|
|
ponedjeljak, 24.03.2008.
Crnogorske kovanice na 309. Hess Divo aukciji
Cattaro, English siege. 5 Francs 1813.
Crowned N between 5 - F / / Crossed dagger, gun and canon in wreath. CNI 3; Pagani 292. 28.49 g. Rare. Extremely fine. Veća slika.
Lot: 450
Estimate: 3000 CHF
Nicholas I, 1860-1910, as Prince. 100 Perpera 1910, Vienna.
Bare head right, below laurel branch / / Crowned arms. Mandic 10b; Schl. 1; Fr. 1. 33.94 g. Gold. Very rare. Only 300 pieces struck. Proof. Hairlines and tiny edgeknock, otherwise, almost uncirculated. Veća slika.
Lot: 451
Estimate: 17500 CHF
Nicholas I, 1910-1918, as King. 100 Perpera 1910, Vienna.
On the 50th anniversary of both his reign and marriage. Laureate head left / / Crowned arms. Mandic 20a; Schl. 4; Fr. 4. 33.95 g. Gold. Very rare. Only 500 pieces struck. Prooflike. Tiny scratches and tiny edgeknock, otherwise, almost uncirculated. Veća slika.
Lot: 452
Estimate: 17500 CHF
5 Perpera 1914, Vienna.
Mandic 17.2a; K./M. 15. Good extremely fine. Veća slika.
Lot: 453
Estimate: 500 CHF
Izvor i slike: Hess Divo aukcija
Ključne riječi: kovani novac, Crna Gora, Kotor, Hess Divo, aukcija
Keywords: coins, Montenegro, Cattaro, Hess Divo, auction
|
- 19:23 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
utorak, 18.03.2008.
Novi vižlini ili novi rektorali iz 1767. godine
U radu su opisane sve poznate varijante dubrovačkih talira iz 1767. godine, koje se međusobno razlikuju po siglama majstora kalupara. Sve opisane varijante (ukupno 7) nalaze se u autorovoj zbirci pa je objavljivanjem fotografija, promjera i težina svih talira stvorena zaokružena cjelina, koja predstavlja doprinos proučavanju dubrovačke numizmatike. Fotografije lica i naličja svih primjeraka novaca mogu poslužiti kao vizualna dopuna Rešetarove studije "Dubrovačka numizmatika ", u kojoj se nažalost ne nalaze slike talira iz 1767. godine.
Autor također uspoređuje svoju zbirku talira iz 1767. godine sa još tri zbirke u kojima se nalaze dubrovački taliri iz te godine kovanja.
Članak pogledajte ovdje.
Autor: Dragutin Škrljac
Izvor: Numizmatičke vijesti, br. 60, Zagreb, 2007.
Ključne riječi: kovani novac, Hrvatska, Dubrovnik, vižilin, rektoral, talir, 1767.
Keywords: coins, Croatia, Dubrovnik, Ragusa, thaler, 1767
|
- 14:25 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
srijeda, 12.03.2008.
Rezultati Bowers and Merena aukcije
Nezavisna Država Hrvatska
Lot # 5210
Croatia. Puppet State (1941-45). 1941 Silver 4-piece Pattern Set. (vidi)
Postignuta cijena: 5750 US$
Lot # 5412
Croatia. Puppet State (1941-45). Brass Pattern 500 Kuna. 1941.(vidi)
Postignuta cijena: 2070 US$
Lot # 5413
Croatia. Puppet State (1941-45). Gold 500 Kuna. 1941. (vidi)
Postignuta cijena: 4255 US$
Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca
Lot # 5920
Yugoslavia. Alexander I (1921-34). Silver, Bronze, Brass and Aluminum Pattern 2 Dinara. 1925. (vidi)
Postignuta cijena: 5750 US$
Kraljevina Jugoslavija
Lot # 5921
Yugoslavia. Petar II (1934-45). Copper-Nickel Pattern 2 and 1 Dinar. 1938. (vidi)
Postignuta cijena: 1380 US$
Izvor: Bowers and Merena Auctions
Ključne riječi: kovani novac, Nezavisna Država Hrvatska, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, Jugoslavija, probe, rezultati aukcije
Keywords: coins, Independent State of Croatia, Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes, Yugoslavia, trial stikes, auction results
|
- 10:44 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
utorak, 04.03.2008.
Nove hrvatske prigodne kovanice
1000 kuna 2007. - Andrija Mohorovičić
iz Odluke o izdavanju i prodaji prigodnoga srebrnoga kovanog novca iz serije "Andrija Mohorovičić":
1. Hrvatska narodna banka u suradnji s Hrvatskim novčarskim zavodom d.o.o. iz Zagreba izdaje prigodni zlatni kovani novac u povodu 150. obljetnice rođenja Andrije Mohorovičića, istaknutog znanstvenika na području meteorologije i seizmologije, koji spada među najveće hrvatske znanstvenike, a svjetski ga geofizičari uvrštavaju među istaknute velikane seizmologije XX. stoljeća.
2. Prigodni zlatni kovani novac iz točke 1. ove odluke izdaje se u apoenu od 1000 kuna, u količini od 2000 komada i u ukupnom iznosu od 2,000.000,00 kuna.
3. Prigodni zlatni kovani novac iz točke 2. ove odluke bit će izrađen od zlata stupnja čistoće 986/1000, u specijalnoj tehnici kovanja kojom se postiže kakvoća polirane ploče, s visokosjajnim ravnim površinama i matiranim reljefnim detaljima prigodnih motiva. Zlatni kovani novac imat će masu od 7 grama i promjer od 22 milimetra.
4. Prigodni zlatni kovani novac od 1000 kuna s lica izgleda ovako: u središnjem dijelu prikaz je portreta Andrije Mohorovičića. Iznad prikaza portreta, polukružno uz rub, ispisan je tekst »ANDRIJA MOHOROVIČIĆ 1857.-1936.«.
5. Prigodni zlatni kovani novac od 1000 kuna s naličja izgleda ovako: u središnjem je dijelu prikaz planeta Zemlje, sa stiliziranim segmentom kore i plašta Zemlje, unutar kojeg je izdvojena ploha nazvana Mohorovičićevim diskontinuitetom, što je posebno obilježeno natpisom »MOHO« u dodatnom krugu koji je povezan sa stiliziranim segmentom. Iznad prikaza planeta Zemlje, uz rub gornjeg polukruga, ispisan je tekst »REPUBLIKA HRVATSKA«, a ispod teksta godina izdanja »2007.«. Lijevo od prikaza planeta Zemlje, uz rub središnjeg dijela, prikaz je grba Republike Hrvatske. Ispod prikaza planeta Zemlje, uz donji rub, oznaka je nominalne vrijednosti »1000« i oznaka novčane jedinice »KUNA«.
6. Autor je idejnog i likovnog rješenja zlatnoga kovanog novca od 1000 kuna Stjepan Divković, akademski kipar.
7. Prigodni zlatni kovani novac iz točke 2. ove odluke prodavat će se po cijeni od 1.700,00 kuna za komad.
8. Prodaju prigodnoga zlatnoga kovanog novca iz točke 2. ove odluke obavljat će Hrvatska narodna banka i Hrvatski novčarski zavod d.o.o. iz Zagreba.
9. Prigodni zlatni kovani novac iz točke 2. ove odluke pustit će se u prodaju 25. veljače 2008.
10. Ova odluka stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.
150 kuna 2007. - Benedikt Kotruljević
iz Odluke o izdavanju i prodaji prigodnoga srebrnoga kovanog novca iz serije "Benedikt Kotruljević":
1. Hrvatska narodna banka u suradnji s Hrvatskim novčarskim zavodom d.o.o. iz Zagreba izdaje prigodni srebrni kovani novac posvećen Benediktu Kotruljeviću, hrvatskom i svjetskom ekonomistu XV. stoljeća, za čiji je rad »O umijeću trgovine« znanstveno utvrđeno da prvi u svijetu opisuje poduzetništvo i njegovo odvijanje te cjelovito prikazuje dvojno knjigovodstvo, koje je i danas u primjeni diljem svijeta.
2. Prigodni srebrni kovani novac iz točke 1. ove odluke izdaje se u apoenu od 150 kuna, u količini ne većoj od 10.000 komada i u ukupnom iznosu ne većem od 1,500.000,00 kuna.
3. Prigodni srebrni kovani novac iz točke 2. ove odluke bit će izrađen od srebra stupnja čistoće 925/1000, u specijalnoj tehnici kovanja kojom se postiže kakvoća polirane ploče, s visokosjajnim ravnim površinama i matiranim reljefnim detaljima prigodnih motiva. Srebrni kovani novac imat će masu od 24 grama i promjer od 37 milimetara.
4. Prigodni srebrni kovani novac od 150 kuna s lica izgleda ovako: u središnjem dijelu izvedena je kružna ploha unutar koje je prikaz portreta Benedikta Kotruljevića. Unutar pojasa koji tvori rub kovanog novca i rub kružne plohe, istaknuti su natpisi, i to u gornjem dijelu »1416.-1469.«, a u donjem dijelu »BENEDIKT KOTRULJEVIĆ«. Iznad portreta, uz rub kružne plohe, istaknut je natpis »BENEDETTO COTRUGLI RAGUSEO«, omeđen nizom sitnih kružnih izbočina.
5. Prigodni srebrni kovani novac od 150 kuna s naličja izgleda ovako: u središnjem dijelu izvedena je kružna ploha unutar koje je stilizirani prikaz šest novčića. Iznad prikaza istaknuti su natpisi »O UMIJEĆU TRGOVINE« i »DEL ARTE DI MERCATURA«. Uz rub kružne plohe niz je sitnih kružnih izbočina. U pojasu koji tvori rub kovanog novca i rub kružne plohe, u gornjem dijelu, oznaka je nominalne vrijednosti »150« i oznaka novčane jedinice »KUNA«. U donjem dijelu pojasa istaknut je natpis »REPUBLIKA HRVATSKA«, razdvojen prikazom grba Republike Hrvatske. Godina izdanja 2007. istaknuta je u pojasu između oznaka i natpisa tako da je na lijevoj strani djelomična oznaka »20«, a na desnoj strani djelomična oznaka »07.«.
6. Autor je idejnog i likovnog rješenja prigodnoga srebrnoga kovanog novca od 150 kuna Damir Mataušić, akademski kipar.
7. Prigodni srebrni kovani novac iz točke 2. ove odluke prodavat će se po cijeni od 220,00 kuna za komad.
8. Prodaju prigodnoga srebrnoga kovanog novca iz točke 2. ove odluke obavljat će Hrvatski novčarski zavod d.o.o. iz Zagreba.
9. Prigodni srebrni kovani novac iz točke 2. ove odluke pustit će se u prodaju 25. veljače 2008.
10. Ova odluka stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.
150 kuna 2007. - Stari hrvatski brodovi – Dubrovačka Karaka
iz Odluke o izdavanju i prodaji prigodnoga srebrnoga kovanog novca iz serije "Stari hrvatski brodovi – Dubrovačka Karaka":
1. Hrvatska narodna banka u suradnji s Hrvatskim novčarskim zavodom d.o.o. iz Zagreba pokreće izdavanje serije prigodnoga srebrnoga kovanog novca naziva »STARI HRVATSKI BRODOVI«, radi očuvanja i popularizacije hrvatske stoljetne tradicije u izgradnji brodova te radi isticanja pomorske orijentacije Republike Hrvatske.
Prvi iz serije prigodnoga srebrnoga kovanog novca posvećen je jedrenjaku građenom u Dubrovniku, naziva dubrovačka karaka, koji se ubraja u najveće teretne brodove na svijetu u XV. stoljeću.
2. Prigodni srebrni kovani novac iz točke 1. ove odluke izdaje se u apoenu od 150 kuna, u količini ne većoj od 10.000 komada i u ukupnom iznosu ne većem od 1,500.000,00 kuna.
3. Prigodni srebrni kovani novac iz točke 2. ove odluke bit će izrađen od srebra stupnja čistoće 925/1000, u specijalnoj tehnici kovanja kojom se postiže kakvoća polirane ploče, s visokosjajnim ravnim površinama i matiranim reljefnim detaljima prigodnih motiva. Srebrni kovani novac imat će masu od 24 grama i promjer od 37 milimetara.
4. Prigodni srebrni kovani novac od 150 kuna s lica izgleda ovako: u središnjem dijelu prikaz je jedrenjaka razapetih jedara, u punoj brzini, na valovitoj morskoj površini. Iznad prikaza jedrenjaka istaknut je natpis »DUBROVAČKA KARAKA XV.-XVII. St.«. Uz završetak natpisa istaknuta je godina izdanja »2007.«.
5. Prigodni srebrni kovani novac od 150 kuna s naličja izgleda ovako: u središnjem dijelu stilizirani je prikaz jedra, omeđen kružnim prikazom dijela kompasa, sa slovnim vidljivim oznakama triju strana svijeta »N«, »W« i »E«. Lijevo od prikaza jedra oznaka je nominalne vrijednosti »150« i oznaka novčane jedinice »KUNA«. Ispod prikaza jedra istaknut je natpis »REPUBLIKA HRVATSKA« i prikaz grba Republike Hrvatske.
6. Autor je idejnog i likovnog rješenja za lice prigodnoga srebrnoga kovanog novca Matej Pašalić, akademski kipar. Autor idejnog i likovnog rješenja za naličje prigodnoga srebrnoga kovanog novca jest Damir Mataušić, akademski kipar.
7. Prigodni srebrni kovani novac iz točke 2. ove odluke prodavat će se po cijeni od 220,00 kuna za komad.
8. Prodaju prigodnoga srebrnoga kovanog novca iz točke 2. ove odluke obavljat će Hrvatski novčarski zavod d.o.o. iz Zagreba.
9. Prigodni srebrni kovani novac iz točke 2. ove odluke pustit će se u prodaju 25. veljače 2008.
10. Ova odluka stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.
Izvor: Narodne novine
Slike: Ivan Madunić
Ključne riječi: kovani novac, Hrvatska, 1000 kuna, 150 kuna, 2007., zlatnik, srebrnjak, nova izdanja
Keywords: coins, Croatia, 1000 kunas, 150 kunas, 2007, gold, silver, new issues
|
- 20:15 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
subota, 01.03.2008.
Projekt "Banica"
Ako ste imali djeda koji je spremao i čuvao starine - knjige, novine, razne dokumente, foto-aparat, kutije od cigareta (među njima i one dobivene na dvoru kralja Aleksandra Karađorđevića 1933. godine za posjeta delegacije HSS-a) pa i stare novce.
Ako ste kao dijete u igri rasuli kovanice i novčanice iz kutije u kojoj ih je držao djeda kojeg ste jako voljeli, kao i on vas. Ako ste poslije toga osjetili kako se djeda jako ljuti, normalno je da si čvrsto zadate da ćete početi skupljati stari novac i vratiti u kutiju ono što ste u dječjoj igri pogubili.
Kada vas poslije nekoliko godina dragi djeda Franjo pohvali i kaže da skupljeni stari novac čuvate kod sebe, stekli su se svi početni uvjeti da to postane vaša životna pasija - hobby, koja će se sve više razvijati.
Sve ovo dogodilo se meni i zbog toga sam jako sretan i zadovoljan jer se i danas poslije četrdesetak godina bavim skupljanjem staroga kovanog i papirnog novca - numizmatikom. Poslije završetka gimnazije u Slavonskom Brodu doselio sam se 1965. godine u Zagreb. Nakon dvogodišnjeg privikavanja i upoznavanja, naravno da sam pronašao Hrvatsko numizmatičko društvo i postao njegov član od 1967. godine i bez prekida ostao član do danas. Uz pomoć savjeta starijih kolega, a poslije stručne literature i kataloga, sve više sam širio svoja znanja u numizmatici. Opredijelio sam se za kovani i papirni novac koji je bio u uporabi na našem području pa sam mogao stvarati dobru zbirku.
Negdje 1972. godine kao član Aerokluba Zagreb zainteresirao sam i svog klupskog kolegu gospodina Branimira Kranjčevića za numizmatiku, a koji se do tada bavio filatelijom. Od tada smo zajedno prošli tisuće kilometara radi nabave te prodaje ili zamjene naših viškova numizmatičkog materijala, u početku po Jugoslaviji, poslije po Hrvatskoj i Europi.
Došli smo tako i do 1990. godine, gospodarstvo slabi, inflacija jača do hiperinflacije, srpsko nacionalističko ludilo raste, a paralelno sa svim tim počinje demokratizacija društva. Održani su prvi demokratski izbori u Hrvatskoj, a za predsjednika Republike Hrvatske izabran je dr. Franjo Tuđman - Hrvatska kreće k osamostaljivanju.
Jednog ponedjeljka u Habdelićevoj 2 na redovitom sastanku članova Hrvatskoga numizmatičkoga društva tajnovito mi se obratio kolega Ivan Skunca. Pokazao mije nešto što me je odmah oduševilo, svoje skice za budući novac samostalne Republike Hrvatske i predložio mi da to zajednički radimo. Naravno da sam pristao pa smo se dogovorili da se nađemo za desetak dana. Međutim, nikako nisam mogao stupiti u kontakt sa g. Škun-comjer mi nije dao ni adresu ni telefonski broj (poslije mije bilo jasno zašto). Prošlo je više od mjesec dana od razgovora sa g. Škuncom, u menije sve više raslo nestrpljenje, a njega nisam mogao naći. Povjerio sam se prijatelju i kolegi Branimiru Kranjčeviću i predložio mu da zajednički razvijemo ideju i uđemo u realizaciju projekta BANICA.
 Bez vlastitog novca nema samostalnosti, a Hrvatska je stupala putem osamostaljivanja. Odlučio sam dati svoj doprinos i krenuo u posao. Dan na dan s Branimirom sam razgovarao, skicirao i radio na razradi ideje. Odlučio sam da se u nazivu predložene novčane jedinice mora nalaziti pojam po kojem su Hrvati prepoznatljivi od svojeg naseljavanja u ove naše krajeve kao i simboli koji su nazočni više od tisuću godina. Hrvatski kraljevi imali su banove kao obnašatelje svoje vlasti na određenom području, pod mađarskim kraljevima (od 1102. godine) ostaju banovi u istoj ulozi, pod austrijskim kraljevima - opet ban, pa tako redom kroz burnu i krvavu povijest Hrvata na njihovim povijesnim područjima (današnja Republika Hrvatska i Republika Bosna i Hercegovina). Ne nabrajajući sva imena, dolazimo do bana Mačića i na kraju bana Ivana Subašića. Tako se iskristalizirala odluka da u osnovi naziva nove hrvatske novčane jedinice mora biti BAN.
S obzirom na moderno vrijeme i navike većine ljudi da danas automatski pomisle na novčanice (papirni novac) kada čuju riječ novac iako je kroz gotovo 2500 godina od izuma podrazumijevao kovanice (iz zlata, srebra, elektrona, bakra, bronce, platine, nikla, željeza, cinka, aluminija itd), odlučili smo da naša novčana jedinica, NOVČANICA nosi naziv BANICA.
Banica bi se dijelila na 100 NOVČIĆA, što je opet vezano uz hrvatsku narodnu baštinu poglavito na XIX. stoljeće pa do kraja Austro-Ugarske 1918. godine. Kada smo se odlučivali za izbor likovnih motiva, trebalo nam je puno vremena s obzirom da u hrvatskoj povijesti ima tako mnogo važnih osoba i događaja koji su zaslužili da se pojave na novcu Republike Hrvatske. Simboli križa i hrvatskog tropleta nameću se sami po sebi. Pri odlučivanju o dimenzijama i nakladi problem je bio puno manji i brzo smo se usuglasili.
