Taking gaming seriously

Uvod:U zadnje vrijeme čitao sam brojne recenzije računalnih igri. S obzirom da sam većinu tih igri u tom trenu imao instalirane na svom računalu primjetio sam određenu razliku između načina na koji ja doživljavam te igre i ocjene koju su te igre dobile u časopisima. Postavlja se pitanje da li recenzenti uopće igraju igre koje recenziraju ili "na brzaka" prođu prva dva-tri nivoa pa potom napišu recenziju? Smatram da su novinari obični footsoldier-i propagande koju plasiraju lobiji (i pritom su i sami pojeli udicu s plovkom, utegom i flaksom tj. povjerovali su da NISU obični reklamni agenti). U zadnje vrijeme čini mi se da software lobiji i hardware lobiji sve češće imaju zajedničke interese s Microsoftom na čelu koji je pokušao gurati naprijed svoju konzolu i konzolaške naslove.
1) Developerima igara u interesu je da se osigura prodaja takvih igri kakve je LAGANO (tj. efikasno) proizvesti. Radi se o prelasku na konzole i licencirane engine-e.
2) Microsoftu je pak u interesu da se prodaje Vista, da bi se Vista prodavala oni trebaju "prodati" valjani RAZLOG zašto bi prosječni korisnik trebao prijeći na Vistu.
Pošto je Vista sama po sebi loša oni gledaju kako bi mogli na temelju hardware-a na silu plasirati Vistu. Tu nastupaju računalne igre koje danas jedine pomiču granice hardwareskih mogućnosti. Dolazi DX10 standard koji radi samo na Visti. Možda jednom u budućnosti zaista i bude tako, možda u budućnosti DX10 zaista donese SUPERIORNE shader efekte, no trenutno oni su samo nekih 5% precizniji, a za tih 5% preciznosti gubimo 30% u performansama. Trik je ljudima prodat spiku da im zaista TREBA DX10 hardware za novu "fenomenalnu" igru, a da bi tu igru pokrenuli treba im i Vista i svi su sretni, osim kupca.
U ovom tekstu neću podrobnije ulazit u problematiku novinarske patke tj. u cijelu priču s Crysis DX10 i Vistom, niti kako je igra koju su radili Česi na engine-u starom 5 god ispala 100x bolja od Crysis-a.
Kupac se nađe u situaciji da mu usred mora kuruze uvaljuju lošu igru koju će debelo preplatiti. Da bi je pokrenuo on mora kupiti i Vistu, ali to još nije sve, u ovoj neponovljivoj ponudi dodatno kupac treba i neku skupu grafičku karticu. Novinari su tu dio tog poslušničkog marketinškog pogona, oni dobivaju originalne igre na poklon (često i hardware) da bi "bolje" recenzirali igre....hmmm, mislite li da će recenzije biti objektivne? Rijetko koja igra u današnje vrijeme može dobiti ocjenu ispod 70% (to je nekakav donji minimum), po kojem točno kriteriju recenzenti ocjenjuju neku igru s 98%, a neku s 97%? To znaju samo oni. Šalim se, ne znaju ni oni, oni izmisle neku brojku pa eto to je ocjena. Što je s lentom kvalitete, tj. ova igra je bolja od ove a lošija od ove? Što ZAPRAVO znači da je igra dobila 92% u nekom časopisu? Zna li itko je li ta igra dobra ili nije, i kome? Danas uredno možete devalvirati ocjene za 50%, dakle ako igra dobiva 70% ona zapravo ima 20% i ne vrijedi medija na kojeg je zapečena.
S druge strane postoje ljudi koji su radili na znanstvenim radovima te dolazili u kontakt sa statistikom. Ima ljudi koji će raditi u prosvjeti - koji su došli i u kontakt s dokimologijom (znanost o ocjenjivanju). Kad takvi ljudi vide kakve se plaće dobivaju u novinarskom svijetu za koju količinu i kvalitetu rada, okrene im se želudac. Jedina stvar koja spašava novinare jest ta da se oni zaista znaju samopromovirati dok su ljudi koji zaista jesu školovani za ocjenjivanje prepristojni da bi talasali.
