21.06.2008., subota
Emte bemte hebemte
Našao sam iznenadni trzaj raspamećenosti nakon treće šalice kave pa prije negoli izbacim "juice of saphoo" iz sistema, odlučih se dotaknuti nekih tema. Dotaknuti u smislu štapa i gomilice izmeta na cesti i negiranja interakcije između štapa i gorenavedene gomilice.
Da sad ne mudrujem kako organizirati ovaj tekst u neku smislenu narativnu cjelinu, segmentirat ću isti po principu tematskih podnaslova;
Držati korak s Horvatovima
Držati korak s Horvatovima je koncept vrlo drag našoj naciji. Posjedujete li plazma televizor samo zato da bi susjed bio jalan? Gladujete li radi prevelike rate za auto picolovac s kojim ne možete na visoki rinzol jer ste ga dodatno spustili kako bi bio što neugodniji za vožnju?
Sada kada znate o ćemu se radi (iz osobnog iskustva) pogledajmo kako MMO igre koriste isti princip kako bi navukli guske u bespuća magle koju je isprdio kotao korporacijske politike "učini ovisnim pa otmi lovu".
U svim (u punom značenju te riječi, što posebice naglašavam samo stoga što prosječni stanovnik naše neodržive države ne čita s razumijevanjem jer je zadnji put čitao "Šaram baram" pa mu od ruke ne idu duže rečenične strukture, a nije ni dovoljno školovan da iste iskritizirao s stilskog stanovišta) današnjim MMO igrama, pa i mnogim browser igrama, udica na koju dizajneri "love" ribice, jest držanje koraka s Horvatovima. Ako ste ovu prošlu rečenicu morali čitati više od 2 puta radi njene duljine, šanse su da vam je rata za auto dobrano iznad 1600kn mjesečno.
Pogledajmo na primjer krasni ispljuvak modernog kapitalističkog inženjeringa pod imenom World of Warcraft u kojem je jedan od najbitnijih alata za postizanje ovisnosti igrača upravo taj famozni "držati korak s Horvatovima".
Horvatovi su vaši prijatelji koji također igraju taj predivan napudbeni uradak, ukoliko s njima ne držite korak, a korak je definirao Veli Jože po svojoj mjeri, šanse su da ih više nikada nećete vidjeti.
Kao prvo, na kavu u obližnji birc ih zasigurno nećete dobiti jer (za razliku od vas) oni drže korak s Horvatovima pa stoga moraju igrati svoju omiljenu igru preko 10h na dan. Kao drugo nećete ih vidjeti niti u igri, jer niste držali korak s Debilovima..ovaj Horvatovima pa ste prenizak nivo da biste s njima igrali.
Većina će ribica spremno pojesti ovu udicu i odlučiti držati korak s Horvatovima, a ribar će fino povući štap (no ne onaj štap s početka ovog teksta, jer taj je zamrljan) i izvaditi pokoju kunu iz vašeg novčanika.
Vaš omiljeni kolumnist napravio je profesionalni interview je s jednim takovim ribarom koji lovi u mutnom, koji mu je rekao da je šteta budali ostavit novac.
Jer vi to zaslužujete! (reklama za kozmetičke proizvode)
Da, svi smo mi budale pa stoga zaslužujemo da nam se uzima lova. Pogledajmo na primjer jednu krasnu browser igru iliti Travian (ista stvar je i Gladiatus). To je jedan novonastali genre koji također spada u kategoriju "jer vi to zaslužujete", u kojem ste stavljeni u situaciju da igrate protiv drugih igrača.
Budale ne spavaju! (iliti kako suptilno tjerati ljude na poteze koji vama pašu)
Prvo što ćete primjetiti i u Travianu i u Gladiatusu jest da ima likova iz crtića koji će vas bez problema napadati svakih 2h, pa čak i tijekom noći. Jedina utjeha koju u tom trenu možete naći jest to da dotični igrači imaju navijenu budilicu koja ih budi svakih 2h tijekom noći kako bi poslali novi napad na vas. Dok se oni popikavaje preko kartonskih kutija od pizze umočnice na svom putu do jedinog prozora u svijet, vi snivate o makar jednom danu godišnjeg odmora.
