otkrivenje
|
(za dragog i racionalnog r.) Znam da sam rekao da ću doći, ali jesi li ikad primijetio kako je lijepo voziti šumom noću? Svuda je magla, ništa se ne vidi, mučiš se izmjenjujući duga i kratka svjetla – s jednima vidiš loše, a s drugima još lošije. I onda, odjednom, uđeš u šumu. Magla je nestala. Svjetla obasjavaju put i vidiš sve zavoje i mostove pred sobom. Kad napustiš šumu, doživljavaš vožnju kao kompjutorsku igricu koju igraš prvi put. Na mračnom si, slabo vidljivom području. Osvijetljeni ekran prikazuje bodove, brzinu kojom se krećeš i koliko je vremena preostalo do kraja igre. Mutna svjetla u daljini su dodatni izazovi: tek kad im se približiš, shvatiš je li riječ o nepredviđenoj opasnosti ili dodatnim bodovima. Nakon nekoliko minuta se opustiš jer shvatiš kako je igrica lagana. Možeš se čak zavaliti na stolac i pojačati glazbu, a ne napeto, istegnuta vrata i raširenih očiju, gledati u tamu ispred sebe. Poznaješ sve mogućnosti toga programa. Jedan pokret prsta dovoljan je da promijeniš brzinu, osvjetljenje, glasnoću glazbene podloge,... Znaš što bi bilo zanimljivo? Kad bi postojala igrica u kojoj bi mogao voziti gradom u kojem živiš. Ili još bolje, njegovom okolicom, koju nikada nisi u potpunosti istražio. Mogao bi birati gustoću prometa, uvjete na cesti, i naravno, vozilo. Mogao bi bolje upoznati svoj grad, njegovu okolicu, iskusiti ih u svim znanim i neznanim, mogućim i nemogućim okolnostima. Zašto ne bi jurio blatnim i skliskim sporednim putovima, zaletavao se u zidove magle, zašto ne bi polako klizio osunčanim i raspjevanim šumama...? Uvjeren sam da bi je mnogi poželjeli igrati. Moram unovčiti tu zamisao. Znam, bilo bi gotovo nemoguće napraviti toliko različitih karata za toliko različitih igrača, ali što je to za prave stručnjake?! Satelitski snimci svega ionako već postoje. Osim toga, stvaranje te igrice daje još jednu mogućnost vladama, medijima, kozmetičkoj industriji (ili tko nam već želi isprati mozak i držati nas u šaci) kontroliranja i zadiranja u našu privatnost. Znaš li koliko možeš doznati o osobi kad upoznaš njezine želje? Znaš li da za vrijeme vožnje možeš razmišljati? Kad si sam, drugi su lako shvatljivi. Kad ne slušaš savjete, lakše pronađeš odgovor na pitanja koja te muče. U tami je sve jasnije, baš zato što ne se ne povodiš za onim što vidiš, nego za onim što osjećaš. A možeš se povesti i za onim što si već toliko puta čuo, iskoristiti već izlizane obrasce, drukčije ih rasporediti i dobiti nešto novo, samo svoje. Zaključak, naprimjer! Znaš li da za vrijeme vožnje možeš promijeniti smjer kretanja? Vrlo je jednostavno iskoristiti kružni tok, prazno raskrižje, proširenje na putu, čak i tuđi most i krenuti u drugom, trećem, petom (...) smjeru. A možeš se i vratiti kući. Nekoliko pokreta prstom i svladaš sve itekako poznate zavoje, izbor dugih i kratkih svjetala više nije problem, još samo da pronađeš odgovarajuću glazbu. Što sam ti ono htio reći? Jesi li ikad primijetio kako je lijepo voziti šumom noću? |