Poslije ovoga činilo nam se da će dalje sve biti jednostavno i brzo. Dobro smo znali kako izgledaju novčanice, kojom se vrstom papira i boja rade, kojom tiskarskom tehnikom. Imali smo razrađenu ideju i osnovno znanje o tome što želimo napraviti, ali nismo znali likovno realizirati projekt. Branimir je poznavao nekoliko ljudi s Likovne akademije i konačno smo našli jednoga nadimkom Minks, koji je pristao raditi likovni predložak za 100 banica. Kada je bio završen, tražili smo na nekoliko mjesta u gradu kvalitetnu tvrtku za pripremu offset tiska kao tehniku koja je bila brza i nama financijski dostupna. Tada nam se prvi put dogodilo da smo naišli na odbijanje jer ...«Vi ste ludi, ja ne želim završiti u zatvoru, imam i ovako previše posla ...»!!?
 Konačno smo pronašli u Petrovoj ulici g. Dragu Repara, vlasnika tvrtke "Repro studio", koji je s velikim simpatijama prihvatio našu narudžbu i započeo pripremu. U međuvremenu tražili smo tiskaru koja bi prihvatila tiskanje "novca". Opet se pojavio problem odbijanja bez obzira na gotovinsko plaćanje. Tada nas je g. Repar uputio k svom poznaniku g. Marinku Jarži u Račićevoj 5. Gospodin Jarža bez puno je objašnjavanja prihvatio našu narudžbu, ali se tada pojavio problem odgovarajućeg papira, jer nikako nismo željeli tiskati na standardnom papiru za knjige nego na nekakvom što sličnijem papiru za novčanice. Nakon puno traženja po Zagrebu i okolici doznali smo da u Grazu (Austrija) postoji tvrtka s velikim asortimanom papira. Sutradan smo se mojim "Stojadinom" odvezli u Graz. Tražili smo odgovarajući papir, po mogućnosti s nekakvim vodoznakom ili zaštitnom niti u strukturi. Budući da sličnog papira nije bilo na zalihi, nego smo ga mogli naručiti i dulje čekati, odlučili smo se za tip "elephanten-haut", slonovska koža. Jugoslavenski carinik (po govoru Makedonac) sumnjičavo nas je zagledavao i pitao za što će nam toliko papira (oko 60 cm debeli sloj A-l) pa sam odgovorio da mi treba za izradu posjetnica, pustio nas je.
Poslije nekoliko dana novčanica od 100 banica bila je gotova. Trebalo je još izvršiti numeriranje i rezanje na planirani format. Gospodin Jarža uputio nas je na gospodina Vicka Benkovića, vlasnika tiskare "Cicero" u Vrapčanskoj ul. 59, koji je imao tehničke mogućnosti (40 numeratora) i volje da napravi završne operacije numeriranja i rezanja.
Konačno poslije gotovo tri mjeseca od zamisli, ostvareno je! Bili smo jako zadovoljni i ponosni.
Kao stoje iznenada nestao, tako se isto ponovno pojavio Ivan i pokazao mi je otisnutu novčanicu "1 banovac". Čestitao sam mu i objasnio da ga nisam mogao tako dugo čekati te da sam krenuo u realizaciju svoje ideje zajedno s Branimirom. Međusobno smo razmijenili desetak primjeraka naših prijedlog-novčanica Republike Hrvatske.
Euforično raspoloženje hrvatskih ljudi razvojem političke situacije pomoglo nam je da brzo rasprodamo veći dio prvog tiskanog apoena iz našeg projekta. Konačno smo došli do situacije da dalje financiranje projekta ne mora ići iz naših džepova u punom iznosu. Utvrdili smo da 100 banica bude ekvivalent za 20 DEM. Uspjeli smo dogovoriti da se u pet kafića primaju naše novčanice kao platežno sredstvo, što nam je posebno godilo. Za nastavak odlučili smo se za 2 banice, isti papir, offset tisak, ista tvrtka za pripremu, ista tiskara, ista tvrtka za numeriranje i rezanje, ali ovaj put novi autor likovnog rješenja. Bio je to mladi "likovnjak" gospodin Pero Kurobasa iz Samobora. Pero se pokazao vrstan majstor uobličavanja naše ideje, ustrajan, ažuran i po potrebi inovativan u iscrtavanju detalja.
