Hobbes ... it's a magical world

nedjelja, 15.10.2006.

Od Vicenze do Kine [audiofilski putopis]

Nedavno su u jeftinom pokušaju da povećaju tiražu engleski žuti (nije rasna opaska) novinari razglasili kako su Hrvati rasisti. Sama pomisao je potpuno debilna, jer sva ekonomska istraživanja pokazuju da si prosječni rasist iz Hrvatske ne može priuštiti putovati u udaljene europske zemlje kako bi ispoljio svoje osjećaje.

Kod nas se pak, pripadnici drugih rasa mogu naći uglavnom u nogometnim momčadima. A tu su neki moji sugrađani isfućkali i domaćeg purgera, pa me fućkanje po regionalnoj, nacionalnoj ili inoj osnovi uopće ne iznenađuje.

Ipak, brzorastuća populacija, koja se izgledom izdvaja od prosječne purgerske pojave, su Kinezi. I sam primjećujem da se broj dućana s kineskom robom i djelatnicima rapidno povećava, a već kruže vicevi da su besmrtni, jer kad jedan dobije radnu dozvolu, nikada ne umre. Ovaj post bavit će se aktualnim odnosima zapada i istoka i njihovom utjecaju na ... mene.

Neću pisati o tome kako većinu istraživačkih mjesta na zapadu zauzima jeftina radna snaga iz Indije i s dalekog istoka. Dokaz tome su popisi autora sa znanstvenih skupova. Koliko je Amerikanaca spremno dan i noć se baviti istraživačkim radom, a za uzvrat imati plaćeno školovanje i plaću na koju bi se i Al Bundy nasmijao?
Neću pisati niti o proizvodnji računalnih ili elektroničkih elemenata i uređaja, koje su marljivi Kinezi kopirali, te na susjednoj livadi otvorili tvornicu, koja proizvodi identične uređaje, iste kvalitete, samo malo manje poznatog branda.
Neću čak ni ući u to kako je tvrtka Lenovo otkupila gotovo svu proizvodnju IBM hardvare-a, te su sad Lenovo laptopi čak kvalitetniji nego nekadašnji IBMovi.

A što mi je ostalo? A hobby, što drugo. Pogodili me Kinezi gdje me najviše boli. Kada sam prije skoro 20-ak godina kupovao hi-fi komponente, KEF, Wharferdale, Bowers & Wilkins ... da sad ne nabrajam tvrtke, bili su uglavnom evropski (UK) brandovi. U međuvremenu su se stvari promijenile. Jedan dio tih brandova i još neki novi, koji su se u međuvremenu pojavili, i dalje rade u Evropi. Uglavnom male manufakture koje rade gotovo umjetnička djela u svojoj struci, uz primjerene cijene. Suprotnost su nekada popularni brandovi koje su kupile istočnjačke tvrtke, a čiji su proizvodi potpuno novi i nemaju veze sa starom tvrtkom. Velika sredina su oni koji su proizvodnju prebacili u jeftiniju Kinu, a samo je razvoj zadržan u Europi/US. Teško je i razlučiti koliko ih i taj razvoj stvarno drži Evropi.

Nedavno sam gledao jedan simpatičan promotivni materijal tvrtke Dynaudio (Danska), koja se bavi proizvodnjom drivera i zvučnika. Njihov manager tvrdi da se tvrtka oslanja na stoljetnu tradiciju obrade drveta, te da prebaciti proizvodnju u Kinu, ili bilo gdje drugdje na daleki istok, znači zabiti čavao u kovčeg te poslovne filozofije.

Tvrtka KEF je, recimo, svu svoju proizvodnju, osim Reference serije, prebacila u Kinu. Strojno obrađena šperploča, CNC strojevi i jeftina kineska radna snaga, pa vi vjerujte da je kontrola kvalitete na istoj razini kao nekada u Engleskoj. Koliko je KEF povoljniji od Dynaudia procijenite sami. U pripadnom price range-u, ovim novopečenim Kinezima "objektivni" britanski časopis "What Hi Fi" dao je "Product of the year 2005" priznanje za zvučnik IQ5. Osobno, kod ulaganja te vrste prvenstveno slušam zvuk, slijedi dizajn i kvaliteta izrade. Ovo potonje me najviše brine.

