Bio jednom jedan bloger
zvali su ga homies,
često on je bio sam i skrivao je bijes,
kad se puno tuge u njemu nakupilo,
konačno je nešto dobro nastupilo,
počeo je pisat rime,
malo prije zime,
odmah nakon ljeta,
nakon što mu je stigla teta.
Njegove rime bile su sve bolje i bolje,
skupio je volje,
i dalje nastavio pisati,
sve rjeđe slova brisati,
još uvijek to nije ničem sličilo,
ali je barem na nešto ličilo,
on tipkao je dalje i dalje,
već mu se spavalo kad je raširio čvalje,
i povikao iz sveg glasa,
njemu više nije bilo spasa,
govorilo se da je bio lud,
olovkom je papir gađao kao Robin Hood,
nije znao kamo će i kud,
on trčao je cestom,
sav omotan vestom,
kad ga je zaustavio murjak on se igrao alkotestom,
umislio je da svira neki novi instrument,
natego je ligament,
natjecao se i dobio nagradu za najboljeg pjevača,
ali šteta je bila što bio je bez gača,
tad su ga optužili za prostituciju,
jer nedugo je bio navukao neku Luciju,
opet ga uhvatili murjaci,
njega su zavoljeli luđaci,
odlučio je ostati u čuzi,
ali se nedugo rasteguo na pruzi.
Od njega su ostala samo kost i koža,
jučer ga je bio pokopao Joža,
svi kažu to je bila volja Boža,
al njega je pojela strašna babaroga,
ime joj je bilo droga.
|