Hobbes ... it's a magical world

utorak, 17.07.2007.

Altair - Assassin's Creed

Neki od vas znaju da je moj online nick „altair“. Počeo sam ga koristiti za online gaming. Zašto? Ne pitajte. Po najsjajnijoj zvijezdi u Aquila sazviježđu? Po brojnim informatičkim referencama, počevši od Gatesovog Altair Basica za Altair 8800? [Molim hackere da me ne zatuku ili još gore, ugase mi mail account, ako sam oskvrnuo neku od svetinja]. Ne znam. Svidjelo mi se. Alter ego? Altair-ego? Beats me. Nisam se sjetio Hobbesa. Triple-split personality. Dok ih sve nahranim, eto 100+ kg.

Dakle, čitam tako lokalne portale i za oko mi zapne da s jeseni dolazi nova „kultna igra“ Assassin's Creed. Big deal. Da su rekli da Sting izdaje novi album, možda bi mi puls ubrazo, ovako … čak ni zakleti gamer Andy neće na to trepnuti, jer je igra namijenjena XBOX 360 platformi. Meni, UT & SC fanu, još manje znači. Smiješna koincidencija je da je ime glavnog lika Altair.

Altair je predstavnik 'assassina, plaćenih ubojica … i da bi povratio svoj status mora ubiti 9 povijesnih osoba?! He he, tko god je sa mnom igrao zna da „altair“ nije u stanju ubiti 9 seljaka koji „naoružani“ krampovima rade u polju, a da ga netko ne zatuče. Dapače, ako je uključen friendly fire, u opasnosti je samo 9 mojih klanskih sudrugova (tko je vidio da se mijenja boja timova u pola igre). Prešao bih preko svega toga da Assassin's Creed ne izlazi točno na moj rođendan. Još jedna koincidencija?!

Hmmm, očigledno je glavna programerka Jade Raymond potiho pratila naše noćne online sessione i iskusnim okom gamer-guru-ice, što jeste, prepoznala tko je pravi talent za gaming. Još jedan dokaz da je krajnje vrijeme da me „neki“ prestanu zezati za moje tenkovske akcije i defanzivne postave, te da prepoznaju pravog gaming taktičara … kao što je to uspjelo Jade. Look beyond the obvious …

*hobbes* aka *altair*

p.s. Evo malog previewa:

Zadovoljstvo autorskog rada

Približava se sezona godišnjih. Moram se trznuti i nabaviti neke knjige za plažu. Posljednjih godina jedino za vrijeme godišnjeg čitam beletristiku. Ako imate kakve preporuke, slobodno ih prijavite u komentarima. Samo bez Sci-Fi putopisa poput „Muškarci su s Marsa, a žene s Venere“ … ili knjige samopomoći. Ako nešto znam, onda je to da pomoći više nema.

Jedan od razloga što spominjem knjige je da na mala vrata uvedem hvastanje kako sam i sam postao „priznati pisac“. OK, OK, dat ću vam par minuta da prestanete cerekati … pa ću objasniti. … Dosta više Kre, nije baš toliko smiješno.

Dakle, po prvi put je moj (ko)autorski rad objavljen, a da ću za to biti honoriran. Zbog profesionalnih razloga imam čitav niz stručnih radova koji su objavljivani po zbornicima, a jedan čak i u časopisu. Međutim, tu sam uglavnom sretan ako me ne oderu malo bogatstvo zato što su prihvatili objaviti moj rad. To mu malo dođe kao da si moram staviti šnicl oko vrata da bi se rotvajler igrao sa mnom - ako kužite kaj hoću reći. Međutim, ovoga puta sam naletio na časopis koji plaća. Naravno, ne bih bio pegula kakav jesam da se na dotičnom radu moje ime ne spominje sa još sedam koautora. Moj slavljeni honorar nije dostatan da svu trojicu redovitih čitatelja ovog bloga odvedem na piće … ali to je pisani autorski rad za koji sam plaćen. Feels good.

He, he … palo mi je na pamet da se prijavim Sfecijevim kamatarima u udrugu autora i od sada tražim povrat svojih 0.02 kn za svaki prazni medij koji kupujem. Dok su ostali smrtnici ogrezli u kriminal i zaslužuju preventivno kažnjavanje, priznati autori poput mene prazne medije koriste za pohranu materijala od neprocjenjive kreativne vrijednosti. (Kre, prestani se cerekati …)

Drugo iskustvo koje me čini autorom je plagijat. Netko me je plagirao. O da, i takvih ima. Nedavno sam uočio da je radni materijal koji sam dao kolegi na korištenje dobio novu naslovnicu i osvanuo na Internetu s njegovim autorskim potpisom. Što mu je to trebalo - stvarno me zbunjuje. Ne bi me čudilo da je uvjeren kako je to njegovo djelo, ali konačno je i moja urođena mana da skupljam svakog vraga dobro došla. Naime, možda sam zatrpao naš mali stančić knjigama, časopisima, CD-ovima i raznim drugim nosačima zvuka, možda imam originalnu kutiju, upute za korištenje i drivere za nepostojeće OS-ove svakog komada krame koji smo kupili unatrag do 80-ih, ali zato imam i cijelu prepisku u kojoj sam vrlom kolegi dostavio materijal za vlastite potrebe. Hm, možda je problem samo u osobnoj definiciji potreba.?!
Inače, znate da riječ kolegijalnost ima dva korijena: kolega i jal. U ovom slučaju ja sam jalan kolegi što je snalažljiviji od mene. Znam, to mi je velika mana, ali radim na ispravljanju iste. Hladne kupke, tablete, injekcije, grupna terapija … doktori kažu da još ima nade.

Kad se malo odmaknem od svega, ova moja „autorska karijera“ više je kao vic o prvom seksualnom iskustvu. Ponosan otac pozove sina da sjednu i nazdrave velikom događaju … a ovaj je nesklon jer ga još boli stražnjica.
Stoga koristim priliku da deklarativno objavim završetak spisateljskih aspiracija. Ne brinite, blog ću i dalje „pisati“ … tko bi normalan to priznavao pod autorski rad. Kuckanje u najboljem slučaju.

*hobbes*

<	srpanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv