Današnja su djeca bez sumnje drugačija nego što su to bila djeca prije jednoga ili više desetljeća, no još je uvijek nejasno jesu li tome uzrok društvene promjene ili pojava indigo fenomena kao pokretača duhovne evolucije čovječanstva koji je i sam evoluirao na višu razinu odnosno u kristalni fenomen. Ukoliko su oni samo posljedica društvenih promjena, lako je moguće da se povuku uslijed naredne društvene promjene (a što se i najavljuje, samo bez osvrtanja na uzroke) pa bi se mogli promatrati samo kao trend kojega je iznjedrio određeni društveni trenutak u ništa manje slučajnom vremenskom periodu. Međutim, ukoliko je njihova pojava uzrokovana fenomenom u službi nadgradnje kontinuirane evolucije čovjeka kako bi mu osigurao duhovni opstanak, onda ih više ne možemo promatrati kao one koji imaju tendenciju trenda, već misijske uloge. Jesu li indigo djeca misionari i proroci nove povijesti Zemlje koja se stvara od njihova dolaska u pedesetim godinama 20. stoljeća i kako predstaviti njihovu duhovnost? Pripada li ona određenom religijskom učenju i je li stvorena naknadno (u stvarnom dodiru sa svijetom) ili su ti podražaji ostvareni i prije njihova dolaska na svijet što bi objasnilo njihovo iskustvo od najranije dobi, a čime zapanjuju svoje roditelje. Pojava ove djece ima višedesetljetnu tradiciju; poput tradicije i ona se neprestano unapređuje iz postojeće zadanosti, teško joj je odrediti izvore, ali se zna kome se i zašto obraća. Ipak, možemo li cijeli taj fenomen promatrati kao pogrešno tumačenje samo jedne pojačane senzibilnosti koja zapravo i nema globalnu misiju osim one da upozori na društveni trenutak pojačane reakcije na stres i potrebe da se ostvari duhovna skladnost? Jesmo li zbog percepcije djece kao bića koja nose pozitivne karakteristike ljudske vrste, upravo njih odabrali da budu nositeljima našega nezadovoljstva smatrajući da će ga ona najprije prepoznati i odstraniti odnosno jesmo li na njih prenijeli zadaću koju smo sami morali izvršiti i tako ih opteretivši ulogom odraslih proglasili fenomenom? Složit ćemo se da ova tema otvara bezbroj novih pitanja na koja je teško dati jednoznačni odgovor i gdje je svaki argument ujedno i protuargument s obzirom da o ljudskoj duhovnosti ne znamo dovoljno da bismo je posve zatvorili teorijom, ali i opet znamo toliko da nam je jasno kako negdje moraju postojati granice samo nam one možda nikada neće biti poznate. Indigo djeca su jednako djeca tradicije koliko i suvremenosti, i sami generacija slijede druge ne-indigo generacije; svojim otklonom od sustava i struktura pokušavaju uspostaviti novu suvremenost slijedeći tradiciju prijašnjih indigo generacija koje su im utrle put kako bi uravnotežile ljudsku duhovnost. Kako još uvijek nisu završili svoju misiju (posljednja peta generacija nija ušla u fazu Buđenja, ima vremena saznati je li njihova misija na zalasku i je li uopće ikada i počela.

Prethodno:
Indigo djeca: Uvod u ne tako novi fenomen (1)
Indigo djeca: Generacije i svjedočanstva (2)
Indigo djeca: Ukoričenje fenomena (3)