Da se razumijemo, ja živim u HRV., dakle nije mi strana ideja da ima ljudi koji će preko veze (ili na neki drugi način) raditi na poslu koji je dobro plačen, a na kojem se ne mora ništa raditi, no novinari imaju drugu furku. Oni neće kao ljudi priznati kako stvari stoje nego će glorificirati svoj posao i svoju struku do nebesa. Nikad neće priznati da ovo što oni rade - nije rad. Želim ovom prilikom iz "novinara" izuzeti PRAVE novinare tipa Milić, Stanković itd. da tim ljudima ne bih napravio neku štetu - doduše mislim da jedan Milić ne gleda na recenzente igri kao na svoje kolege. Čestitam im na snalažljivosti jer - ne raditi ništa, a dobivati lijepu plaču znači da si vrhunski snalažljiv, ali nemojte očekivati da ću tim ljudima stisnut ruku kao nekakvim prvoborcima koji vode "industriju" u bolje sutra. Dapače, ono što oni ne vide jest da rade više štete kupcima (a time i industriji) nego što čine dobra.

Ako ćemo već tako, piratstvo je korisnije "industriji" nego novinarstvo (tj. neuko neprofesionalno recenziranje igara kakvo se besramno prodaje pod novinarstvo). Piratstvo zatire pojavu "kuruze za narod". Naime, zbog dostupnosti piratije ljudi imaju mogućnost isprobati igru, pa ukoliko se pokaže igrivom, mogu je naknadno i kupiti. Zbog toga prodaja NEKIH igri nije dobra, jer kad ekipa uvidi da je igra šrot, neće kupiti original.
No-name developeri cmizdre kako piratija uništava industriju, moj odgovor njima je - napravi dobru igru i pruži kvalitetnu uslugu (patcheve, multiplayer) pa će ti ljudi i kupiti igru. Novinari omogućavaju kuruzi da zaživi, a piratija uništava kuruzu. Ja ne igram niti jednu piratsku igru.
Recenzije ne čitam uopće jer sve se recenzije svode na to da se uvijek gura ideja da igru u svakom slučaju TREBA kupiti (ne spominju je li igra dobra ili nije). Nekad me vrijeđaju i u mozak s prozaičnim poluinteligentnim ispadima u stilu "pa šta, tih 300kn ti je 3x u kino, a u igri ima ipak više sadržaja" ili "pa plati ljudima njihov rad, sponzoriraj industriju, i tebi plaćaju tvoj rad". Takve izjave se događaju jer je tvorcima takvih izjava u interesu:
1) da je recenzija što prije gotova da bi recenzent imao vremena napraviti još 10 takvih
2) da svi kupci kupe te igre tj. posljedično tome - da sponzori budu zadovoljni
OK, ima puno "sadržaja" i u kopanju rudnika pa nije da ću dati 300kn i ići kopati u rudnik. Kakve su to gluposti? Drobit ću šarene pajceke suncobranom u nekoj igri umjesto odlaženja s curom u kino? OTKAD? Kad se jedno jutro probudim s obavljenom prefrontalnom lobotomijom kleknut ću u kut sobe i dobro razmislit o tome. Ako već izmišljaš argumente zašto bih ja trebao izvadit lovu, barem smisli neku priču koja drži vodu.
Novinari daju visoke ocjene igrama jer oni igre zapravo i NE igraju.
Dok radim, i meni su sve igre super, imam 10min vremena pogledati intro i usred tutoriala mi ponestaje vremena i odlazim svojim poslom, igra je ostala u dobrom sjećanju. To se dogodi stoga što je nisam igrao pa jednostavno nisam ni stigao u njoj naići na loše stvari. Pravi igrač će u toj igri provesti 40-120 sati (500+ dana u MMOovima) i on ima drugacija očekivanja od te igre. Slično se meni dogodilo s Morrowindom, u početku sam ga mrzio radi njegove kompleksnosti - sve do prvog ljeta kojeg sam morao provesti u kući. To ljeto je igra najednom postala najbolja igra koju sam ikada igrao.
Gdje bi recenzenti stigli napraviti 10tak recenzija mjesečno (tj. u cijelosti proći 10 igri)?