Čovjek se zapita, zašto dizajneri igri to dopuštaju znajući da će normalni ljudi (koju ujutro idu na posao op.a.) odustati od takve igre?
Hipotetski čovjek iz prethodne rečenice ne shvaća koliko su pokvareni dizajneri tih igri, naime, to nije slučajni propust u igri, to je "odlika" igre. Dizajneri znaju što će osoba koja tu igru iskreno želi igrati ali je ne stigne igrati učiniti kako bi riješila taj problem. Uplatit će real-life cash da bi kupio kakvu takvu prednost u igri. Da, i u Gladiatusu i u Travianu možete kupiti jednu vrstu premium članstva pod kojem dobivate određene bonuse.
Dakle, ovo je primjer sustava "jer vi to zaslužujete" u kojem dizajneri prvo namjerno ostave rupe u sustavu kako bi nezaposlena budala koja još uvijek živi kod svoje majke u punoj nevinosti (dječačkoj jasno, ne seksualnoj.../wink) mogla izvršiti svoj dio zadatka, a to je osveta onima koji se usuđuju imati život. Nakon što igrač A izvrši osvetu nad igračem B, dizajner ponudi rješenje tog problema igraču B na način da posegne za njegovim mudima, ravno kroz njegov novčanik. Zapamtite, vi ste budala što se njih tiče, pa to i zaslužujete.
Tko je veća budala? budala ili onaj tko ju prati?
U hipotetskoj ali i utopijskoj situaciji u kojoj vas ovaj tekst uopće zanima, mogli biste se zapitati kako se uopće takve igre šire tj. kako postaju popularne? Unatoč surove stvarnosti pravit ću se da među vama, dragi moji čitatelji, postoji netko tko doživljava ovo što ja pišem, pa ću nakon ovog zadivljujućeg otezanja u svrhu stvaranja stilski sadržajom bremenite i što nerazumljive rečenice u originalnom akademskom "štihu" prijeći na objašnjenje kako se to šire ove igre.
Vidite, ove igre šire se tako da osoba A, dajmo joj ime Lobotomislav prvi otkrije jednu takvu igru.
FAZA 1) šutnja
Šutnja služi nabijanju početne prednosti nad prijateljima. Naime, Lobotomislav neće reći svojim prijateljima da on polako skuplja bodove u igri, jer tako će on nad njima imati ne-fer prednost, koja će pak njegovom nerazvijenom intelektu pružiti doslovno sate iživljavanja nad ljudima koji bi, u teoriji, trebali biti njegovi prijatelji.
FAZA2) otkrivanje
Lobotomislav sada šalje link svojim prijateljima Zdeslavu, Čmarku i Rafi, pa uhvati između jagodica palca i srednjeg prsta jače ruke glans stvari koju ne mogu direktno imenovati i počinju s laganim masiranjem u anticipaciji sve one divote koja ga uskoro čeka u ovoj divnoj igri.
Užas cijele ove priče nije (samo) u tome da vidimo crno na bijelo što zapravo zanima jedno ljudsko biće, nego u tome što postoji i igrač iz sjene koji se potrudio da tu situaciju iscenira kako bi na temelju nje pobrao određenu (financijsku) korist.
No, po čemu je to različito od maltene cijele svjetske situacije? Pogledajmo recimo što igrači iz sjene rade na svjetskoj razini glede nafte. Dok već duži niz godina postoje auti na vodu (ne doslovno), cijene nafte rastu, a time raste i nemir stanovnika one zemlje, tj. kontinenta, koji su većinski potrošaći nafte. Kako ti ljudi postaju nervozniji i nervozniji tako traže od vlade određeno rješenje. Tako se iscenira odobravanje javnosti da se ide u tamo neki rat, tražeći tamo neko oružje masovnog uništenja.
Nije li cijeli svijet kakvog danas poznajemo zapravo nužni produkt jednog sistema navlačenja drugog na svoj teren, na kojem dovlačitelj ima početnu prednost?
Europa je ta koja je krenula s nekakvnom prednosti u povijesti, radi suviška hrane (za razliku od afričkog) europsko stanovništvo bavilo se razvojem tehnologije i kulture pa su prije od ostalih došli do brodovlja potrebnih da dođu do drugih kontinenata. Kada su jednom tamo došli, zatekli su druge civilizacije koje su oklasificirali kao primitivne i odlučili pokoriti ih čelikom, barutom i bakterijama.
