Lijevim sam uhom, onako poluzainteresirano, prebirući neke stare prašnjave arke, osluškivao ponudu radijskoga programa i među mnoštvom kontakt-emisija što su vabile na rasipanje impulsa, izabrao sam onu u kojoj se jedan (bih li imao koristi od spomena njegova imena?) urednik i voditelj mučio s razlikovanjem pojmova pretplata i pristojba. Tema je, dakako, bila javna televizija (iako si još uvijek nisam rastumačio taj društveno precijenjeni pojam), a ovaj se tipični primjerak ovdašnja novinarstva tijekom cijeloga nastupa mučio s pojmovljem koje je svakoga mjeseca uredno mogao sresti na poleđini opće uplatnice. Ne imajući nešto pojma o zakonu koji propisuje obvezu plaćanja naknade koju nije znao ni pošteno imenovati, naš se radijski ptić hrabro upustio u plovidbu po suhom zajedno s jednako neupućenom slušateljskom posadom. Bilo je to pravo malo nadmetanje rasipača vremena i novaca. Naime, ništa drugo nisu imali za ponuditi. Također ni ništa novije od jedne arhivske teme koja je ovih dana ponovno izvučena iz podruma: uvreda ravnatelja javne televizije jednoj zaposlenica te iste. Ali izvlačenjem iz podruma nismo dobili prvoklasnu berbu, već pokvareni mošt koji nikako nije mogao dati ništa pitkog, a kamoli vina.
I sami znate da ne povlađujem ni vlastitoj dlaci, samim time ni tuđim keratinima, i nimalo me nisu impresionirali živčani pozivi na smjenu jer, kako to uvijek biva u ovom surom balkanskom ćorsokaku, rijetko tko razumije razloge svojih zahtjeva (reče mi moje iskustvo). I ovom sam prilikom prepoznao istu manu, a istodobno podijelio jednaka dvoumljenja: ako zapostavimo nedokumentiranost uvrede (a svjedoci smo da su uvrede čest oblik verbalna zlostavljanja, kako nadređenih, tako i podređenih, i da se ove slabo ili nikako ne sankcioniraju), ne možemo biti toliko nekorektni i tvrditi da je uvreda izrečena (ponavljam, ako jest) na nacionalnoj razini, jer četnici nikada nisu bili nacija, već jedna ideološka skupina (pokret) koja se zapadno od Drine nikada nije smatrala antifašističkom formacijom, pa samim time ni ničim pozitivnim. Dapače, na ovim prostorima, nakon službene rehabilitacije zla koje su utjelovili,, još uvijek postoji bojazan od uskrsnuća četništva. Upravo mi iz tih razloga nije jasna potreba pojedinih pripadnika srpske nacionalne manjine da reagiraju na izjavu koja se nije dotakla ni jednog etnonima, a kamoli srpskog (Prepoznajete li se, vi, ako ste Hrvat, pri prozivanju ustaša? Zasigurno ne, niti ih imate potrebu uzimati u zaštitu). Međutim, ono oko čega se moralne vertikale nisu uspravile jest uvreda te iste dame po spolnoj osnovi: koliko njih je osudilo nazivanje dotične kurvom? Taj im se dio očito nije učinio problematičnim koliko onaj s ideološkim predznakom, a cijeli je ispad odmah dilentantski neodgovorno povezan s etničkom pripadnošću njezina supruga. Kažem dilentantskim jer je naziv četnik potekao iz hrvatskog jezika i jer kao povijesni pojam predstavlja hrvatskog ustanika (iz drniškoga kraja) u doba najezde Turaka tijekom prve polovice 17. stoljeća. Istina je da su mnogo kasnije Srbi posudili taj naziv, no to nije spriječilo Hrvate (napose iz Dalmacije) da im se pridruže u njihovim pustošenjima diljem Balkana.
Zgražanja (s godinu i pol zakašnjenja) kako je nedopustivo da jedna takva osoba (ravnatelj) bude na čelu javne televizije (iako nas uglavnom žulja plaćanje pristojbe, a ne koga je potvrdio parlament) licemjerna je samim činom što se bez problema prošlo preko izjava tipa Svi će Srbi stati pod jedan kišobran i Srbi iz Hrvatske mogu ponijeti samo blato koje su na opancima i donijeli u Hrvatsku. Nekako sam siguran da su autora ovakvih izjava, osim onog čudnovatog milijuna i sitniš, između ostaloga,birali i oni koji se danas zgražaju na izjavu o kojoj samo znaju da je možda izrečena i da možda ima veze s uvredom na nacionalnoj razini. Mogu li oni biti relevantni zastupnici političke korektnosti? Teško.