)
14.12.2011., srijeda
Kalnik u magli i suncu
Dani su kratki, pa su i naši izleti sve bliži i kraći. Destinacija: Kalnik. Nekog posebnog plana hodanja nema jer ne znamo kakvo će nas vrijeme tamo dočekati. Magla se danima ne miče  , a po slikama na Kalniku je sve puno inja, znači da je hladno i vjerojatno sklisko  . Na starom mjestu skupilo se veselo društvance  , nekako malo mlađe ovaj puta, na žalost bez naše „mame“ tj predsjednice. No, zato u ekipi imamo i jednog perspektivnog budućeg člana  . Idemo Krunijevim kombijem. Veselu jutarnju atmosferu prekida „krepani“ kombi na Interpetrolu prije Koprivnice, koji se naime sam od sebe ugasio i niti makac dalje  . Kruno šarafi, mi isprobavamo vlastito gorivo, tj orehovce i travarice i smišljamo plan spašavanja  . No, poguramo kombi i odjednom brum, brum i on proradi, samo je otišla svjećica. Naravno da nastavljamo dalje, kupimo Ivanu u Koprivnici i pravac Kalnik.  Magla je sve gušća. Na Kalniku je još gušća. Sve je prekriveno jutarnjim injem, izgleda kao da je pao snijeg. Kalnik djeluje tajanstveno i prekrasno.  Plana hodanja još uvijek nema, no na „zube“ nećemo jer su skliski, pa krećemo na vrh kraćom stazom. Ubrzo se penjemo iznad magle i oduševljeni smo.   Na vrhu je sunčano i iznad magle izviruju Ivanščica i Medvednica. Vadim kartu i eto plana. Idemo po grebenu prema točki Sv. Martin i onda sjevernom stranom natrag u dom. Na vrhu srećemo i planinara PD Kalnik, Alojza, koji nam pomaže u definiranju rute. Hvala Alojz, imena sam se odmah sjetila jer sam čitala njegove tekstove na webu, a znam i kako izgleda  . Veselo nastavljamo izabranom stazom. I zaista je odabir bio dobar, atraktivno je, na suncu smo, inje pomalo otpada pa je dojam kao da hodamo po snijegu, slikamo se, grudamo, tresemo inje s grana, dečki rade rašnje za pračke (a imaju samo malo ispod 30).  Srećemo i veliki broj Zagrepčana koji su krenuli sa kontra strane.  Odlučujemo poći i na Pecu, kako bi predsjednica bila još ponosnija na nas  . No nekako smo izgubili markaciju  , a kako su dečki počeli zazivati grah, prekidamo potragu za tim vrhom i krećemo u dom. U domu je velika gužva , pa odlazimo na maglom obavijenu gradinu i penjemo se do vrha.  Potrošenih pola sata ne donosi nam stol u domu pa grah jedemo za šankom  . Nadam se da će spomenuti „perspektivni budući član“ postati samo „član“ naše hodačke ekipe i da mu se dopalo ovo naše veselo društvo  Ukupno smo hodali 3 sata + penjanje na gradinu, što je za ove zimske dane sasvim dovoljno. Doma smo krenuli oko 15,00 sati i po prvi puta stigli još za dana  Do slijedećeg izleta, a to je Češljkavački vis na Papuku . PS. U planu su kobase na štapu! |