Iz te početne nejednakosti razvilo se doba kolonijalizma pri kojem su pomorske zemlje došle na vrh na kojem su i dan danas. Ne, Amerika nije iznimka, jer Ameriku su stvorili Europljani (Britanci, netko bi rekao čak slobodni zidari britanske lože). Današnji svijet je posljedica sistema početne prednosti, cijela geopolitička struktura je takva kakva je upravo radi posljedica početne prednosti koju su imali europljani.
"Nećem se igrat ak nisam jači!"
Vratimo se malo na računalne igre (iako su one samo preslika svega što se događa u stvarnosti) jer želim reći ponešto i o tome na koji način igrači na LAN partijima biraju koje će se igre igrati.
Lobotomislav, koji si je upropastio srednju školu pomoću Counterstrike-a želi, sasvim razumljivo, naplatiti štetu koji su je učinio na način da demonstrira drugima svoje l33t moći u CS-u.
Zdeslav koji je cijeli život "pikao" C&C upravo muku mući s Windowsima Vista kako bi u DOS modu pokrenuo svoju omiljenu igru radi koje mu je propao život, sve kako bi si naplatio to što danas kopa mami po šlafroku tražeći bugare.
Lobotomislav ne želi ni čuti za C&C, a u isto vrijeme Zdeslav ne želi ni čuti za CS. Svaki vodu tjera na svoje kolo.
Filozofija uspjeha preko noći, bez rada. To je ono o ćemu Hrvat sanja. Dobitak na lutriji, na kladi, samo nikako ne rad ili nedobog još gore nekako obrazovanje.
Iz razloga što su obojica totalne budale obojica na kraju igraju Age of Conan-a, ali odvojeno jer dok je Lobotomislav išao kod doktora da mu ovaj riješi problem s osipom pod kožnim naborima površine oveće trokut-palačinke lociranima ispod sisa, Zdeslav je "stisnuo" zube i natukao pokoji nivo viška, što je u konačnici stvorilo razdor među njima.
Hrvatski jal ljudi moji, hrvatski jal.
Age of Conan nas spaja, kao i nogomet, barem do prve ozbiljnije tuče.
Space race
Cijeli sistem početne prednosti kombiniran s "držati korak s Horvatovima" dovodi do onoga što se dogodilo Rusiji kada je bankrotirala jer je naivno pokušavala držati korak s Amerikom glede svemirske trke. Istu fintu (dakle propast ukoliko se u trku uključimo) žele nam servirati suigrači u MMO igrama praveći se da nemaju neku početnu prednost (od 40tak nivoa) nego su eto bogomdano vješti pa je to razlog zašto im bolje ide (a ne 40 nivoa razlike).
Ljudima je izgleda najveći gušt nabrati početnu prednost, na temelju nje nekog porobiti, i onda se svom robu smijati da je olfo imao jednake šanse samo je glup. Kroz povijest ta se priča ponovila mnogo mnogo puta, a na temelju MMO igri vidimo da čovječanstvo nije napredovalo od tih vremena.
Dodatno ću naglasiti da je staviti MMO u ruke nekom labilnom siguran način da mu upropastite posao/studij ili što god već treba.
I R Sk1LLz0R!one!!
Konačna fora koja meni jednostavno genijalna jest način na koji profesionalni igrači definiraju svoju vještinu. Dakle, logično je za očekivati da će netko tko je radi jedne banalne igre upropastio život i sebi i svojim roditeljima biti iznimno motiviran prikazati svoju igru (i svoju ulogu u njoj) kao mnogo bitniju nego što zaista jest.
Tu zalazimo u domenu iz koje izviru izjave u kategoriji verbalni proljev tipa;
* "tko ne igra MMO-ove ne može uspjeti niti u stvarnom životu" (hoće reći da ako igrate MMO uspješno, ne možete biti uspješni u stvarnosti)
* "ta je igra veća od života" (hoće reći da je njemu život nula, pa je druženje s 40 godišnjim bajkerom imenom Šiljak koji glumi prsatu vilenjakinju svojevrsno poboljšanje)
Smrdi li vam sve ovo na naprimjer nogomet? ili možda na glorificiranje "30 radnih subota" fakulteta i pripadajućih diploma? pljuju li se iz istih razloga u našoj zemlji obrazovani ljudi, a glorificiraju neki tamo Aleni Macinići, Vlatkice Pokosice, modni gurui i ine umišljene veličine za koje u stvarnosti nikog nije briga? Je li su sponzoruše vješte? ili je možda "Svizac" otkrio sveti gral uspjeha u životu, koji kaže da treba i izmet pojesti samo ako to kamere snime?
