Kako zavidim rođenima devedesetih pa čak i osamdesetih. Nisu sanjali san o demokraciji, ljudskim pravima, slobodnom tržištu, slobodi govora. Ovi drugi bili su premali a prvi su ugledali svijetlo dana u pluralističkom društvu. No mi potomci socijalističkih hippiyevskih plagijata dovoljno smo bili zreli da sanjamo o Zapadu sloboda i ginemo za njega. Sada smo dovoljno stari da nas privatizacije, alimentacije, denacionalizacije, lustracije probude iz tog mladalačkog sna.
Možda će nebo postati šarenije
Nego u svim bajkama
Možda djeca imaju najviše prava
Da govore o onom što je bilo
I o onom što će biti
Jer ona samo pjevaju
Kao anđeli sa svim vremenima pomiješani
Pjevati
A onda narasti i raditi
Slušajući djecu
Vlado Gotovac