrijednošću od 5 baiocca i težinom od 33 gr.

MAĐARIJA
Narodni naziv u pojedinim krajevima Jugoslavije za mađarski zlatni novac.

MAGDALON D'OR
(Zlatna Magdalena). Provansalski zlatni novac Renata von Anjon (1434.- 1480.) i Karla III (1480.-1482.) kovan u Tarskonu od 1476.-1481. g. Na aversu je prikazana Marija Magdalena, na reversu je križ i slova RR (Renatus rex) ili samo C (CARLO) s krunom i Uljanima. Težina mu je bila 1,8 gr.

MAGISTERTALER
Talir Sachsen-Weimara kovan 1654. g. u čast princa Bernharda, kao rektora Jenskog univerziteta.

MAILLE
Srebrni novac Francuske i Flandrije od XIII-XV stoljeća, koji je u pravilu imao vrijednost 1/2 denara, odnosno denara. U Flandriji (velikom broju gradova) kovanje M počinje zadnjes desetljeća Xll stoljeća s težinom od 0,40-0,44 gr. Na novcu su bili različiti prikazi; križ, kula, lilian, glava sa šljemom, sidro, trokut i si. Tokom XIII stoljeća to je osnovni sitan novac Flandrije. U Francuskoj i Italiji M. je korišten kao polovica obola. No bilo je i iznimki. Tako kralj Filip IV (1285.-1314.) kuje 1/2 torneza pod nazivom “MAILLE BLANCHE”, a sličan je novac kovao i Karlo IV (1322.-1328.). U Arasu je 1347. g. kovan zlatni novac pod nazivom “MAILLE D'OR”.

MAJORINA PECUNIA, MAIORINA
Novčana jedinica, uvedena u optjecaj za vrijeme vladanja Konstantina II i Konstansa oko 340. godine. Iznosila je 1/72 rimske funte i težina joj je bila 4,54 grama. Oko 445. godine vrijednost joj je povećana na 1/60 funte, a time i težina na 5,45 grama. Kovanje je prestalo prvih godina carevania Honorija i Arkadija (383.-408.).

MAJSENSKI GROŠ
(MEISSNER GROSCHEN). Meisensko-tiringjjski srebrni novac XIV--XV stoljeća uveden u optjecaj oko 1338. godine od Friedricha II Meisenskog (1324.-1349.) po ugledu na praški groš. Težina mu je bila 3,9 gr, no s vremenom je količina srebra u novcu smanjivana, tako da je oko 1432. g. u novcu bilo samo 0,48 grama srebra. Od sredine XVI stoljeća 1 MG = = 1/20, zatim 1/21 reinskog florina. Novac je bio rasprostranjen u cijeloj Njemačkoj i služio je kao obrazac za kovanje sličnog novca u mnogim njemačkim državama. U početku je kovan s prikazom tiringijskog lava i križa s Uljanima te natpisom: “GROSSUS:MARCH:MYSNENSIS”. Poslije 1405. g. izgled mu se mijenja, jer se kuje u mnogim varijantama. Od 1457. g. na novac se stavlja i godina kovanja.

MAJSENSKI GULDEN
(MEISSNISCHER GULDEN). Naziv za rajnski goldgulden, koji je u Saksoniji 1498. g. vrijedio 21 groš. Kada su 1542. g. rajnski goldgulden i saksonski guldengroš (talir) postali vrijedni 24 groša, tada je M.G. od 21 groša postao novčano-obračunska jedinica, koja je u upotrebi bila sve do XIX stoljeća.

MAKABEJSKI NOVAC
Staro židovski novac od bronce, kasnije od bakra. Prvi novac se pripisuje Smionu (139.-135. pr. n. e.) iz porodice Maka-beja. Natpisi na novcu su na staro židovskom jeziku a osim opisa na novcu su i prikazani kalež, limun, palma i si. Kasnije se na novcu nalazi tekst na staro židovskom i grčkom. Za Antigona II (40.- -37. godina pr.n.e.) kovanje je prestalo. U ovu grupu novca često se ubraja i novac, koji je kovan tokom 66.-70. i 132.-135. godine prilikom ustanaka protiv Rimljana.

MALA BRONCA
Brončani rimski novac, koji se počeo kovati za vrijeme cara Probusa (276.- -282.). Promjer je bio 20-22 mm a težina 5-7 grama. Kovanje je prestalo oko 294. godine za vrijeme Prve tetrarhije.

MALKONTENTENGVLDEN
Novac, koji je kovao knez Georg Rakoczi za vrijeme rata protiv Austrije (1703.-1711. godine) od 1704. do 1706. godine. U početku je Rakoczi kovao visoko kvalitetne dukate i guldene, no od 1705. g. kuje vrijednosti od 20,- 10, 4 i 1 poltura od bakra s mađarskim grbom na aversu i prikazom Bogorodice, zaštitnice Mađarske na reversu. Naokolo je tekst “PATRONA UNGARIAE”.
na vrh

MALOTI
Krupnija novčana jedinica Lesota od stjecanja nezavisnosti 1966. g, a dijeli se na 100 licenti.

MALTEŠKI KRIŽ
Križ sa kracima koji se šire od sredine prema vani, i koji su na kraju zasječni u obliku lastinog repa, tako da svaki krak ima po dva vrha. Ovaj križ je simbol prvih viteških redova (red Sv. Ivana, Templari, Teutonski red), na čijim je novcima i prikazan. Prijelaskom reda Sv. Ivana na Maltu ovaj križ je nazvan “Malteški križ”, a red Malteški vitezovi.

MALUCO
Portugalski novac za Azorsko otočje iz 1829. godine. Kovan je od bronce dobivene od manastirskih zvona. Na njemu je bio broj “80” (reala), no vrijednost mu je bila 100 reala. U 1831. i 1844. g. velike količine ovog novca su pretopljene.

MALY GROSZ
(Mali groš). Tip groša, koji je u velikim količinama kovan u Češkoj od 1576.- 1618. g. Težina mu je bila oko 1,05 gr. Na aversu je češki lav, a na reversu okrunjeni kraljevski inicijali iznad oznake vrijednosti i godine kovanja.

MANDORLA
U kršćanskoj umjetnosti talijanski, francuski i njemački naziv za “mističnu mandulu” - mandorlu. To je crtež oblika koštice od mandule sa šiljatim vrhovima, izrađen u vidu crtica, zvijezdica, svjetlosti ili plamenih zraka koje okružuju priliku Krista ili nekog drugog sveca. Često se susreće na novcima srednjeg vijeka.

MANGUR
Turski bakreni novac XIV-XVII stoljeća, koji se počeo kovati za vrijeme vladavine Orhana (1326.-1359.). Na obje strane novca je tekst na arapskom. Težina mu se kolebala između 0,9-3,32 gr. Za Ahmeda I (1603.-1617.) težina se kretala od 9,4-12,1 gr. Početkom XVI stoljeća išlo je 16 M u akču, kasnije 8. U 1687. godini jedna akča je vrijedila 2 M, a od 1688. g. odnos je bio 1:1.

MANKUS
Prvobitni naziv za arapski zlatni dinar (= 30 srebrnih dirhema) u Zapadnoj Evropi, a zatim novčano-obračunska jedinica. Kao obračunska jedinica 'poznat je od kraja VIII do kraja XI stoljeća u Engleskoj, Italiji, Španjolskoj i Francuskoj. Kao srebrni novac se pojavio u Italiji tokom IX-X stoljeća. U Kataloniji se tokom XI stoljeća kovao od zlata s arapskim tekstom i krizom. Težina mu je bila 1,9-1,95 gr. i bio je lakši od arapskog dinara.

MANTELET D'OR
(Zlatna pelerina, ogrtač). Zlatni novac, koji ie kovao francuski kralj Filip IV (1285.-1314.) od'1305.-1308. godine, skoro od čistog zlata. Na aversu je prikazan kralj u dugačkom ogrtaču sa skeptrom od cvijeća, na reversu je cvjetni križ i četiri lista djeteline. Težina mu je bila 3,5 gr a poznat je još pod imenom “PETlT ROYAL D'OR” (Mali kraljev zlatnik).

MARAVEDI, MARABOTINO, ALMORABITINO
Naziv za zlatni španjolski novac kovan po uzoru na arapsko-španjolski zlatni dinar, koji su kovali Almoravidi u Španjolskoj i Portugalu oko 1087. godine. Španjolski kraljevi su ovaj tip novca počeli kovati 1112. godine. Za Alfonsa VIII Kastiljskog (1158.-1214.) je kovan sa arapskim natpisom. Težina novca je bila oko 3,8_ gr. Za Alfonsa X Kastilj-skoe (1252.-1284.) kovani su M. od bilona, nazvani “MARAVEDI BLANCO”, i kojih je 60 išlo u jedan zlatni. Od XVI stoljeća kovani su bakreni u vrijednosti 2, 4 i 8 M.

MARCELLO
Venecijanski srebrni novac u vrijednosti pola lire prvi puta kovan za dužda Nikola Marcello (1473.-1474.). Težina mu je bila oko 3,26 gr. Na aversu je sv. Mairko i dužd koji kleči, na reversu je prikazan Krist. Novac je prvobitno imao vrijednost od 10,5 solda a zatim 12. Kovan je do 1550. godine. Poneka_d se naziv upotrebljavao za novac istog tipa ali vrijednosti 1/5, 1/8 i 1/10 lire. Ovaj tip novca je patvoren u Mantovi i Modeni u prvoj polovici XVI stoljeća.

MARCHETTO
Venecijanski novac XV-XIX stoljeća vrijednosti 1 solda ili 1/20 lire.

MARENGO
Zlatni novac od 20 franaka kovan u Torinu poslije bitke kod Marenga (1800. g.) s kružnom legendom “L1TALIE DELIVRfiE X MARENGO”.

MARGARETHENGROSCHEN
Meisenski groš kovan u XV stoljeću na kojem se nalaze imena Friedricha II (1428.-1464.) i Vilhelma III (1440.- -1445.), te ime Margarethe, žene Friedricha II. Isto se naziva i novac samo s natpisom Margarethe i njenog supruga, kovan 1457. god.

MARIENDUKATEN
Opći naziv za dukate, na kojima je prikazana sv. Marija s malim Isusom ili bez njega, te svojim simbolima zvijezdom i ružom. Jedan od ranije kovanih je dukat Matije Korvina (1458.-1490.).

MARIENGROSCHEN
Donjosaksonski srebrni novac slabije kvalitete s likom Marije. Prvi put je kovan u Goslaru 1503. godine. Uskoro je M. rasprostranjen i kovao se u mnogim kovnicama; Braunschvveigu 1514. g. s težinom od 2,75 gr, Hilde-sheimu 1528. g. težine 2,88 gr. Uslijed pada vrijednosti bilo je pokušaja da se zamijeni no i nadalje je ostao u optjecaju kao 1/36 dio talira.

MARIANUS
(MARIJAŠ, DJEVIĆ). Ugarski novac s Marijinim likom. U starije doba neki novac veće vrijednosti. Od XVII st. novac od 5 groša (15 krajcara). Potkraj stoljeća povećana mu je vrijednost na 17, prolazno na 18 krajcara. U Hrvatskom primorju se 1642. godine računa s 30 soldina. Potkraj XVIII st. nalazimo “Marianus” u značenju “šestice”. Turski novac od 10 para (onluk), koji je bio u optjecaju u Srbiji tokom XIX stoljeća. Jedan turski groš vrijedio je 4 marjaša.

MARIBORSKI PAPIRNATI NOVAC
Općina Maribor izdala je 1919. godine dvije vrijednosti, i to od 10 vinara zelene i od 20 vinara smeđe boje. Na prednjoj strani je oznaka vrijednosti, dok je na stražnjoj gradski grb oko kojega je natpis: “Kraljevo avtonomno mesto Maribor”. Na prednjoj strani novčanice se nalazi natpis crnim pretiskom: Vrednostnica/mestne občine Maribor./Mestna ob-čina Maribor je obvezana to/vrednosnico vnovčit proti postavni/gotovni potom mestne blagainice./ /Vladni komesar: Pfeifer. Iznad ovog natpisa je manji natpis: Veljavno do vštevši 30 junija 1920. Na stražnjoj strani je natpis: Vrednosnica/mestne občine Maribor,/ izdana s pritrdilom poverjeništva ministarstva/financ za Slovenije in Istro v Ljublja-ni/z dne 6. okt. 1919, štev. 6323. Veličina novčanica je 7,5 sa 4,3 cm.

MARKA
Težinska i težinsko-novčana jedinica. Naziv “marka” poznat je iz anglo-saksonskih izvora IX-X stoljeća kao težinska jedinica. U prvoj polovici XI stoljeća M. je dobila značenje novčane jedinice prvo u Skandinaviji a zatim u Njemačkoj. U početku je iznosila 2/3 karolinške funte, kasnije je u različitim zemljama težina bila različita. U XV stoljeću najviše je rasprostranjena kolnska M. s težinom od 233,8 gr. Na našem području u izvorima se spominju bečka, istarska, segedinska, kaločka, budimpeštanska, zagrebačka i druge marke. Zagrebačka M. (MARCA ZAGRABIENSIS ili M. SCLAVONICA) kao novčana jedinica sadržala je 200 banskih denara, 400 obola odnosno 2400 bagatina. Kao novac M. se kuje od XVI stoljeća u Skandinaviji i Sjevernoj Njemačkoj. Od 1871. g. u cijelo j Njemačkoj carevini bio je uveden u optjecaj jedinstveni novac - zlatna M. Ta novčana jedinica dijelila se na 100 pfeniga. Zlatna podloga ovog novca se nije mijenjala do 1914. godine. Poslije velike inflacije koja je trajala do 1923. g. i kada je jedan dolar SAD-a vrijedio 4200 milijardi maraka, M. je povratila predratnu zlatnu podlogu, čiji je odnos prema zlatu zadržan, formalno, do 1944. godine.

MARKA DENARUORUM BANALIUM
Novčano-težinska jedinica, od koje je kovano 372 komada banovaca. Banovac je sadržavao 3/4 čistog srebra i 1/4 bakra. Težina ove M. je bila 237,9 grama, a u upotrebi je bila za vrijeme kovanja banskih denara.

MASSE D'OR
(Zlatni skeptar). Veliki francuski zlatnik kovan od Filipa III (1270.-1285.) i Filipa IV (12S5.-1314.)- Težina mu je bila 6,93 gr. 1 M = 25 ili 30 sua turskih. Na aversu je kralj na prijestolju sa skeptrom, na reversu cvjetni križ, Uljani i natpis “XPC VINCIT, XPC REGNAT”.

MARKA FINSKA
Novčana jedinica u Finskoj uvedena 1860. godine. Dijelila se na 100 penija. Od 1877. g. vrijednost joj se određivala prema f. franku, a od 1933. g. prešlo se na određivanje vrijednosti u odnosu na funtu. Poslije 1945. g. vrijednost joj je opala, tako da je 1963. g. uvedena nova M. F. koja je bila jednaka 100 starih.

MARKA NJEMAČKE DEMOKRATSKE REPUBLIKE
Novčana jedinica DDR jednaka 100 pfeniga. Od svibnja 1945. g. do lipnja 1948. godine na teritoriju cijele Njemačke u optjecaju su bile rentne marke, bivše Reichsmarke i marke Savezne vojne komande. Novčana reforma je provedena 1948. godine od Sovjetske vojne okupacione komande.

MARKA SAVEZNE REPUBLIKE NJEMAČKE
U lipnju 1948. godine u zapadnoj zoni Njemačke, okupiranoj od SAD, Engleske i Francuske, provedena je novčana reforma i uvedena nova zapadnonjemačka marka, koja se dijeli na 100 pfeniga. Poslije ujedinjenja triju okupacionih zona u jednu u rujnu 1949. godine, nova marka je stavljena u promet od strane Banke njemačkih zemalja, a od 1957. g. od strane Njemačke savezne banke.

MARKA POLJSKE
Novčana jedinica Poljske od 1919. g. do 1924. godine, stavljena u promet od strane Poljske pokrajinske kreditne banke. Novac nije imao pokriće, te je tiskan u velikim količinama i vrijednostima. Izdane su vrijednosti od 10,000,000; 5,000,000; 1,000,000; 500,000; 250,000; 100,000; 50.000; 10,000; 5000; 1000; 500; 100; 50; 20; 10; 5; 1 i 1/2 M.P.

MARS
Rimski bog rata. Na rimskom novcu se stasiti muškarac sa šljemom i štitom, naoružan prikazuje često i u raznim scenama. Najčešće kao kopljem ili kratkim mačem.

MASSON
Bilonski novac Lotharingije iz 1728. g. u vrijednosti 20 sua i 10 deniera. Na aversu je glava francuskog kralja Luja XV (1715.-1774.), na reversu je križ sa četiri orla naokolo. Novac je dobio naziv po imenu direktora kovnice Massona, po čijem je nalogu novac kovan.

MARTINSPFENNIG
Naziv za brakteat biskupa Mainza kovan tijekom XIII-XIV stoljeća u EhrfuTtu. Na novcu je prikazan sv. Martin i kružna legenda s njegovim imenom.

MASAČUZETSKI NOVAC
Naziv za prvi Sjevernoamerički novac kovan u državi Masachusett 1652. godine. Kovan je od grubih srebrnih pločica u vrijednosti od 12, 6 i 3 pensa. Na aversu novca su slova “NE” (NEW ENGLAND), na reversu su oznake vrijednosti XII, VI i III. Iste godine se pojavio drugi tip ovog novca; na aversu je prikazana vrba, hrast ili jelka, a na reversu godina kovanja i oznaka vrijednosti. U 1662. godini kovana je i nominala od 2 penija s hrastom na aversu.

MATAPAN
Prvi talijanski novac tipa groša, kovan oko 1202. godine za vrijeme đužda Enrica Dandolo (1192.-1205.) težine od 2,178 gr. Na jednoj strani novca je prikazan Krist na prijestolju, a na drugoj sv. Marko koji duždu predaje zastavu. 1 M = 12 denara ili 26 pikola, a bili su kovani u velikim količinama do 1400. godine. Po uzoru na njih sličan novac se počeo kovati i u ostalim državama Italije, te u Bizantu, Bosni i Srbiji. Porijeklo naziva M. dolazi od imena rta Matapon u Moreii, koja je kao rezultat četvrtog križarskog rata 1204. g. neko vrijeme bila pod vlašću Venecije.

MATONAS
Sitan novac u Etiopiji od 23. 07. 1945. g. 100 M = 1 talari.

MATTHIASGROSCHEN, MATTHIER
Groš sa likom sv. Matije, kovan od 1496. godine u Goslaru. Poslije pojave marijengroša, on je postao dio istog. Od XVII stoljeća M. je vrijedio polovicu marijengroša. M. se naziva i bakreni novac Braunschweiga kovan 1758. godine za plaćanje francuske okupacione vojske.

MAX D'OR
Bavarski zlatni novac XVIII stoljeća kovan od kneza Maxa-Emanuela (1679.-1726.) od 1715. godine, vrijedan 2 goldguldena.

MAZUNAS
Novčana jedinica u Maroku do 1922. godine. 1 dirhem = 50 M. Kovane su vrijednosti od 1,2, 5 i 10 M.