Logička pogrješka koju oni čine jest ta da ne shvaćaju da igra nije automatski dobra samo zato što je oni nisu igrali dovoljno zainteresirano da bi ih uopće bilo briga da li je igra zabavna ili nije. Da bi registrirao i poslije kvantificirao je li igra zabavna ili nije, osoba bi morala očekivati (iziskivati) od igre da bude zabavna. Nakon toga recenzent bi morao postaviti određenu skalu kriterija koji se mogu precizno kvantificirati. Nakon toga iznjeti (objasniti) METODU po kojoj je ocjenjivanje izvršeno pa uz to ubaciti i neke komparativne analize... Recenzije igara u časopisima pišu ljudi koji su u mode-u "moram zaraditi pare" a ne u mode-u "ova me igra fascinirala pa je želim opisati".
Ocjene se daju većinski na temelju izvedbe - tj. na grafici i zvuku koje je lagano ocijeniti i iz samog tutoriala.
Moram priznati da je industrija uspjela preodgojiti određenu količinu ljudi da briju na grafiku. Imam poznanika koji u svakoj novoj igri koju instalira (nakon što upali maksimalnu rezoluciju i max. efekte) ode do prvog jezera pa stoji uz jezero i gleda refrakcije svjetla. Neprijatelje napada samo ukoliko ga ovi ometaju u divljenju novim shader efektima...Sve igre koje imaju savršenu igrivost i genijalna samo na prva 3 nivoa rađene su na taj način (s predumišljajem) upravo zato da bi novinari u svojoj žurbi da ih recenziraju dali dobru ocjenu na temelju tih prvih par nivoa. Posljedica toga što igre dobivaju nezasluženo dobre ocjene od strane novinara koji su te igre igrali tek par dana (a ne do kraja) jest da igrama nezasluženo raste prodaja. Stručnjaci zaposleni od strane izdavačkih kuća interpretiraju dobre rezultete prodaje na način da su igre, općenito govoreći, DOBRE što nisu, današnje igre su uvreda svačijem intelektu.
Time novinari šalju pogrešnu poruku proizvođačima - a ta je "dajte još kuruze jer zadnja pošiljka se dobro prodala!!"
Shvaćam da ima gaming novinara koji ne znaju ništa drugo raditi nego se praviti pseudopametnim i pri recenziranju igri bacati neke šeretske poluinteligentne nasiljene fore u maninrima najboljih dana Hackera (Đurović, Jeren, Pencinger) da bi taj mjesec zaradio svojih 4000kn. On MORA odraditi što više recenzija, a samim time stavlja se u poziciju da više ne stigne tolike igre proći u cijelosti. Njegova financijska situacija mene se ne tiče (vrijedi i obratno dakako), ako NE MOŽEŠ proči te igre do kraja da bi ih kvalitetno opisao, piši nešto drugo. Ako nisi sposoban pisati o nečem drugom, traži drugi posao, vidimo se! Pa nisu novinari nacionalno blago da bi se njima vječno opraštale stvari koje sirotani ne stižu ili ne mogu napraviti, dok svi drugi pate i rade I ŠUTE. Radi svega toga na tržište danas izlaze poludovršene igre bez ikakvog intelektualnog sadržaja (priče, dijaloga, događaja, odabira) i PRODAJU SE. Posljedica svega jest sistematsko i plansko snižavanje očekivanja koje igrači i recenzenti imaju od igri da bi loše igre imale prođu.
Shvaćam težinu problema kojih industrija ima s piratima i čim sve ne ali mene (kao kupca) nije briga što su si ONI sebi zakuhali takvu situaciju, ja s ove strane imam 500kn u novčaniku, a ti me sad nagovori da ti ih dam (ali u situaciji gdje ja igru mogu dobrano isprobati prije negoli je kupim).
Ispada da me nagovoriti možeš samo kvalitetom igre.
Što se pak tiče piratstva smatram da piratstvo uopće nije krucijalan element cijelog problema no o tome više u kasnijem članku. Kako ćemo onda pristupiti problemu? pružanjem večeg stupnja kvalitete ili plakanjem da je piratija prejaka? (odgovor: ovim drugim). Živimo u svijetu gdje jedan 3DMark (benchmark) košta (development) više od jedne kompletne igre. U omjeru uloženo naspram dobiveno prednjače priglupi MMO-ovi poput WoW-a jer se u njegov nastanak (i održavanje) ulaže vrlo malo. S druge strane iz te franšize se mogu izmusti nevjerojatne količine novaca. Zašto bi ijedna izdavačka kuća radila drugačije? tj. zašto bi netko ulagao u KVALITETU kad unaprijed zna da će se njihov bijedni uradak prodati i ovako i onako? Pogledajmo samo KOLIKO se MMOova pojavilo nakon uspjeha WoW-a i koliko ih tek dolazi (a ni jedan ne valja)..vrlo je jasno da su svi onjušili gdje leži "laka lova" i sad žele peglati po tome, niču poput gljiva nakon kiše.
