sohna hoakasaa
petak, 24.07.2020.
Sve je Božje i od Njega je
Mislim si, kak je dobro da je Bog sve a mi ništa.
Kakvim smo svijet napravili vidimo svaki dan a samo smo 'nešto'.
Onda opet mislim, kak u zadnje vrijeme primjećujem da se mnogi boje upoznati Boga. Boje se prići i biti mu blizu. Zašto? Hm, možda zato jer su svjesni da su grešni. Htela bih im reći i pojasniti da je samo On savršen a da je čovjek oduvijek nesavršen i grešan... Možda bi se okuražili.
Priđite mu, nebojte se jer On svakog od nas čeka. On nam je najbolji prijatelj, On nas jedini razumije i On uvijek i zauvijek prašta. Onim poniznima, onima koji se iskreno pokaju i onima koji očiste srca od mržnje, zavisti, oholost i samoživosti, pohlepe....ma svima.
Koliko smo puta čuli prispodobu, 'molite i dobit' ćete, kucajte i otvorit' će vam se. Isto i onu, 'tko sluša čuje i tko gleda vidi' ali kad si posvjestimo vidimo da uvijek dobivamo. I kad ga molimo i kad ne. Ali kad molimo skrušeno i s nadom onda i uvijek primijetimo a onda puni sreće zahvaljujemo.
Kad ne moliš i ne zahvaljuješ - sve prolazui kraj tebe i ništa ne primjećuješ jer samo leleujaš k'o list na povjetarcu.
Zato budi hrabar, priđi jer On te čeka...
Da mu vjeruješ, da se u njega uzdaš i da ga ljubiš....Pođite k Njemu svi umorni i opterećeni i u njemu mir svoj nađite. Odmorite se.
Plaća je velika...
Najveći Božji dar
Najveći Božji dar ženi je dijete. Kakav je to blagoslov. Blagoslov i dar je povjerenje koje ima u nju.
Najveće Božje čudo je čovjek. I život sam.
Sve počinje onda kad nas On poželi, onda stvori i upozna. Najprije nas On zna...najprije On.
Onda to novo željeno i ljubljeno s punim povjerenjem daruje i stavi na najsigurnije mjesto na svijetu. Pod majčino srce.
Čudo je kako 9 mj čuvaš, ljubiš, voliš, maziš, pjevaš, pričaš i miluješ srcem i rukama, voliš i osjećaš da je ono tvoje najveće blago.
Onda jednog dana Gospodin odluči da je djetešce spremno upoznati mamu i tatu i svijet koji je za njega stvorio.
Bilo je to godine Gospodnje 1969, dana 23 u mjesecu srpnju u 13,20 min. U najljepšem gradu na svijetu, Zagrebu iza Crkve Sv Petra. U popularnoj Zagrebačkoj Petrovoj bolnici.
Od tada pa do danas, moj Sin i Ja hodamo zajedno stazama naših života. Zahvalni Bogu na milosti što shvaćamo da je lakše hodati zemaljskim putevima zajedno iako je Gospodin uvijek s nama. Naročito onda kad mislimo da nije.
Zajedno u našim usponima i padovima.
Zajedno dok hodamo ravnim i onim krivudavim putevima.
Zajedno i onda kad plivamo u dubokim vodama, kad su bistre i kad mutne.
Zajedno u srećama i žalostima ali uvijek s vjerom da je sutra novi dan i nova sreća ako Gospodin tako želi.
Sretan i od Boga blagoslovljen Rođendan sine moj.
Voli te tvoja
mama
nedjelja, 19.07.2020.
Mislim si
Šani Ključec
19. srpnja 2019. u 16:02 ·
Razmišljam si, da'l su ljubav, privrženost, odanost i poštovanje vrline čovjekove koje vode jedna drugoj ili možeš biti 'namiren' ako baštiniš samo neku od njih. Hm, tko bi to znal?
I tak si onda mislim....
Kad bi svaki čovjek bio satkan od takvih niti, već bi tu živeli u zemaljskom Raju dok ne dojdemo u onaj pravi nebeski kojem se svi po skrivečki nadamo.