MEALHA
Portugalski naziv za “MAILLE”, jednak 1/2 denara. Kovan je od Alfonsa II (1128.- -1185.) i Sanchoa I (1185.-1211.) težine 0,65 gr srebra. Na aversu je križ, na reversu ovalni štit s grbom.

MEDALJA
(tal. medaglia, od lat. metallum; engl. medal, franc. medaille, njem. Medaille; najstariji naziv kolajna). Kružna reljefna pločica od metala (zlato, srebro, bronca, olovo) izdavana od privatnih lica ili organizacija, a mogu biti počasnog, memorijalnog i jubilarnog karaktera. Izrađuju se jednostrane i dvostrane, a mogu biti lijevane, kovane ili izrađene galvanoplastikom. Lijevane medalje su uglavnom rađene do polovice XVI stoljeća, a od tada se kuju. Mogu biti gravirane; kada umjetnik direktno reže u kalupe avers i revers medalje ili reducirane, kada se na osnovi većeg predloška mehaničkim putem stvara format radi otkova. U XIXstoljeću M. se počinju raditi i tehnikom galvanoplastike.

MEDALJON
(franc. medaillon, njem. Medaillon). Lijepo izrađen grčki i rimski novac, koji se veličinom i težinom razlikovao od kurentnog. Služio je kao spomenica ili nagrada.
na vrh

MEDIANO
Naziv za milanski soldo u vrijednosti 6 denaria.

MEDINO
Egipatski naziv za paru.

MEDIO
(Polovina). Španjolski naziv za novac u vrijednosti 1/2 reala rasprostranjen u Južnoj i Sjevernoj Americi. U novije vrijeme naziv za kubanski novac od 5 centava.

MEDIO OKTAVO

Naziv za meksički bakreni novac vrijednosti 1/16 reala. Ovaj tip novca je kovan približno od 1710. do 1863. godine.

MEDŽIDIJA
Naziv za novac koji je prvi put kovan za sultana Abdul Medžida I (1839.-1861.). Zlatni novac se još naziva i žuta ili zlatna medžidi-ja, dok se srebrna naziva bijela ili meka. Zlatna je imala promjer od 16 mm, a srebrna od 37 mm.

MEHELAR
Groš imperatora Maksimilijana kovan u gradu Mehelnu 1485. g. Težina mu je bila 1,84 gr. a vrijedio je 1 1/2 groša flandrijska. Na aversu je burgundijski grb, na reversu je križ u čijim kutovima se nalaze liljani i lavovi. Kovan je i dvostruki M.

MENSARIUS
(Od lat. mensa = stol). Bankar u starom Rimu, koji se je sjedeći na svojem stolu bavio mjenjanjem i trgovinom novca. Bankari su mijenjah sve novčane iznose a davali su i zajmove. Kako su se bankarski poslovi uspješno razvijali, ponikle su specijalnosti pa su se dijelili na Argen-nešto radi) i Numulare (profesionalni jpregledači, tariuse (mjenjač, svatko tko sa srebrom ili novcem kontrolori, ispitivači novca).

MERANIER
Istočno franački dvostrani pfe-nig, koji je kovan između 1150. i 1250. godine od kneževskog roda Andechs-Meran ili od biskupa od Bamberga. Na novcu se nalaze različite predstave: glava, križ, zvijezda, lav ili orao.

MERK
škotski novac, težinska a potom i novčano-obračunska jedinica. Prvi puta kovan od nom od 22,25 gr a vrijednost mu je bila 26 šilinga srebra oko 1580. g. Dvostruki M. je kovan s teži-i 8 pensa. On je još poznat i pod nazivom “THI-STLE DOLLAR”. Od 1601. do 1604 g. kovan je jednostruki M. težine 6,83 gr i vrijednosti 13 šilinga i 4 pensa. Kovane su također i nominale od 1/2, 1/4 i 1/8 M. Do stupanja Jakova VI na englesko prijestolje IM = 2/3 funte, kasnije mu vrijednost pada na 1/12 engleske funte.

METALIK
Novčana jedinica, koja se nalazila u upotrebi 1897. g. u ruskoj zoni na otoku Kreti. IM = 1/4 grosiona.

METIKAL
Novčana jedinica Mozambika od 18. lipnja 1980. godine, kojom je zamijenjen portugalski eskudo. IM = 100 centavosa.

MEZZANINO
Polugroš, poludenar, koji je prvi put kovan za Francesca Dandolo (1329.-i339.). Težina mu je bila 1,24 gr. Na aversu je dužd s križem, na reversu sv. Marko. IM = 16 pikola.

MILAN D'OR
(Zlatni Milan). Prvi srpski zlatni novac kovan 1879. godine za kneza Milana Obreno-vića IV. Nominalna vrijednost mu je 20 dinara, a težina od 6,45161 gr zlata. Promjer novca je 21 mm, a finoća zlata 900/1000. Novac je kovan u Parizu, a graver je bio Tasset. Na aversu je lik kneza Milana i kružni natpis: MILAN M. OBRENOVIĆ IV. KNJAZ SRPSKI. Ispod poprsja potpis gravera “TASSET”. Na reversu oznaka vrijednosti 20 “DINARA” i godina kovanja “1879”. u vijencu od lovorove i hrastove grančice, a iznad svega je kruna. Ispod vijenca je oznaka kovnice “A”.

MILETSKI NOVČANI SISTEM
Novčani sistem koji je upotrebljavan od VII-VI st. pr.n.e. na zapadnoj obali male Azije. Kao osnova je služio stater od 14 grama. Kovane su vrijednosti 1, 1/2, 1/4, 1/3, 1/6, 1/12 i od 1/16 dijelova statera.

MILESIMO
Novčana jedinica u španjolskoj od 1856. do 1872. g. 1 M = 1/1000 eskuda ili 1/10 centavosa. Stara novčana jedinica u čileu, do 1960. g. 1 M = 1/10 centesima ili 1/1000 eskuda.

MILIARENSE
Kasnorimski a također i bizantski srebrni novac, koji je po vrijednosti bio 1/1000 zlatne funte. Iz funte je kovano 72 zlatnih solidusa, pa je oko 14 M išlo u jedan solidus. IM = 1 3/4 srebrne silikve. Kasnije je u solidus išlo 12 M, a jedna M = 2 silikve, čime ie M. dobila naziv “DIKERATON” - dvostruka silikva. U početku je M. sadržala 4,5 gr. srebra, da bi se u toku X-XI stoljeća težina srebra smanjila na 3-2,5 gr.

MILLIEME
Sitni novac Egipta u optjecaju od1888. godine. Kovan je od bakra i bronce, a danas se kuje od aluminija. M. je također bio sitan novac Sudana, IM = 1/1000 sudanske funte. Do 1971. g. M. je upotrebljavan kao sitan novac i u Libiji kao 1/1000 libijske funte. MILLS Novčana jedinica na Malti 1/10 centima ili 1/1000 funte.Novčana jedinica Jordana od 1930. do 1951. godine. 1 Dinar = 1000 M.Novčana jedinica u Palestini od 1927.-1958. godine vrijednosti 1/1000 palestinske funte.

MILREIS
(Portugalski = 1000 Reala). Portugalski zlatni novac, koji je kovan nakon uvođenja zlatnog tečaia 1854.-1910. godine. Težina jednog M. je bila 1,7735 gr. M. je bio novčana jedinica u Brazilu do 1942. godine. Do 1922. g. kovane su vrijednosti od 20, 10 i 5 M, finoće 517/1000. U 1923. godini kovane su nominale od srebra vrijednosti 2 M, težine od 8 gr.

MINA
Obračunsko-težinska jedinica zemalja Starog Istoka. Pod njenim utjecajem ponikla je grčka težinska i novčano-težinska jedinica. Naziv dolazi od asirsko-babilonskog “MAHA” - brojiti, računati. U Grčkoj su postojale različite lokalne M. no najviše je upotrebljavana atička, koja je u vrijeme reforme Solona (594. g. pr. n. e.) iznosila 436,6 gr. M. je bila 1/60 talenta i dijelila se na 100 drah-md. 1 talent = 60 mina = 6000 drahmi. M. je služila samo kao obračunska jedinica za velike sume.

MINCA
Bakreni novac Dubrovačke republike.Riječ dolazi od njemačke riječi “Munze”. Latinski naziv za ovu vrstu novca je “Follar”. Ona se je počela kovati 1294. godine i kovana je sve do 1612. godine. Težina joj se kretala od 0,63-2,8 grama, promjera 14-20 mm. Jedan srebrni denar vrijedio je 30 M. Postoji više tipova.

MINUTO
Talijanski naziv za mali denar (DENARO PICCOLO), koji je kovan od XIII stoljeća u mnogim kovnicama Italije, posebno u Genovi. Kovan je od lošeg srebra, a od 1638. godine u Genovi se kuje od bakra. Kovanje je prestalo krajem XVII stoljeća.

MISE
Narodni naziv za novac od 2 albusa, kovan u XVIII stoljeću u vojvodstvu Hessen.

MITKAL, MISKAL
Arapska težinska jedinica. Od VII stoljeća sirijski M. je odgovarao 1/6 egipatsko-rimske unce, tj. 4,72 gr. Kasnije je dugo vremena bio ravan bizantskom solidusu, tj. 4,54 gr. U arapskim a i u nekim drugim zemljama kao težinska jedinica upotrebljava se i danas.
Srebrni novac Maroka XVII-XIX stoljeća (piaster), koji je odgovarao španjolskom piastreu a težina mu je bila 28,5 gr. Od 1881. g. težina mu je povišena na 29,1 gram i bio je ravan realu.