Slijedio je apoen od 10 banica (27. 6. 1990.).
U međuvremenu doznao sam od prijatelja u Njemačkoj da se može kupiti rola papira sa zaštitnim nitima i puno finiji od našeg, a koja je ostala od narudžbe jedne afričke državne lutrije. Uz puno problema preko svojeg obrta "Andavtonia antiqva" uvezao sam ga, avionskim prijevozom JAT-ovim zrakoplovom na Pleso. Sve zajedno trošak je bio oko 7500 DEM. Projekt se razvijao i imali smo sve veći poticaj za nastavak rada pa sam predložio da poboljšamo naš proizvod dodatnim elementima. Naime jedan od uobičajenih elemenata zaštite na novčanicama jesu i ultraljubičaste boje i zaštitna nit. Dali smo se u potragu za UV bojama, ali taj problem bio je puno veći nego svi prethodni. Tražili smo na puno mjesta u Hrvatskoj i Sloveniji - ništa! Zvali smo prijatelje u Italiji, Austriji, Njemačkoj, opet ništa, dok konačno nismo doznali za jednog proizvođača u SAD-u. Dobio sam broj predstavništva JAT-a u New Yorku i nazvao, imao sam sreću i dobio sam Hrvata (nažalost ime sam mu zaboravio) kojem sam objasnio što mi treba i zamolio ga da to potraži. Nakon nekoliko dana on je nazvao mene i rekao daje našao UV boje za tisak u malim limenkama od oko 0,5 1, ali daje cijena vrlo visoka - 80 USD za limenku. Bez dvojbe, zamolio sam ga da kupi po jednu žutu, crvenu, plavu i zelenu. U međuvremenu našao sam u Zagrebu kapetana JAT-ova aviona DC-10 koji je letio na dugim linijama, g. Krešu Crhu. Čudio se da kupujem tiskarsku boju u New Yorku, a u Zagrebu radi Chromos!?
Kada sam mu poslije godinu dana darovao komplet banica, postalo mu je jasno, Čuva ih i danas.
Nastavak projekta tekao je sada uhodanim redom i bez zastoja, i to Pero crta predložak, Drago radi pripremu, Marinko tiska, Vicko numerira i reže, a Branimir i ja tražimo kupce.
Nastaju: 5 banica -1.9. 1990., 50 banica - 1. 9. 1990., 1 banica - 15. 9. 1990. i 20 banica - 22. 12. 1990. konačno i sa zaštitnom niti. Pero je napravio predložak i za 200 banica, ali to je već 1991. godina, zahuktavao se srpski nacional-socijalizam, dan na dan raste napetost, rat je počinjao i više nismo imali ni vremena ni volje, a ni novaca za završetak projekta "banica".
Napokon smo smanjili svakodnevno opterećenje procesom realizacije naše ideje i posvetili se uobičajenim poslovima i brigama. U povremenim susretima uz piće nismo mogli izostaviti banice i zgode vezane uz njih.
Branko je često dobivao anonimne telefonske pozive u kojima su ga i muški i ženski glasovi nazivali pogrdnim imenima, prijetili mu fizički i "spominjali" ustašku majku. Nisam se mogao pohvaliti takvim doživljajima jer tada još nisam imao telefon. Međutim kada mije susjed rekao da u vrbiku preko puta moje kuće već dvije noći stoji parkiran auto (bijeli BMW) po prvi put u životu sam pored kreveta držao oružje sa streljivom u cijevi. Sjetili smo se i posjeta tvornici papira Radeče u Sloveniji, gdje su nam vrlo ljubazno i poslovno objasnili da mogu napraviti odgovarajući papir za novčanice s vodoznakom po našem izboru, ali to bi trajalo predugo za naše planove, da bi minimalna količina trebala biti 2,5 tone (stoje bilo mnogo više od naših potreba), a cijena je bila tolika daje nismo mogli prihvatiti. Za «Topčider» to nije bio problem.
