07.11.2011., ponedjeljak
MOSLAVAČKA GORA
Polazak u 07,00; povratak u 19,00 Opet na putu ![]() ![]() Volim Moslavački goru, to mi jedna od najdražih. Ne zato to je relativno niska i nema teških uspona, već zato što ima mnogo staza, i u svakom se trenu staza može proširiti za još koji korak i još kojih pola sata, i zato što su staze široke i zato što idu šumom koja u jesen poprima toplu žutu boju, pa je žuto dolje i žuto je gore, i čovjek pomisli da je sunce svuda i svagdje. Volim ju i zato što je puna priča o minulim vremenima i puna starih gradina. Volim ju i zato što su staze kružnog oblika pa se hodač uvijek lako vraća na polaznu točku. Volim ju i zato što je netko satnicu računao po najsporijem hodaču, pa ako piše 4 sata, to se može obaviti i u dosta kraćem vremenu, što ostavlja dojam da ste pobijedili vrijeme i da i ga imate više za odmor, pa je lako proširivati zacrtanu stazu. ![]() Dakle, u Podgarić smo, zajedno sa vremenom provedenim na jutarnjoj kavi stigli u 08,30 i krenuli hodati u 08,40. Udaljenost od Đurđevca do Podgarića je nekih 70 –tak km, a naš Kruno zna sve prečice po Hrvatskoj pa je Miličinu novu „Bijelu munju“ iznavigirao do tamo u taj čas. Da, da naša šefica se ponovila i morali smo to isprobati. U 09,20 stigli smo do Garić grada (356 m) i procunjali uokolo pa se malo i odmorili jer taj prvi uspon ide cestom i kosina nije zanemariva. Garić grad je živio od 1163 do 1545 godine, promijenio je brojne vlasnike i onda je nakon prodora Turaka počeo propadati. Danas su u tijeku restauratorski radovi i ulaz u samu kulu je zazidan. U 10,00 polako nastavljamo prema vrhu Humka. Na vrhu je repetitor i nema nekih pogleda, no tu je šumarska kućica sa nadrtrešnicom i stolovima. Tu je i ekipa koja lovcima priprema ručak, no mi se ubacujemo za stol. Šefica vadi čvarke i luk, i mi ostali upotpunjujemo stol ostalim domaćim proizvodima ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() No, da ne zaboravim, u našem Đuri svratili smo i do Meli u Osmicu ![]() ![]() ![]() |