MITTELFRIEDRICHSDOR
Pruski zlatni novac, koji je kovao Friedrich II (1740.-1786.) za vrijeme sedmogodišnjeg rata (1756.-1763.) s godinama 1755.-1757. i 1759. g. i težinom od 4,2-4,3 gr. umjesto 6,055 gr. U optjecaju je bio do 1871. g., a vrijednost mu je bila 3 talira i 27 srebrnih groševa.

MITTELGROSCHEN
Naziv za groš, koji je kovan u Saksoniji od Friedricha II (1428.-1464.) 1457. godine s težinom od 1,47 grama čistog srebra, a kovan je po uzoru na turski groš. Na njemu je dvostruki kružni natpis i oznaka godine “MCCCC-LVII”, prva oznaka godine na saksonskom novcu. Kovanje je prekinuto 1460. godine.
na vrh

MJERA ZA SREBRO

Sadržaj srebra u nekoj leguri izražava se u lotima. Srebro bez ikakovih primjesa označava se kao 16-lotno srebro.

MJERA ZA ZLATO
Osnovna mjera za zlato je karat, koji služi za oznaku sadržaja zlata u nekoj leguri, čisto zlato ima 24 karata.

MM
Oznaka za kovnice: Kongsberg (Norveška), Moskva (SSSR).

MOCENIGO
(lira Mocenigo). Srebrni novac u vrijednosti 20 solda kovan od dužda Pietra Moce-niga (1474.-1475.), a težina mu je iznosila 6,52 gr. Na aversu je prikazan sv. Marko i klečeći dužd, na reversu stojeći Krist. Od 1518. g. vrijednost mu je povećana na 21 solda od 1525. g. na 24 solda, a kovan je do 1575. godine.

MOCO
Zapadnoindijski novac, koji je pravljen sječenjem španjolskog reala (dolara). Korišten je uglavnom na San Domingu i Gvadalupi u XVIII stoljeću.

MOHAR
Starija krupnija novčana vrijednost u Nepalu, kovana od srebra u vrijednosti od 1/46 do 4 M.

MOHUR
Indijski zlatni novac, koji je preuzet od Perzije. Prvobitni oblik mu je bio četvrtast, a kovan je od XV do XVIII stoljeća. Probni M. su kovani za Istočno-indijsku kompaniju 1765. g., a kovani su i tijekom 1835-1891., kao i 1916.-1919. godine. 1 M = 30 rupia.

MOIDOR, MUEDA DE OURO
Portugalski zlatni novac od druge polovice XVI st. do prve polovice XVIII st. Kovanje je počelo 1575. g. s težinom od 3,825 gr i vrijednošću 500 reisa. Na av. je štit s grbom Portugala, na rv. križ Ordena Krista. Od 1662. g. osnovni zlatni novac Portugala je postao Crusa^ do, čija je vrijednost bila povišena na 850, 1000 i konačno 4000 reisa, četiri Crusada išla su u 1 M, koji je tada težio 13,776 gr. Kovan je i dvostruki M. pod nazivom LISBONINE. Oko 1700. g. M. je postao glavni zlatni novac Irske i Zapadne Engleske s vrijednošću od 28, a poslije 1700. g. 27 1/2 Schillinga.

MOKKATALER, LANDPIASTER
Do XIX st. u arapskom Jemenu naziv za obračunsko-novčanu jedinicu, čija je vrijednost bila 121 1/2 talira M. Tere-zije ili španjolskih Pesoa, koji su se u Jemenu zvali MOGREBI.

MOLDAVSKO-RUSKI NOVAC
Specijalni bakreni novac čije je kovanje bilo organizirano od strane rusko-dunavske armije za vrijeme prvog rusko--turskog rata (1768.-1774.) na teritoriju Moldavije. Kovanje novca je obavljano u skladu s mjesnim novčanim sredstvima, koja su bila pod turskim utjecajem. Od 1771. do 1774. godine kovan je novac od 1 pare - 3 denge (1,5 kopejki) i od 2 pare - 3kopejke.

MON
Stari sitni brončani novac Japana, koji je imao četvrtast otvor u sredini. 500 M = 16 Shu = 4 Bu = 1 Ryo. U upotrebi je bio do 1870. godine.

MONETA
U početku jedno možda samostalno ime - naziv, koje je kasnije povezano s boginjom Junonom; naziv za novac, kasnije za novčanicu. Neki smatraju da je naziv M. stariji od imena božice Junone, te da je naziv MONETA IUNONA nastao zato, što je uz njezin hram na Kapitolu bila sagrađena kovnica novca. Drugi pak smatraju da je naziv nastao od antikne etimologije, od lat. glagola monere - opominjati, podsjećati.

