hrabri ratnici
07.02.2010., nedjelja
Kako slušamo druge ???
Imamo li uho za čuti potrebe naših bližnjih? Imamo li vremena odvojiti za njih da ih saslušamo, utješimo , da im oprostimo i da im damo priliku za novi početak? Jesmo lil kršćani samo deklarativno ili autentično slijedimo Isusa Krista? Zašto samo tražimo da činimo čuda koja je Isus činio, da liječimo bolesne i podižemo mrtve? Nije li Isus prije svega služio? Zašto ga onda ne nasljedujemo prvenstveno u služenju? Kako mi mislimo da je On liječio bolesne i podizao mrtve? Dodirom....svakako,dodirom, ali dodir je bila Njegova Riječ kojom je dodirivao ljudska srca. Podizao je mrtve tako što im je dao novu priliku, ne osuđujući ih nego prihvačajući takve kakvi jesu. Dopustio im je slobodu da pogriješu, ali kad im je objasnio i primjerom pokazao, oni su progledali. Zašto mislimo da ja imam pravo pogriješiti, a drugi ne ? Zašto mislimo da će meni Bog oprostiti, a drugom ne? Ne piše li u Svetom pismu prispodoba o okrutnom dužniku? (Mt18;23-35) U današnje vrijeme ljudi trebaju samo malo razumjevanja i utjehe....traže da ih saslušamo, da zastanemo i obrišemo im suzu, da im pokažemo Put, da im pružimo ruku i damo šansu za novi početak. Nismo li i mi bili isti dok nas nije milost Božja obratila i pomogla nam? Nije dovoljno samo čuti nego i razumjeti ih....ne slušati riječi koje govore nego što poručuju. Mnogi ne znaju da kad govore o ljubavi, zapravo je nemaju ali je traže i na taj način ulijevaju u sebe. Kad prestanemo o njoj govoriti onda smo je zadobili....ali dok god o njoj govorimo, nemamo je. Isto je tako i sa poniznosti, strahom Božjim, strpljivosti i bilo kojoj drugoj vrlini. Zato je važno saslušati svoga bližnjega, dopustiti mu da izreče sve što ga tišti i muči i na taj način izlije gorčinu sve dok njemu ili njoj ne dosadi o tom govoriti. Kad se o tom prestane pričati onda je zadobivena tražena milost. Nismo li svi mi tako bili pročišćeni i još se uvijek na taj način pročišćujemo? Dopustimo i drugima isto. Bog ima strpljenja sa svima .... imao je i s nama, a sad mi moramo imati s drugima....činiti što je činio Isus...liječiti srca Riječima ohrabrenja i utjehe, govoriti svoja iskustva i njima ispovjedati svoje grijehe, jer kad vidu da smo i mi slabi i njima je lakše. To je Put služenja, put koji nam je ucrtao naš Učitelj Isus Krist. Na taj način se liječe srca i podižu mrtvi, opraštaju grijesi bližnjih i pomaže im se da prihvate sebe takvi kakvi jesu, slabi, maleni i grešni. Ta, tko je bez grijeha neka prvi baci kamen.........i (bez lažne skromnosti) otići ću prva,jer sam grešnija od mnogih među vama....Bog vas blagoslovio... |
