Mislim si, kak je dobro da je Bog sve a mi ništa.
Kakvim smo svijet napravili vidimo svaki dan a samo smo 'nešto'.
Onda opet mislim, kak u zadnje vrijeme primjećujem da se mnogi boje upoznati Boga. Boje se prići i biti mu blizu. Zašto? Hm, možda zato jer su svjesni da su grešni. Htela bih im reći i pojasniti da je samo On savršen a da je čovjek oduvijek nesavršen i grešan... Možda bi se okuražili.
Priđite mu, nebojte se jer On svakog od nas čeka. On nam je najbolji prijatelj, On nas jedini razumije i On uvijek i zauvijek prašta. Onim poniznima, onima koji se iskreno pokaju i onima koji očiste srca od mržnje, zavisti, oholost i samoživosti, pohlepe....ma svima.
Koliko smo puta čuli prispodobu, 'molite i dobit' ćete, kucajte i otvorit' će vam se. Isto i onu, 'tko sluša čuje i tko gleda vidi' ali kad si posvjestimo vidimo da uvijek dobivamo. I kad ga molimo i kad ne. Ali kad molimo skrušeno i s nadom onda i uvijek primijetimo a onda puni sreće zahvaljujemo.
Kad ne moliš i ne zahvaljuješ - sve prolazui kraj tebe i ništa ne primjećuješ jer samo leleujaš k'o list na povjetarcu.
Zato budi hrabar, priđi jer On te čeka...
Da mu vjeruješ, da se u njega uzdaš i da ga ljubiš....Pođite k Njemu svi umorni i opterećeni i u njemu mir svoj nađite. Odmorite se.
Plaća je velika...
Post je objavljen 24.07.2020. u 16:08 sati.