Ilegalci: rođeni kod kuće?
19.08.2011.
Zagrepčanka D. I. dva je dana provela razdvojena od svog novorođenčeta koje je prema svojoj želji, prije samo pet dana, odlučila roditi kod kuće. Naime, nakon što je odbila ginekološki pregled u KBC-u Sestara milosrdnica, liječnici su, prema zakonskoj regulativi, pozvali policiju i socijalnu službu kako bi utvrdili majčinstvo. Time je ponovo aktualiziran problem žena u Hrvatskoj koje se odluče iskoristiti svoje ljudsko pravo na to gdje će i na koji način na svijet donijeti svoje novorođenče. Te se majke, zbog nedostataka zakonske regulative, često susreću s velikim neugodnostima pri upisu djeteta u Matičnu knjigu ili pronalaskom pedijatra ili ginekologa. No, s druge strane, otvara se i pitanje nerođena djeteta i njegova prava da se rodi u bolnici u sterilnim uvjetima i svim drugim blagodatima moderne medicine. (Večernji list, 9. kolovoza 2011.)
Prije deset sam dana zapazio tekst (čiji vam paragraf prenosim) o ženi koja je rodila kod kuće (jer to je bila njena, majčina, želja). S obzirom kako vjerujem da je ljubav majke iskrenija i dublja od brige države (posebno kada vidim što se događa s tim mladim bićima nakon što uđu u sustav obrazovanja, odnosno na tržište rada, gdje su danas najugroženija skupina diljem Europe), ne sumnjam da je ova majka bila upravljana pozitivnim motivima i da ona na taj način nipošto nije mogla kršiti prava onoga komu ih je, rođenjem, dala (ne Bog, ne država, nego majka; oprostit ćete mi što sam u drugi plan zametnuo ulogu oca). Naprotiv, to čini ona kojoj se događa da zlostavljano dijete, pozivajući se na zakon i civilizacijske dosege, dolazi u napast vratiti je njezinu zlostavljaču.
Oslobođenjem oca više nema razloga da se djevojčica ne vrati u svoju biološku obitelj, iz koje je 2006. izdvojena zbog sumnje na seksualno zlostavljanje. Ovog mjeseca istječe odluka o njezinu smještaju kod udomitelja. Njezino pismo za sud i pravo potpuno je nebitno, jer je njezin otac oslobođen i ne može biti dvaput suđen za isto djelo. (T-portal, 7. veljače 2010.)
Povrh toga, predstavljati bolnice kao idilična mjesta na kojima možete pokupiti samo previše zdravlja ("jer neuspjehe pokriva trava" kako je mudro ustvrdio legendarni Vanja Drach u Tanhoferovu H8) i više je nego tragikomična (New 'superbug' found in UK hospitals), jer često svjedočimo lošim uvjetima u pojedinim bolnicama (ne tako davno smo imali prilike čitati o urušavanju stropa u jednom rodilištu, pa zatim kako na jednom zaraznom odjelu iz zidova rastu gljive; o ručnicima i toaletnom papiru ne bih odmatao riječi), a nije zanemariva ni neljubaznost osoblja (zbog kojega sam i sam utekao privatnom sektoru, jer mi je više žao sebe nego novca, ma koliko krvavo došao do njega).
Dvoje djece rodila sam kod kuće jer sam nakon prvog porođaja u bolnici bila zgranuta odnosom osoblja prema rodiljama – otkrila je Zagrepčanka Barbara Trbojević (35). Priznaje da je za oba poroda kod kuće primalju koja će joj pomoći pronašla na crnom tržištu, no to je nije spriječilo u namjeri. (Večernji list)
Rađala sam 12 sati. Maleckom je to bilo previše i nije uspio, počela je svoju tužnu priču Ivona Strnić (24) iz Karlovca. Nema nikakvu uspomenu na svog sina, a slomljena nakon tragičnog poroda, jedva je pohvatala konce života. Ona priča priču tisuća majki koje su spletom tužnih okolnosti rodile mrtvo dijete. Za njih zdravstveni sustav nema odgovor. Nakon poroda najčešće ih smještaju u istu sobu s majkama čija djeca dolaze na dojenje, za njih u bolnicama gotovo nitko nema riječi utjehe, a rijetka su rodilišta u kojima s njima nakon tragedije razgovara psihijatar ili psiholog. Osim toga, nakon izlaska iz bolnice čeka ih birokracija. (24sata, 20. lipnja 2011.)
Nesretni je otac Robert Ivankić, ni ne slutivši da mu je supruga u opasnosti, nakon brojnih telefonskih poziva upućenih bolnici, pri čemu je konstantno nailazio na neuljudno spuštanje slušalice, o smrti supruge saznao tek idući dan. Tijelo djeteta za ukop dobio je tek nakon četiri mjeseca. (Index, 21. srpnja 2007.)
Prema Ustavu (članak 21.) "svako ljudsko biće ima pravo na život" (članak 60. Obiteljskog zakona kaže i ovo "Priznanje očinstva začetog a još nerođenog djeteta, proizvodi pravni učinak ako se dijete rodi živo"). S obzirom na to da je pobačaj zakonom dozvoljena radnja (dakako, uz mnoštvo ograničenja, jer zakon tomu i služi), čovjek očito postaje ljudskim bićem tek činom rođenja (jer sigurno je sigurno). Kako ta prava ne mogu početi prije nego što taj netko ne proviri glavu (ili noge) i pozdravi svijet svojim šokantnim vriskom, očito je da se majčina odluka mora početi primjenjivati prije nego što će ova vrištalica postati čovjekom (jer čovjek se, u konačnici i fizička osoba, postaje rođenjem). Znate, ovo pravno natezanje zvuči kao kažnjavanje ne-vozača za ugrožavanje prometa, a koji je sjeo u vozilo da bi se - odmarao u garaži.
I što čeka tu našu vrištalicu prije završna čina?Jamstvo da će se roditi živo i zdravo samo zato što je rođeno u bolnici?
I što čeka tu našu vrištalicu prije završna čina?Jamstvo da će se roditi živo i zdravo samo zato što je rođeno u bolnici?
Umirovljeni liječnik iz Klinike za ženske bolesti i porode u Petrovoj ulici, Nikola Ljubojević, u srijedu je na Općinskom kaznenom sudu proglašen krivim za smrt rodilje Mirele L. koja je uslijed teškog krvarenja preminula 29. rujna 1995. godine nakon što je rodila tri djevojčice, a osuđen je na uvjetnu kaznu od godinu i šest mjeseci uz petogodišnji rok kušnje. Rodilja Mirela L. carskim je rezom rodila tri djevojčice 28. rujna 1995., a nakon carskog reza počela je obilno krvariti jer joj je liječnik J. Đ. tijekom operacije prerezao žilu. Unatoč tome, osuđeni liječnik nije naredio provođenje dodatnih pretraga i operaciju, već ju je u takvom stanju prepustio medicinskim sestrama na Odjelu intenzivne skrbi. (Jutarnji list, 22. listopada 2008.)
Poznati hrvatski ginekolog Asim Kurjak osuđen je jučer na osam mjeseci zatvora zbog svjesnog zataškavanja liječničke pogreške zbog koje je 21. siječnja 2002. u Bolnici “Sv. Duh” u Zagrebu umrla rodilja Dragica Ivankić. Sutkinja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu Iva Nikšić utvrdila je da je Kurjak počinio kazneno djelo pomoći počinitelju kaznenog djela nakon počinjenja jer je svjesno obmanuo pravosuđe potpisavši nalaz s lažnim uzrokom smrti rodilje, i to bez obdukcijskog nalaza. (Nataša Škaričić, Slobodna Dalmacija, 22. prosinca 2007.)
Primijetite ovdje jedan zanimljivi detalj: primalji, koja je Zagrepčanki s početka priče pomogla na svijet donijeti zdravo ljudsko biće (ne opstaje li svijet, na kraju krajeva i država, na takvima?), vjerojatno slijedi otkaz (drugi put će znati da "takav porođaj prema najnovijim podacima, nosi povećan rizik za zdravlje majke i djeteta", iako već i jedan zaraženi unese paniku u rodilište), dok se liječnici, proglašeni odgovornima za smrt rodilje/djeteta provlače kroz ušicu igle (uvjetne kazne, zastare).
Moja je baka rođena kod kuće, bez tzv. blagodati suvremene medicine, i to okrenuta na zadak (danas se kod takvih slučajeva daje prednost carskome rezu, no tadašnja je babica očito dobro obavila posao i bez te razvikane metode koju se danas traži i kada ova nije nužna). Sama će kasnije postati majkom osmero djece od koje je jednom, tijekom porođaja u blagodati, iščašen kuk (događa se, zar ne?), pa je barem postalo poznato po šepanju. Da se razumijemo, nipošto nisam za opciju da se rodilišta presele u kuće i stanove, ali izbor majke da svoje čedo donese na svijet u uvjetima (u prostoru i među ljudima) koje ona želi, mora biti neotuđivo pravo. To nije povratak u prošla stoljeća, jer po pitanju svoje prirode (ne tehnologije iza koje se skrivamo), naši se dolasci i odlasci (rađanje i smrt) odvijaju (i svode) na jednako dosadan arhaičan način. Osim toga, volih bih da netko napokon provede istraživanje (da postoje točni podaci) o tome koliko je majki, nakon uredne trudnoće, na svijet donijelo bolesno/mrtvo dijete (zbog liječničke pogreške), pa da prestanemo mitologizirati pojedina zvanja i ustanove. Ako zaista žele zaštititi djecu, ne misle li Oci da imaju posla negdje drugdje?
Moja je baka rođena kod kuće, bez tzv. blagodati suvremene medicine, i to okrenuta na zadak (danas se kod takvih slučajeva daje prednost carskome rezu, no tadašnja je babica očito dobro obavila posao i bez te razvikane metode koju se danas traži i kada ova nije nužna). Sama će kasnije postati majkom osmero djece od koje je jednom, tijekom porođaja u blagodati, iščašen kuk (događa se, zar ne?), pa je barem postalo poznato po šepanju. Da se razumijemo, nipošto nisam za opciju da se rodilišta presele u kuće i stanove, ali izbor majke da svoje čedo donese na svijet u uvjetima (u prostoru i među ljudima) koje ona želi, mora biti neotuđivo pravo. To nije povratak u prošla stoljeća, jer po pitanju svoje prirode (ne tehnologije iza koje se skrivamo), naši se dolasci i odlasci (rađanje i smrt) odvijaju (i svode) na jednako dosadan arhaičan način. Osim toga, volih bih da netko napokon provede istraživanje (da postoje točni podaci) o tome koliko je majki, nakon uredne trudnoće, na svijet donijelo bolesno/mrtvo dijete (zbog liječničke pogreške), pa da prestanemo mitologizirati pojedina zvanja i ustanove. Ako zaista žele zaštititi djecu, ne misle li Oci da imaju posla negdje drugdje?
Zbog neplaćenog računa za uslugu interneta iz 2008. godine, Splićanki Ivani Vušković (28) prije pet mjeseci stigla je ovrha. S obzirom da dugovanje zbilja postoji, to ne bi bio nikakav problem da joj ovrhom nisu prvo sjeli na porodiljnu naknadu, a zatim i na naknadu za nezaposlene, dakle, primanja koja su zakonom izuzeta od ovrhe! (Danas.hr, 13. svibnja 2011.)
Iako predmet ovrhe ne mogu biti naknade za nezaposlene, dječji doplaci, mirovine, zbog rupe u sustavu sve je više primjera o zapljeni tih sredstava. Riječanki, majci djeteta s posebnim potrebama, HZZO je ovrhom 'sjeo' na dječji doplatak i naknadu za nezaposlene – jedine prihode. Konkretno, Riječanka je jedno vrijeme primala naknadu od HZZO-a. Budući da je u međuvremenu prestala biti u stalnom radnom odnosu, a naknadu je i dalje primala, sada ima dug prema HZZO-u temeljem dijela tih isplaćenih naknada za razdoblje u kojem nije bilo zakonskog temelja da ih prima. Kaže da dug nije sporan, kao ni to da će ga vratiti, no sporna je činjenica da joj se dug počeo naplaćivati preko doplatka koji je zakonom zaštićeni oblik primanja, bez obzira na to kakva dugovanja i prema kome imala. (Danas.hr, 29. ožujka 2011.)
Majke svoj posao uglavnom obave besprijekorno (i još uspiju držati tri kuta kuće). Rekao bih, gotovo samodopadno, da to vidim po sebi. Ili bolje ne?
komentiraj (5) * ispiši * #