Tijekom 1990. godine u dnevnom tisku često su se pojavljivali napisi o prijedlozima naziva budućeg hrvatskog novca. Bez namjere da nešto izostavim, sjećam se prijedloga: banovac, Jadran = 100 otoka, hrast = 100 žirova, klas = 100 zrna, banica =100 novčića, nin, gvozd, bokar, tomislav, trsatica, hrvatska kruna, hrvatica, palma, jadro, nar, hrvatski dinar, mosor, cetina, kuna ...
Budući da smo mi tada već duboko zašli u realizaciju projekta «Banica», nismo se obazirali na moguću konkurenciju na tržištu, što se kasnije pokazalo dobrim. Naime, od velikog broja ideja i teorijskih prijedloga, realizirani su samo: 1 banovac, 100 tomi-slava, 1 trsatica i 100 hrvatskih kruna, ali uglavnom samo u ograničenom broju i puno lošijih tehničkih karakteristika nego naše banice.
Branimir je predložio da napravimo nekoliko posebnih albuma koje ćemo darovati čelnim ljudima Republike Hrvatske. Dali smo napraviti 20 kožnih mapa s apliciranim hrvatskim grbom (u emajlu - izradio «IKOM»). Zajedno smo otišli k većini tadašnjih čelnika, a ja sam osobno uručio mapu predsjedniku RH dr. Franji Tuđmanu na Pantovčaku.
Na kraju projekt «BANICA» bio je zaokružen u teoretskom dijelu, i to kako slijedi:
Po svom odvjetniku na Jugoslavenski zavod za patente u Beogradu podnio sam prijedlog da mi priznaju patentna prava na banice, a vrlo brzo dobio sam korektan pisani odgovor s obrazloženjem ... «predloženo rešenje ne smatra se posebnim izumom». Dobro smo se nasmijali.
Poslije završetka rada na našem projektu, negdje na početku 1991. godine, pozvao nas je direktor trezora Narodne banke Hrvatske g. Nikola Raguž. Prije odlaska nismo mogli zaključiti zašto nas treba, ali u vrlo ugodnom razgovoru ubrzo se sve razjasnilo. Naime, g. Ragužje na Savjetu guvernera NBH dobio zadatak da porazgovara s nama kao autorima već nadaleko poznatih banica o materijalima i tehnici izrade jer se tada već pripremao novac samostalne Republike Hrvatske. Na pozivnom natječaju NBH navodno je naš projekt bio na drugom mjestu, ali o tome nismo nikada dobili službene podatke. Kao što se sigurno većina sjeća, koncem 1991. godine zamijenili smo do tada važeće YU -dinare za prvi službeni novac RH - hrvatski dinar = HRD.
Prodaja naših banica išla je usporenije, ali i dalje smo dobivali narudžbe iz Australije, SAD-a, Kanade, Njemačke i drugih država te iz cijele Hrvatske. Posebno nam je bilo drago kada smo na najvećem sajmu kolekcionara papirnog novca u Maastrichtu u Nizozemskoj darovali komplet naših banica guvemerici SAD-a, gospođi Mary Ellen Withrow, koja nam je za uzvrat napisala posvetu na dva primjerka od 20 banica.
To je zaokružena priča o jednom neponovljivom razdoblju.
Na kraju, još jednom zahvaljujem svom dragom kolegi i suradniku g. Branimiru Kranjčeviću, kao i svim ostalim sudionicima iz ove priče.
Također se zahvaljujem i gospodinu Hrvoju dr. Šošiću, koji je naš projekt i trud smatrao dostojnim uvrštenja u njegov "Hrvatski politički leksikon", tiskan 1993. godine.
Autor: Slobodan pl. Pukanić
Izvor: Numizmatičke vijesti, br. 60, god. 49
Ključne riječi: papirni novac, fantazijska izdanja, Hrvatska, banica
Keywords: paper money, fantasy issues, Croatia, banica
|
- 20:58 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
|
