sad ili nikad
|
Kažu da postoji vrijeme za sve – i onda obično navode neke suprotnosti kao što su život i smrt. I to, navodno, piše u Bibliji ili nekom drugom svetom pismu. Prema tome, mora postojati vrijeme za šutnju, ali i vrijeme za pisanje. Da je stiglo vrijeme za pisanje znaš po mnogim znacima: salijeću te ljudi i njihove priče, misli i njihovi produkti. Ali kada počneš gledati Mjesec kroz oblake i pretpostaviš ga razgovoru oko sebe, znaš da si sazorio. "Nije li divan?", kažeš, ali te ne čuju. Da je došlo vrijeme za pisanje znaš i po tome što te obuzme neka ustreptalost kojoj ne znaš ili ne želiš znati razlog. Kada vodiš razgovore koji ne govore ništa. Kada osjećaš njezin dlan na svom bedru i svoju nadlakticu na njezinim grudima. Njezin dah u nosnicama. Kada je voziš kući i pričate o ljudima koje ste sreli. Kada znaš da i ti i ona želite reći nešto što će napokon imati smisla, ali se ni jedno ni drugo ne usuđuje. Kada otvori vrata i prije nego što zaustaviš auto na njezinu prilazu i kaže: "Sutra moram rano ustati." I ode. Ali se okrene neposredno prije ulaska i nasmiješeno mahne... |