Priznajem, mislio sam ne javljati se na ovu temu jer nisam čovjek od vjerskih uvjerenja (a ni kromosomi mi baš ne idu na ruku), no otkada su pobornici takvih uvjerenja bezobzirno upali i na moj teren (teren slobodoumna čovjeka, građanina i porezna obveznika) osjetio sam potrebu da stanem na branik neotuđive: one koju žele nasilno preobratiti, a zajamčena je ustavom, pa i naravnim zakonom (za one koji ne znaju, inducirani se pobačaji događaju i u životinjskih ženki, samo se one, veoma je izgledno, ne boje boga ili bogova i njihovih posrednika). U te ću se svrhe uhvatiti u koštac s nekim tvrdnjama koje više nalikuju jeftinoj propagandi za još jeftinije zaglupljivanje. U zemlji u kojoj tek svaki sedmi stanovnik ima neku od fakultetskih diploma to, očito, i nije tako nemoguća misija (još uvijek se rađaju primjerci koji tvrde da nisu primati, da im teorija evolucije podmeće kako su siroti nastali od majmuna te pronose radosnu vijest kako je Zemlja stara šest tisuća godina).

Tvrdnja #1: Život počinje začećem.

U svemu je ovome upravo najsimpatičniji detalj što uopće nije poznato točno vrijeme začeća i što se djeca rađaju, a da se nikada nije doznalo koliko je točno (u dan, sat, minutu i sekundu) trajala trudnoća. Doista, ljudima trećeg milenija nepoznat je podatak o početku života, jednako kao i precizna i neoboriva definicija živog bića. Uz to djeca se ne rađaju u dobi od/do četrdesetak tjedana, a dokument kojim se to potvrđuje nosi naziv rodni, a ne začetni list. Ova zbrka očito proizlazi iz pokušaja da se zigotu proglasi osobom s biračkim pravom glasa, iako uopće nije izvjesno da će ova doseći puni razvoj i biti rođena. Zato je zovemo potencijalom koji može i ne mora donijeti čovjeka na svijet, a ne zato što sumnjamo da kopulacijom ljudskih jedinki možemo očekivati i rađanje petorki čudnovatog kljunaša.


Tvrdnja #2: Život je dar od Boga. Ubiti čovjeka znači ubiti Boga.

Ovo je, usudio bih se reći, klasičan primjer društvene nesnošljivosti koja se skriva pod pravom na slobodu vjeroispovijesti. Društvo je skup pojedinaca različitih potreba i uvjerenja, stoga svako nasilno nametanje osobnih svjetonazora i načela predstavlja ozbiljnu povredu slobode drugog pojedinca. Taj drugi pojedinac nije obvezan vjerovati u (tuđeg) boga i biblijski ili neki drugi mitski postanak svijeta. S druge strane, ako je život dar od (bilo kojeg) boga, a onda taj pulsirajući dar odjednom bude usmrćen voljom tog istog boga, čini li to boga svirepim ubojicom (kojeg bi onda, s skladu s njegovim načelima, isto tako trebalo smaknuti)? Čemu onda predstave i nekakvo "miroljubivo bdijenje [koje] vapi Bogu kako bi On, svojom moći, zaustavio pobačaj"? Koliko bi životoljubaca odbilo ići u rat i tako ne pristati doći u situaciju da po nalogu države ubije čovjeka na onoj drugoj neprijateljskoj strani? Koliko se životoljubaca protivi smrtnoj kazni? Koliko životoljubaca, u konačnici, u svoje utrobe odbija unositi lešine bića koja su također, po njima omiljenom naravnom zakonu, imala neotuđivo pravo na život? Rekao bih: toliko da u društvu prevladavaju upravo oni koji preziru i kažnjavaju one koji odbijaju biti topovsko meso (dezerteri postaju zločinci, a zločinci heroji), oni koji pravdu ispravljaju tuđim životom i uživaju u javnim egzekucijama i oni koji klanje i zlostavljanje drugih živih bića proglašavaju tradicijom.


Tvrdnja #3: Svaki život je svet.

Da si ne tepamo: život je puka slučajnost, od većine nas ionako nema i neće biti nikakve značajnije koristi (u globalnom smislu), a u nekim smo divljim dijelovima svijeta na dnu hranidbena lanca. Što je tu sveto i uzvišeno i kako biste to, na primjer, pojasnili komarcu malaričaru spremnom da vas obilježi na dulji period.


Tvrdnja #4: Ono što je začeto, treba biti rođeno.

Oni koji razlikuju biologiju od teologije znaju da svaki razvoj može biti prekinut u bilo kojem trenutku, katkada i bez ikakvog posebnog razloga, uzroka ili namjere. S druge strane, pobornici rađanja pod svaku cijenu zanemaruju antiljudski koncept svojih ideja koji uključuje prisiljavanje žena na rađanje (to vjerojatno uključuje i vezivanje žena za krevet, samice, nasilno izvlačenje fetusa iz utrobe majke ili prisilno podvrgavanje carskom rezu u slučaju da ova odbije raširiti noge). Poznavatelji povijesti znaju da su takve metode bile omiljene u koncentracijskim logorima Drugog svjetskog rata i da je takav poredak ugušen u krvi prije nego li je uspio istrijebiti pola Europe.


Tvrdnja #5: Tijelo žene nije njezino.

Budući da tijelo žene nije njezino (realno je višestanična kopija svojih bioloških predaka s dodanom vrijednošću koja je čini jedinstvenom), postavlja se pitanje kako žena može donijeti ijednu pravovaljanu odluku o svome organizmu. Jer sve u tom organizmu itekako je živo (zajedno s bakterijama koje s vremena na vrijeme valja ljubazno masovno pobiti). Ne zahtijeva li to osnivanje posebnih odbora koji bi donosili odluke o tome smije li žena mjesečno svjesno uništavati svoje (itekako žive) gamete? Zamislimo samo koliko je tu potencijalne djece pokošeno, a mogli su biti nobelovci, oskarovci... Ili Mussolini.


Tvrdnja #6: Oni se zalažu za ubojstvo.

Ovo je najčešće izgovorena laž: da se pro-choice skupina zalaže za namjeran prekid trudnoće. Tražiti pravo na izbor ne znači zalagati se za pobačaj jer dio žena, oslobođen represije i zabrana, itekako može donijeti i odluku o iznošenju trudnoće do kraja. Dakle, naglasak je na mogućnosti samostalna donošenja osobne odluke punoljetne osobe. Ideja da netko drugi donosi tu odluku ozbiljno ugrožava pluralno sekularno društvo koje se temelji na ustavu, a ne na nekoj od verzija Biblije (u kojoj se, priznajte, židovski bog obraća starim Hebrejcima, narodu Izraelovom, a ne narodima poslijeratnog Balkana koji su u stanju i posvađati kosti mrtvih, a ne samo žive).


Tvrdnja #7: Oni zagovaraju kulturu smrti.

Ova je tvrdnja posebno zanimljiva jer kada klerici dijele blagoslove po lovačkim društvima s čijih zidova sablasno vise preparirani leševi reprezentativnih primjeraka divljači (čime ozbiljno biološki ugrožavaju i genetski slabe populaciju) ili kada pružaju duhovnu podršku vojnicima u okupiranim zonama (u kojima ljudi gube život ne svojom voljom), onda to nije sudjelovanje u nečemu što (ne)namjerno donosi smrt. Jer podržavanje naoružanih ljudi nipošto nije pristajanje uz smrt.


Tvrdnja #8: Pravo žene ne može biti iznad prava nerođena djeteta.

Svatko jednom rođen zna da je pravo žene iznad prava čak i rođena djeteta. Jer žena (su)odlučuje o svim aspektima djetetova života (tako mu određuje mjesto i državu rođenja, ime, prvi jezik, religiju, naciju, državljanstvo, boju cipela, vrstu škole, a i kasnije značajno utječe na njegova uvjerenja, predrasude i antagonizme). To jadno mladunče nema pravo ni o čemu odlučivati jer stručno utvrdismo da za to nije sposobno. Ali za veselo društvo molitelja nerazvijeni potencijal čovjeka itekako treba ostvariti to neko neotuđivo pravo koje, da budem neozbiljan do kraja, i srcu daje pravo iskočiti iz njedara (tek toliko da osjeti kako je to otkucavati izvan tijela). Ako zigoti, embriju ili fetusu damo pravo odlučivanja, smiju li oni odlučiti ne dostići puni razvoj? Je li itko od molitelja ikada pomislio kako pravo na "roditi se" pretpostavlja i pravo na "ne biti rođen"?


Tvrdnja #9: Svi koji zagovaraju pobačaj već su rođeni.

Papagajsko ponavljanje Ronalda Reagana, "mirotvorca" poznatog po Zaljevskom ratu (sjajnog mjesta za demonstraciju svetosti života), još je jedan pokušaj da se guski podmetne nojevo jaje, a onda proda kao jaje kraljevskog pingvina. Nerođeni i mrtvi nemaju mogućnost izjašnjavanja, pa ne treba naglašavati kako su nositelji nekog mišljenja uvijek živi. Uostalom, je li itko začet ili rođen svojom voljom?
Ne pravimo se mutavi: floskula zvana "pravo na život" završava trudovima jer u trenutku upisa u matičnu knjigu to nesretno biće postaje svojina države koja će ga već sutra žrtvovati za svoju pomračenu ideologiju (ili će ga, u najmanje bolnom slučaju, utamničiti ako za nju odbije postati mladim lešom).


Tvrdnja #10: Mi smo društveni čimbenik i imamo se pravo baviti tuđim reproduktivnim pravima.

Iz vjerničkih se krugova često može čuti kako su pojedina ponašanja protunaravna. U to, dakako, spadaju i određena seksualna ponašanja. Tako je protunaravno ne općiti sa suprotnim spolom (jer tako piše u Levitskom zakoniku koji je za neke očito na snazi), ali je posve naravno ne općiti uopće. Zašto se onda, oni koji ne opće (i protunaravno guše jednu od egzistencijalnih ljudskih potreba), niti podižu potomke, toliko iz petnih žila trude upadati u tuđe utrobe i postelje, a istodobno iza debelih zidina podignutih znojem poreznih obveznika skrivaju nepriličnosti (da ne kažem zla)?


Tvrdnja #11: U Hrvatskoj se većina ljudi izjašnjava rimokatolicima.

U Hrvatskoj je većina osoba ženskog spola, pa se zakoni ne prilagođavaju ženama, već ljudima i građanima. Žene nisu i ne mogu biti povlaštene na temelju jednog statističkog podatka (iako je lakše utvrditi nečiji spol, nego uvjerenje). Oni koji misle da bi povlastica trebala proizlaziti iz statistike, slobodni su otići u neku drugu zemlju i zalagati se da kao manjina imaju umanjena ljudska i građanska prava.


Tvrdnja #12: Hrvatska izumire.

Ispražnjenu Hrvatsku zasigurno ne može spasiti progon trudnica po bolnicama, a još manje njihovo vezanje lancima za krevet da bi rodile sve što se začelo. Takvu Hrvatsku može spasiti samo kvalitetna pronatalitetna politika (ona koja osigurava dostojan život lišen egzistencijalnih problema), no za nju je malo tko od političara ozbiljno zainteresiran. Ali zato su itekako zainteresirani oni koji svojim životnim izborom upravo doprinose tomu da Hrvatska nema više stanovnika (zamislite na tisuće fertilnih ljudi koji rasipaju svoj biološki potencijal), a ujedno, zbog njihova uzdržavanja, ima manje u državnom proračunu (to je onaj lonac koji pune i ateisti i "sotonisti").


Završno razmišljanje

Dragi vjernici i vjerski vođe, nitko vas ne tjera puškom da živite po tuđim osobnim uvjerenjima, da ne slijedite Knjigu Mojsijevu (u kojoj se za život uzima taj vaš "sveti" život jer je Bogu to milo), da ne koristite sve ono što vam zabranjuje nadopunjena sveta knjiga naroda kojeg je Europa skoro izbrisala s lica Zemlje. Ali zemlja u kojoj živite nije vaša bogomolja, ta zemlja ima svoj ustav i svoje građane različitih uvjerenja i potreba (i većini niste opunomoćenici), a to znači da morate prihvatiti kako postoje duše koje ne žele biti "spašene" vašim metodama. Prestanite se ponašati kao da su vaša uvjerenja jedino ispravna i društveno prihvatljiva, da vaše svetosti moraju biti i tuđim svetostima i da su sva društvena pitanja teološke naravi (u ovarijima i kopulaciji nema ničeg teološkog). A prije nego što nekome zavirite u utrobu i postelju zapitajte se sljedeće ili zauvijek zašutite:

1. koliko sam gladnih nahranio i žednih napojio?
2. koliko sam golih odjenuo i bosih obuo?
3. koliko sam siročadi prigrlio k sebi?
4. koliko sam odbačenih i izbačenih zbrinuo u svome domu?
5. koliko sam.... koliko sam..., a ne samo molio po cijele dane?