Krug je zatvoren, izdavaču se isplati štancati loše igre jer će čak i takve igre donjeti novaca radi situacije na tržištu (kakvu je na mjesto postavio lobi samih izdavača služeći se robovima radilica tj. podmičenim novinara). Novinari bez pravog interesa u igre tim će igrama davati nezasluženo dobre ocjene, a igrači će povedeni time što su čitali kod samoprozvanih autoriteta uredno kupovati loše igre i u načelu se slagati s recenzijama. Niska očekivanja, to je trojanski konj kojeg su nam (svima) uspjeli prodati. Načelo niskog očekivanja preživljava radi toga što su danas igre u načelu loše pa ne postoji "viable point of reference" na temelju kojeg bi ljudi bili opravdano nezadovoljni "kuruzom" koju im "industrija" servira.
Ako je fallout 2 dobio u časopisu x 89% onda ne može jedna propala igra koja ima samo intro (Temple of elemental Evil) dobiti više (tj. 92%). Gdje je tu point-of-reference koji bi garantirao ikakav kredibilitet časopisu i samom recenzentu?
Zar oni žele reći da njihov posao (za kojeg dobivaju nemalu plaću) može odraditi bilo koji laik BOLJE, samo ako se potrudi?

Zaključak:
Posao recenzenta igri je u osnovi nezahvalan. Nemoguće je postaviti majmune u podrum da gule banane i očekivati od njih kreativnost. Smatram da časopis ne bi smio imati svoje ljude za recenziranje igri iz razloga da je nemoguće igre objektivno recenzirati ako je to jedini izvor zarade. Nemoguće je iz više razloga, zanemarimo li stručnost (dakle nepostojanje formalne izobrazbe koja bi osposobila recenzenta da radi recenzije) ostaje nam problem količine. Kada recenzent na početku mjeseca dobije 4-10 igri koje mora recenzirati on najčešće nije sam odabrao te igre, igranje mu postaje neugodna obaveza i počinje kratiti čoškove kako bi što prije bio gotov. Velika je razlika između kvalitete recenzije koju donese netko tko je igru zaljubljenički završio i onog tko ih "na pokretnoj traci" recenzira. Problem je dakako u zaradi, ako vam je JEDINI posao recenzirati igre, onda ste u problemima jer ne možete zaraditi za kruh ukoliko ne recenzirate pozamašan broj igri (tj. napišete dovoljno kartica teksta da imate prosječnu plaču). Samim time spuštate vlastitu kvalitetu rada. Iz toga su razloga recenzije igri u svijetu uniformno katastrofalne. Kvalitetni pisci odlaze iz struke taman kad im krene, a na njihovo mjesto dolaze novi klinci zadovoljni s time da rade za vodu i perec, koji opet pišu užasno loše recenzije. Recenzije igri morali bi raditi ljudi kojima to nije jedini posao, dakle outsource-ani vanjski suradnici. Jedino ELEKTRONIČKI časopisi imaju dobre recenzije igri jer kao prvo koriste OGROMNU bazu recenzenata kojima to NIJE jedini posao, a kao drugo primaju kritike od strane čitatelja te modificiraju recenzije kada od čitatelja saznaju neku novost.
Kao što vidite, nisu novinari u cijelosti krivi za žalosno stanje stvari. Krivi su jednim dijelom i sami proizvođači igri koji na vrijeme (mjesec dana prije izlaska na tržište) ne izađu u susret recenzentima igri i ne pozovu ih na igranje kako bi ovi NA VRIJEME mogli ZAVRŠITI igru kako bi je adekvatno recenzirali. Jasno, to bi bio NEMALI dodatni trošak u kojeg se developeri ne žele upustiti. Vade se na ispriku da će netko ukrast igru. Vječno je svemu kriva piratija, osim onim developerima koji su napravili KVALITETAN naslov, no o tome u nekom drugom članku.