Sve ovo je uvod u priču o tvrtki Sonus Faber (SF), smještene u talijanskoj Vicenzi, koja još uvijek kroči stazom starih majstora izrade glazbenih instrumenata. Ako samo pogledate osnovnu seriju Domus oblikovanu prema lutnji, u piano i teac finišu, a onda dalje Cremonu ... Guarneri ... Amati ... Stradivari ...... ma, umjetnička djela.

"Popušio" sam nekoliko priča o tome kako se radi u SF-u. Priču kako obrađuju drvo, kako se tanki slojevi slažu i spajaju, kako bi se proizvele sastavom i oblikom zvučničke kutije s najmanje rezonancije. Kako im tvrtka SEAS radi custom made drivere po posebnoj narudžbi. Opise kako se ti driveri proizvode, slojevi koji se nanose, tehnologija sušenja, utori koji lome stojne valove ... sve je to na kraju začinjeno pričom kako se zvučnik podešava na uho, a mjerenja se na kraju uvode kao alat za eliminiranje eventualnih propusta. [Valjda se boje da im upala uha glavnih ispitivača ne uništi tvrtku.] Posebno me se dojmio stav glavnih ljudi tvrtke da ne postoje zvučnici dobri za rock ili klasiku, postoje samo dobri i loši zvučnici.

Kada sam se raspitivao za zvučnike upozorili su me da SF zvučnici najbolje idu s lampaškom amplifikacijom, te da su najbolji za klasiku i akustiku ... OK, možda je šteta tako fin zvučnik derati na AC/DC, ali priklonio bih se Faberovcina, postoje samo dobri i loši.

Jednog sam dana najdražu u King Crossu, prije odlaska po špeceraj, odvukao u Technomax. Pokazao sam joj SF Concerto Domus, samostojeći zvučnik u završnoj obradi od tikovine ... Prekrasno ... Ispipavao sam teren glede eventualne kupovine. Puno je lakše kada imate visoki WAF (Wife Approval Factor), ili „lokacijsku dozvolu“, kako to zovu u Sonus Artu ... Prekinuo me mladi prodavač, objektivni štovatelj uređaja za glazbenu reprodukciju, čija tvrtka je zastupnik Monitor Audio zvučnika, a samo preprodaje SF. Trebam li napominjati što je on preporučivao? Skoro sam ga objesio na haklić na zidu ... srećom sam se suzdržao ... to je sad zločin za prvu vijest Dnevnika.

I tako, neki dan saznam da je bastion tradicionalnih vrijednosti, ručna manufaktura iz Vicenze, odlučila otvoriti pogon u Kini. "Heh, ništa novoga", pomislim. "Ni prvi, ni posljednji". Nije mi vrag dao mira. Progooglao sam uzduž i poprijeko i izgleda da je cijela vijest "patka". Jedan od danskih proizvođača drivera spojio se s kineskom tvrtkom, a SF je njihova stranka. Jedino što povezuje SF i Kinu, osim jeftinog copycata Ushera. Još ima nade. [Edit 24-10-2006.]

Brine me samo kada će Kina iskoristiti svoju kontrolu nad proizvodnjom zabavne tehnike i vratiti nas nekim partijskim dekretom u vremena vakuumskih cijevi i „horni“ ...

Osobno ću, do daljnjega, bez ikakvih rasističkih primisli, nastojati kupovati ručno rađene zvučnike, po mogućnosti izrađene na trulom zapadu. Ima nekih stvari koje ispadnu puno bolje kada se dizajn, utrošeno vrijeme, kvaliteta materijala, ugrađene komponente i izlazna kontrola ne povinjavaju prvenstveno zakonima tržišta. Bar ne onima koji reguliraju dio tržišnog poslovanja pod parolom „jeftinije je bolje“.

<	listopad, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv