HPD Bilo iz Koprivnice 14.04. ima pohod u Austriju, točnije u kanjon kod Graza. Idem i ja. Prvo sam sve to lijepo provjerila na Internetu i uvjerila se u atraktivnost kanjona. Stranica http://www.baerenschuetzklamm.at
Naša staza je ovo:
Mixnitz Bahnhof 447m – Parkplatz Bärenschütz – Guter Hirte 1209m –
Steirischer Jokl Schüsserlbrunn 1398m – Hochlantsch 1720m – Teichalm 1172m
U Grazu nam se pridružuje naš vodič, Koprivničanac Mladen, a kasnije se ispostavilo da smo zajedno išli u srednju školu , pa smo se nas dvoje usput prisjetili i srednjoškolskih dana. Od Graza vozilo se još nekih 40-tak km. Na stazu krećemo oko 09,30.

Na našu sreću, uštedili smo eure za prolaz kroz kanjon jer se isti otvara nakon 01.05., no na našu žalost baš ovaj vikend austrijski planinari imaju radnu akciju i obnovu oštećenih staza tako da ne možemo proći duž cijelog kanjona pa moramo okolo. 

Relativno strmim usponom po šumskoj cesti dolazimo do planinarskog doma Dobri pastir na visini od 1209 m, gdje slijedi kratki odmor …..

i grupno fotografiranje

ubrzo nas Mladen „tjera“ na spuštanje u kanjon……
i zaista, bilo je to pravo spuštanje, po drvenim ljestvama, prvo sam pomislila fuuuuj, ja to ne mogu….no da stvar bude gora, nisam se mogla niti vratiti jer su se drugi počeli spuštati, a mjesta ima samo za jednoga…


no, kad me jednom krenulo, bilo je sasvim dobro, čak i odlično 



poslije nam je Mladen otkrio da se samo ludi Hrvati mogu odlučiti za spuštanje po tim ljestvama, naime predviđene su za penjanje… 
naš vodič Mladen.....

svi su se uspješno spustili, a posljedice upale mišića vjerojatno (kao i ja) osjećaju i evo 6 dana nakon tih tisuću štengica...
...uslijedio je uspon dalje prema drugom domu na 1398m

ovaj je otvoren i ima PIVO , mislim da smo stričeku podigli dnevni promet sukladno onom broju štengica 
na 5 minuta nalazi se crkvica uz koju ide i legenda koja kaže da je u malom izvoru smještenom u stijeni iza crkvice majka umila svoje slijepo dijete te da je isto potom progledalo

neki nastavljaju dalje prema vrhu Hochlantsch na 1720m,


a neki omamljeni pivom zadovoljno se odmaraju na terasi. i ja sam bila među ovima „zadovoljnima“ i ostala sam na terasi…..
za otprilike sat i pol stižemo do hotela na jezeru, a ubrzo stiže i ekipa sa vrha….


uslijedilo je opuštanje te šetnja oko jezera i posjeta omanjoj močvari…..

uz sam zalaz sunca napuštamo ovaj idilični kraj, kojemu je, bar mi se tako čini, zaštitni znak Krava.

Pozdrav svima iz "Bila", posebno tajnici Antoniji i vodiču Mladenu i hvala na lijepo provedenom danu! 
|