Što je danas dobar recept (dugoročni plan) za osobni razvoj? studirati ili sjediti u bircu i buljiti u teletext čekajući da "udari" sreća?
Svima koji su igrali MMO igre jasno je da je sistem istih samo jedna uravnilovka koja u svrhu omogućavanja da svako (i mama i baka) zaigra dotičnu igru, zapravo "pegla" sve načine na koje bi netko tko je vještiji mogao imati neku prednost u igri na temelju vještine.
1. Vidite, da za igranje MMO-ova treba ikakva vještina, ne bi ih mogle igrati bake i mame, a to smanjuje broj prodanih primjeraka
2. Drugi razlog radi kojeg je nadasve razvidno da u MMO igrama nema vještine jest to da vještina umanjuje vrijednost autističkog grindanja kako vi se došlo do boljih predmeta. Ukoliko u nekoj igri samo i isključivo samo bolji predmeti omogućavaju pobjedu, svi će se neminovno truditi dobiti te predmete. Jedino što game developer u tom trenu mora napraviti jest rasteeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeegnuti put koji vodi do te opreme i eto, stvorili ste vjerne kupce, koji zaslužuju sve što im se događa.
Glede uravnilovke, drug Staljin nije bio u pravu kada je iskušao ovaj princip i na kraju je odustao od iste, jer normalno je da ljudi žele biti malo jednakiji od drugih. Dapače mogućnost postizanje povlaštene pozicije je #1 motivator za bilo kakav rad/trud. Uravnilovka u igrama u konačnosti će propasti, jer će u igrama ostati samo "krema" ljudi koji su jedva u stanju pomicati miš po stolu jer s drugom rukom kontinuirano moraju brisati slinu koja im kapa s jezika, jer će svi ostali odavno otići u neku normalniju igru.
Isto se događa u školstvu, nastavnici su danas samo oni koji radi očajne situacije nisu uspjeli pobjeći iz te struke. A roditelji koji na vlastito dijete ne bi potrošili niti minute svoga vremena pljuju po takvim profesorima apelirajući na neku retro-socio-komunističku moralnost rada s djecom za partiju, za više dobro. Oni sami u isto vrijeme s guštom žive i rade u dekadentnom kapitalizmu i smiju se iza leđa visoko školovanim nastavnicima jer su popušili foru.
In Soviet MMO, the game plays YOU!
Na slici: prvoborac koji je ugrindao sve što u igri postoji i posjeduje medalje kao dokaz
Trenutak u kojem se najbolje očituje cijeli apsurd dizajna današnjih MMO igri jest u tome da pametni dizajneri kombiniraju uravnilovku vještine zajedno s grindom. Dakle oni zapravo žele da igra bude tako prokleto jednostavna da je mogu igrati i mama i baka, no one u isto to vrijeme moraju provoditi barem 10h dnevno u njoj.
Zanimljivo je primjetiti da se isti fenomen zapaža i u našem školstvu. Više se vrednuje uloženi trud nego objektivna razina znanja i sposobnosti kod učenika. Dapače razina znanja (a da ne pričamo o sposobnostima, tj. vještinama) u našim je školama porazno niska, no zato nam djeca imaju (vremenski) u potpunosti ispunjen radni dan raznim redundantnim obavezama.
Na nekim školama i fakultetima na snazi je uravnilovka, prema kojoj se sposobnija djeca i studenti kažnjavaju jer stvaraju poteškoće (talasaju) ionako potplaćenim obrazovnim djelatnicima.
Pažnja se posvećuje mirnom i tihom buci u zadnjoj klupi jer on siroće "nemre"....a čim se taj primi WoW-a otkrit će svrhu svojeg postojanja i zabit se u mamin podrum (srećom pa ne živimo u Austriji).