MONOGRAM
(lat.-monogramma) od grčkog monos - jedan + gramma - slovo. Inicijali u obliku velikih slova kao ligatura ili isprepleteni. Susreće se već na grčkom i rimskom novcu umjesto punog imena kovničara ili naziva kovnice. U vrijeme Velike seobe naroda (oko 300^600.) ostro-gotski, burgundski i vizigotski kraljevi su kovali zlatni novac s monogramom po uzoru na bizantski carski novac. Za Karolinga on zauzima cijeli prostor na aversu denara. Poslije Karla Velikog (768.- 814.) novac s M. se susreće rjeđe. Ponovno se primjenjuje od druge polovice XVII stoljeća, posebno na bakrenom novcu njemačkih država. To je bio period cvjetanja monograma kao grafičke umjetnosti.

MUHALLAK
Novčana jedinica, koja je bila u upotrebi u Harani, provinciji Etiopije, do 1876. g. 1 Ashraf = 22 M.

MUN
Novčana jedinica Koreje krajem XIX stoljeća. 1 M = 1/100 vona.

MUNG
Mongolska novčana jedinica od veljače 1926. godine. Kovane su vrijednosti od 1, 2, 5, 10, 15, 20 i 50 M. Do 1937. g. nominale od 1, 2 i 5 M kovane su od bakra, nominale od 10, 15, 20 i 50 M od srebra. Sve nominale su kovane s oznakom 1925. godine.

MONZGULDEN
Naziv za novac od 1/2 talira (= 14 batzena) kovan 1714. godine u Republici Lu-zern. Na aversu je štit s grbom, na reversu također štit s grbom i natpisom. Kovani su i primjerci od zlata s vrijednošću 24 i 12 M.

MORAGLIA
Naziv za novac od bilona u vrijednosti 2-3 solda, kovan tijekom XVI stoljeća i kasnije, u Milanu, Modeni, Correggiu, Guastalli, Dezanu i Frineu. U Milanu je još nazivan i “CO-LOMBINA” a u Modeni “BAlARDA”.

MORITZPFENNIG
Naziv za novac koji je kovan u Magdeburgu i Halleu od vremena cara Heinricha III (1039.-1056.) pa do XV stoljeća. U početku je to bio brakteat s glavom sv. Moritza pokrovitelja Magdeburške katedrale, kasnije prikazivanja sveca u različitim formama.

MOSKOVKA
Od XVI stoljeća naziv za moskovske denge ili sablanice. Usprkos toga što je u XVI i XVII stoljeću kovana u relativno malim količinama, bila je vrlo popularna.

MOUSQUETAIRES
(franc. mušketiri). Naziv za novac vrijedan 30 deniera, kovan 1710. g. u francuskoj Kanadi. Na aversu se nalaze dva nasuprot okrenuta “L” s krunom, na reversu križ i četiri li-Ijana. Uslijed loše kvalitete, vrijednost novca je 1738. godine pala na 18 deniera.

MOUTON D'OR, AGNELET, AGNEL, AGNEZOT
(franc.-zlatno janje). Francuski zlatni novac XIV- XV stoljeća. Poznata su tri tipa ovog novca: 1. Filipa IV (1285.-1314.), kovan od 1311.-1313. godine od čistog zlata težine 4,2 gr. vrijednosti 20 sua turskih. Na aversu je janje s križem - zastavom i imenom kralja s opisom, na reversu cvjetni križ s liljanina i natpisom: XPS VINCIT XPC itd. 2. Johanna II (1350.-1364.), kovan od 1354. godine težine 4,7 grama i vrijednošću 25 sua turskih. Kovana je i 1/2 zlatnog janjeta. 3. Karla VI (1380.-1422.), kovan od 1417. godine težine 2,65 gr i vrijednošću 25 sua turskih.
M. je mnogo patvoren, posebno u Flandriji, Brabantu i Nizozemskoj, a kovan je također i dvostruki M. težine od 5,8 gr. Nizozemski naziv za M. je bio “GOUDEN LAMM”.

MUCKENPFENNIG
Narodni naziv za pfenig Georga-Wilhelma od Braunschweiga - Liineburg (1665.-1705.) kovan od 1696. godine. S oznakom vrijednosti na novcu prikazani i cvjetni pupoljci, koje je narod smatrao komarcima (Mućke = komarac).

MURAJOLA
(tal. moro - crn, taman). U Italiji naziv za svaki bilonski novac zbog njegove tamne boje. Prvi novac nazvan ovim imenom pojavio se 1534. g. u Bologni i Piacenzi kovan od rimskih papa, zatim su slijedili oni u Modeni, Ferrari itd. Na njima su najčešće prikazivani stojeći sveci, a papinski novci s prikazom sv. Petra i sv. Maure-lia. U XVIII st. kovane su vrijednosti od 16, 8, 4, 2 Baiocchi-a ili Bolognina.

Autor: Slavoljub Petrović
Izvor: Obol, HND i www.numizmatika.antikviteti.net

Ključne riječi: numizmatika, rječnik, pojmovi
Keywords: numismatics, glossary, terms

Hrvatski numizmatički forum - rasprave iz svijeta numizmatike.