U posljednje sam vrijeme, htio to ili ne, bio izložen raznolikim uprizorenjima sučeljavanja predsjedničkih kandidata. Nisam bio zadovoljan sadržajem postavljenih pitanja, jer koliko su jedna bila neozbiljna (tipa: Koristite li usluge stilista?; Kada ste se prvi puta zaljubili?; Pamtite li prvi poljubac?...Pitanja o kućnim ljubimcima neću ni spominjati), toliko su druga bila izlizana (tipa: Što biste učinili da sutra postanete predsjednikom?; Što mislite o svojim prethodnicima?). Povrh toga, sučeljavanja su imala i dodatni hendikep: obično bi (srećom, ne uvijek) okupljala kandidate na temelju površnosti osobnih impresija ili nepreciznosti i nepouzdanosti pojedinih anketa. Stoga sam, isključivo kao građanin koji ne želi glasovati samo za ime i prezime ili akronim neke političke organizacije (kako to već nalažu ovdašnje navike i komoditeti), odlučio sastaviti neka svoja pitanja koja bih, da imam prilike, postavio predsjedničkim kandidatima. Kako sam ovaj tekst i njegovu publiku shvatio krajnje ozbiljno, pročitao sam sve dostupne programe predsjedničkih kandidata, a što mi ipak nije pomoglo da shvatim stvarne razloge kandidiranja: naime, stekao sam dojam da neki kandidati baš nisu razumjeli što se od njih traži, niti su svjesni ustavnih ograničenja i osobnih kapaciteta. Shvatio sam da je jedini pravi program prazan list papira koji će biti popunjen do kraja mandata. Nama nude suprotno, hrpu popunjenih listova koji do kraja mandata postaju prazni.


Kandidat #1 - Bandić, Milan



1. U svome izbornom programu, između ostaloga, obećajete "jačanje hrvatskog gospodarstva, smanjenje nezaposlenosti, povećanje izvoza i rast inozemnih ulaganja". Koliko je takvu politiku moguće provoditi uz postojeće predsjedničke ovlasti i nisu li takva obećanja jednostavno "ček bez pokrića"? Kako i sami tvrdite: možete okupiti nekolicinu suradnika vrhunskih kvaliteta bez stranačke potpore, no to još uvijek nema nikakva, ni teoretska, utjecaja na stopu nezaposlenosti. Ključno je pitanje zašto Vam ta tema predstavlja jednu od točaka, kako napisaste, "preporodnog programa Hrvatske"?

2. Zanimljivo je da u svome programu ne dovodite u pitanje hrvatsko članstvo u Europskoj uniji i tvrdite da pristupanje EU, zbog korisnosti za građane i društvo, mora biti među vanjskopolitičkim prioritetima. Zašto smatrate da je ulazak u bilo koju političku zajednicu (trenutno zapriječen čl. 141 Ustava RH) prioritet onoj zajednici koja još uvijek nije riješila probleme mita, korupcije, nepotizma, nezaposlenosti i ostalih etičko-pravnih boljki koje će i, nakon eventualnog (za razliku od Vas pristupanje EU dovodim u pitanje s obzirom na nepoznate rezultate referenduma) pristupanja ostati unutarnjim problemom?

3. Osvrćući se na prošlost moderne Hrvatske tvrdite da je ova pobijedila u ratu uz savezništvo SAD-a i EU. Ako bismo malo produbili taj osvrt, u koji ladicu povijesti smještate odnos međunarodne zajednice i pojedinih institucija spram zaštite onih subjekata i objekata teoretski zaštićenih Ženevskom i ostalim konvencijama (civili, ranjenici, ratni zarobljenici, bolnički i sakralni objekti, kulturna baština)? Jesu li po vama nametanje embarga golorukima i politički iskrojeni optužni prijedlozi dokazi savezništva?

4. Vaš je stav, između ostaloga, i da je Hrvatska prozapadno usmjerena zemlja, a što se može, kako tvrdite, vidjeti i iz pristupanja NATO savezu. Postaje li prozapadnom usmjerenošću i osobinom prihvaćanje koncepta tzv. Zapadnog Balkana i kakvo je Vaše mišljenje o toj pseudoregiji?

5. Zanimljivo je pročitati kako obećajete suradnju s drugim utjecajnim državama u svijetu, no svjedoci smo da su tijekom moderne povijesti izgubljene mnoge potpore (u odnosu na razdoblje priznanja neovisnosti), poštovanja i interesi, a istodobno satran nacionalni ponos jer mnogi se srame onoga za što su se borili - umjesto da su postali partnerima pobjednika, kolonizirali su ih pobijeđeni. Rješenje toga nisam našao u Vašemu programu; našao sam samo vizije o novoj Hrvatskoj (iako ova nije toliko stara da je treba pomlađivati novim konceptima), pa sve što Vas mogu pitati o toj temi, glasi: Kanite li ikoga pozvati na odgovornost što tek sada morate obećavati ono što je trebalo biti ugrađeno u temelje države ("pravedno društvo u kojemu će svi biti jednaki i imati jednake mogućnosti za uspjeh")? Biste li se, u ime tog budućeg pravednog društva odrekli prvog razlikovnog obilježja nejednakosti (ispravnije, ravnopravnosti) - imuniteta nepovredivosti - i tako potvrdili da ravnopravnost nije samo ideološka kategorija? Biste li u ime tog budućeg pravednog društva, a u skladu sa zagovaranjem nacionalnog koncenzusa, predlagali referendume za pitanja od nacionalne i društvene važnosti i tako vratili dostojanstvo, ne građanima, nego demokraciji kao procesu u razvoju?

6. Dobro je da ste svjesni kako je Hrvatska primjer razjedinjena društva, razapeta između trauma i svađa, no ne smatrate li da je Vaš pozitivan stav o jednom komunističkom diktatoru dao vjetra u crna jedra takvoj podijeljenosti i da ste čak i neutralnim stavom i ne isticanjem svake petokrake u gradu kojemu ste na čelu, mogli smiriti duhove prošlosti? Uzgred, ne znam bih li Vam čestitao na spretnosti povezivanja dviju sukobljenih dogmi i simbola.

7. Kao i Vaš dojučerašnji stranački kolega, Ivo Josipović, nemate vedar pogled na trenutno stanje u Hrvatskoj. I Vama je Hrvatska mjesto bespomoćnih, beznadnih i razočaranih ljudi kojima je dosta života među bahatima, onima bez vizije i s jedinim "uspjehom" rasipanja nacionalna bogatstva. I sve bi to bilo uvjerljivo da do jučer niste pripadali kolektivu koji je kušao svoju krišku vlasti. Zašto smatrate da bi Vam građani morali vjerovati kako u to vrijeme niste mogli ništa učiniti (što u kolektivu nije nepoznato, ali je nepoznato pristajanje uz takav kolektiv do zadnjeg dana), a sada (bez potpore određenog kolektiva) to možete? Isto Vas mogu pitati i na temu privatizacije za koju tvrdite da je loše izvedena i da je "ostavila duboke tragove nepravde i kriminala u hrvatskom društvu, čije posljedice osjećamo i danas". Uz napomenu kako je reviziju privatizacije trebalo provesti na vrijeme, a kako je sada prekasno, pitam sebe i Vas: Zašto se u razdoblju od 2000. – 2003. niste zalagali za reviziju pretvorbe, već ste se pomirili s izjavom svog stranačkog predsjednika i tadašnjeg premijera da je privatizacija provedena u skladu sa zakonom? I sami znate da tvrdnja "u skladu sa zakonom" ne jamči ni pravednost ni etičnost.

8. Moram priznati da mi nije jasan Vaš koncept vanjske politike. Kažete da ćete se "zalagati za redefiniranje Hrvatske prisutnosti u zemljama regije, odnosno susjednim zemljama, s kojima smo dijelili blisku povijest u bivšoj državi – Crnom Gorom, Bosnom i Hercegovinom, Kosovom, Makedonijom, Slovenijom i Srbijom". Međutim, ne vidim da najavljujete napore za konačno rješavanje otvorenih graničnih pitanja (Bosni i Hercegovini nudite povlaštene statuse na područjima zajedničkih interesa, a po strani ostavljate glavni hrvatski interes - utvrđivanje granice s BiH) države na čijem čelu želite biti, a kamoli rješavanja pitanja okupacije hrvatske katastarske čestice Svete Gere (možda zgodan prijedlog za predizborni skup). S druge strane, odnose sa Slovenijom vidite kao one koji moraju biti prijateljski ((iako je u bilateralnim odnosima teško govoriti o takvim relacijama) i gdje u obzir dolaze samo pregovori i dogovori kao jedine prihvatljive obrasce civilizirana ponašanja. Kako se kanite postaviti kada druga strana opetovanim poništavanjem tih prihvatljivih obrazaca onemogućava ili uvjetuje svaki dogovor, odnosno pregovore.

9. Zadržimo se još malo na Sloveniji: Što je prevagnulo da načelno prihvatite arbitražni sporazum sa Slovenijom s obzirom na to da i sami priznajete kako niste upoznati sa svim aspektima tog sporazuma? Zar su prevagnuli samo puka forma pregovora i dogovora, a koji uopće ne jamče korisnost i ispravnost odluke kako to nisu jamčili ni tijekom povijesti.

10. Zanimljivo bi bilo saznati od Vas na kojem biste jeziku govorili na općoj skupštini Ujedinjenih naroda i odakle crpite argumente kako je UN "jedina organizacija koja svijetu pruža nadu da će čovječanstvo jednom progovoriti zajedničkim jezikom, u interesu mira i prosperiteta". Može li nakon Vukovara, Srebrenice i Ruande UN ikome biti nada? Znači li to da UN kao i EU nemaju alternative? Uostalom, kakva je to politika bez alternative? Samo ucijenjena ili zaslijepljena.

11. Zaintrigiralo me vaše spominjanje branitelja: kažete da oni koji su "časno i viteški branili Hrvatsku u Domovinskom ratu" ne smiju biti nezadovoljni i razočarani. A zašto uopće jesu? Zasigurno znate odgovor na to pitanje, jer u politici niste od jučer. Zašto tek sada, na pragu novog desetljeća, treba početi skrbiti za branitelje, za materinski jezik izvan granica domovine, povezivati iseljeništvo s maticom? Nije dovoljno da se branitelji ponose svojim borbom, govornici svojim jezikom, iseljenici svojom domovinom. Treba pokrenuti konkretna pitanja, a to u Vašemu programu ne vidim. Ne vidim, na primjer, da ćete se, u slučaju da postanete predsjednik, zalagati da Hrvati izvan domovine dobiju status nacionalne manjine, barem u onim državama iz kojih su potekle manjinske zajednice u Hrvatskoj i da ćete inzistirati na ispunjenju međunarodnih obveza tih država prema hrvatskoj manjini.

12. Hvalite se svojim uspjesima tijekom gradonačelničkih mandata: je li to koncept koji biste sutra primijenili i na Hrvatsku i bismo li opet bili svjedocima istih sukoba i afera?

13. Osvrnuo bih se na Vašu definiciju kulture kao strateški važnog i moćnog fenomena modernih država. Je li i u ostalim modernim državama kultura ispolitiziran fenomen ili je to samo slučaj ovih prostora i kako kanite depolitizirati kulturu kada ju je svaka vlast već odavno prisvojila?

14. I za kraj ono najbitnije: možete li hrvatskim građanima objasniti jeste li predsjedničku kampanju započeli i prije službene objave kandidature i jesu li za to korištena proračunska sredstva?