Zašto kao društvo, glede moralne odgovornosti, uopće dopuštamo sebi ili ikome drugome da tjera sposobne od sebe, a nesposobne pomaže do apsurdne razine (što na žalost neće promijeniti činjenicu da su nesposobni ljudi jednostavno - nesposobni).
Dizajniraj mi vještinu
Dizajneri igri ne shvaćaju da normalnim ljudima teže pada biti svaki da 10h u igri, nego što im pada strma krivulja učenja pravila igre! Doduše, da bi to znali, morali bi biti školovani.
Uzmimo za kraj definiciju vještine igrača iz popularne igre EVE Onlinem
a) nadmoć jedne strane u broju brodova prisutnih na bojištu ili pak po jačini broda (neki igrači ratuju s 4 account-a istovremeno, po 2 na svakom fizičkom računalu, gdje na primjer 3 broda "popravljaju" četvrtog)
b) nadmoći jednog igrača nad drugim u broju SP-a (stariji igrači; 50.000.000 SP-a versus početnih 800.000 SP-a)
c) 7 dodatnih rudarskih računa koji financiraju sve pod a) i pod b)
d) svega gore navedenog
Kao što vidite, ovdje se ni u jednom koraku ne priča o nekoj pravoj vještini. Zapravo, igrači vole razne situacijske povlaštenosti (usljed kojih neprijatelj zapravo nije imao nikakve šanse) prozvati vještinom kako bi ispali važniji. Da cijeli koncept nije tako smiješan, bio bi žalosan.
Istina je vani, jer je nitko ne pusti unutra!
U trenutcima kada me raspameti neki događaj pa kroz tkaninu bespuća hrvatske marginalizacije svega što je obrazovano i što misli svojom glavom konačno propuca projektil ili dva, ostavivši taman tolike otvore u tkanini da se kroz njih makar na tren može nazrijeti šira slika, stisnu mi se sfinkteri od onog što vidim kroz te rupe. Svi smo mi zapravo budale koje ne zaslužuju bolje nego da im se otima lova, i to ne samo na državnoj razini nego i na globalnoj. Izgleda da će uvijek postojati onaj netko, tko će se sjetiti kako se poslužiti metodama "držanja koraka s Horvatovima", iskombinirati je s određenim strahom (od terorizma, gubitka posla, neimaštine) i time lagano (i suptilno) "pogurnuti" puk u određenu vrstu javnog mnijenja koje pogoduje tome da puku (budalama) odabrana manjina uzme pare.
I tako, dok se osiromašeni Hrvati vesele nogometnim (ne)uspjesima, ne primjećuju s kojim vijestima vlada izlazi u javnost olfo slučajno tempirano baš u vrijeme kad je masa po principu "kruha i igara" sretna.
- uvozimo strane radnike koji će srušiti cijenu rada na tržištu jer to odgovara onoj manjini koja ima moć donošenja odluka u ime nas manjine (jasno, neke zemlje su uvele stranu radnu snagu bez da je pala cijena rada, doduše te zemlje nisu Hrvatska i nemaju neke tamo Kerume kao poslodavce)
- penzioneri dobivaju bolje uvijete zapošljavanja od mladih ljudi, opet, to odgovara poslodavcima jer tako mogu nekoga (penzionere) još više iskorištavati (kroz manje doprinose državi)
- školski sustav je kolabrirao, a slobodnim padom ponire u abizmalne dubine, ministar treba 5 stručnjaka za odnose s javnošću da bi smio izaći u javnost
Ali, koga briga za sve to, nemojte se vi ništa brinuti, uzmite to malo novaca što vam je vaš dragi robovlasnik udijelio, zaputite se u obližnju kladu i ostavite ih tamo, zatim sjednite u birc pred teletekst i uživajte u nogometu! Budite normalni!
Uostalom što ćete doma kad vas tamo čeka žena da vam saopći radosnu vijest da je potrošila još 500kn na kozmetiku jer reklame kažu da ona to zaslužuje, ta glupača ne razumije da vi otplaćujete picolovca koji vam sad ne treba jer iako ste imali za ratu za auto niste imali za kurton kad je trebalo pa sad vaše dijete ide u školu frustriranim nastavnicima na (m)učenje.
Svačije govno smrdi dragi moji čitatelji, baš svačije.
|
- 14:53 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|