Pet Sematary, SAD, 1989.
Redateljica: Mary Lambert
Glume: Dale Midkiff, Denise Crosby, Fred Gwynne, Brad Greenquist, Michael Lombard, Blaze Berdahl, Miko Hughes, Susan Blommaert...
Ocjena: 7
Jednostavno obožavam Stephena Kinga (toplo se nadam da ste svi čuli za njega). Ne znam, ali ta nevjerovatna inovativnost i genijalna atmosfera jednostavno me očaravaju kod njega. Jučer sam došao u situaciju da napokon pogledam taj hvaljeni film nastao prema istoimenom romanu Pet Sematary (da vas ne zbunim- groblje na engleskom se piše cemetary, a ne sematary, ali o tom ćemo kasnije...) i definitivno mogu reći da se nisam razočarao, zapravo ovo mi je definitivno jedan od boljih horrora koje sam ikada pogledao.
Radnja filma iliti radnja knjige zaista zvuči u isti čas originalno koliko i zastrašujuće, a ide otprilike ovako: Obitelj Creed na čelu s očem Louis (kojeg je izvorno trebao glumiti legendarni Bruce Campbell, nama svima poznat kao Ash iz Evil Dead trilogije, no uloga je pripala Daleu Midkiffu) mislili su da su napokon pronašli svoju kuću iz snova u Maineu- ocu Louisu je posao u blizini kuće, a njegova djeca i žena su se doslovno zaljubili u njihovu novu obiteljsku kuću. No nakon što se upoznaju sa simpatičnim susjedom Judom (pokojni Fred Gwynne), Louis saznaje da se u blizini njihove kuće nalazi groblje kućnih ljubimaca, a osim groblja probleme im stvara obližnja autocesta koja se čini sve samo ne sigurnom. No ono što Louis ne zna je to da to groblje skriva groznu tajnu, a to je da kada nekoga tamo zakopate, on/ona će se vratiti iz mrtvih, ali ne baš u onakvom stanju kakvom su bili prije nego su umrli...
I naravno uskoro Louisu pogiba mačka, a nakon što ju zakopa na tom ukletom groblju, mačka se začudo vraća kući, no ovaj put u puno agresivnijem stanju.
No kada im u nesreći umre sin Gage (najmlađi član obitelji), Louis će učiniti sve što je u njegovoj moći da mu sin oživi- uključujući i zakopavanje sina na groblju kućnih ljubimaca. No ono što Louis ne zna- je to da je biti mrtav ponekad bolje nego biti živ...
Kao što rekoh, film se zove Pet Sematary, a ne Pet Cemetery jer su neki klinci u filmu šarali po nazivu groblju i eto- krivo ga nazvali. Ne trebam ni spomenut da je film originalno nastao prema romanu Stephena Kinga, a film me iznenadio po tome da je bio poprilično strašan za film koji je nastao prije punih 17 godina. Izvrsna atmosfera, još bolja glazba i neke zaista strašne scene jednostavno su razlozi zašto je ovaj film takav kakav je. No također je imao i nekih mana, a to je bilo preveliko ignoriranje nekih dosta važnih scena u knjizi, a pomalo mi je i bilo blesavo vidjeti klinca kako ubija s skalpelom sve oko sebe, no ipak- ovo je samo film.
Također ono što me apsolutno najviše prestrašilo u filmu je Zelda (koju je glumio muškarac jer producenti nisu mogli naći dovoljno mršavu ženu), sestre glavne junakinje koja je patila od meningitisa, a scena u kojoj joj se vide leđa mi se zauvijek urezala u pamćenje. I skoro zaboravih- George A. Romero (Night of the Living Dead, Dawn of the Dead, Day of the Dead) je originalno trebao režirati film, no nakon otkazivanja filma odustao je, a na njegovo mjesto je došla Mary Lambert (Urban Legends: Bloody Mary).
Uglavnom, dosta dobar i inovativan film koji je mene jako iznenadio te vjerujem da će i vas, a nakon gledanja ovog filma zaista ćete zaželiti da ne bolujete od meningitisa...
|